Što su izbori bliže, foteljaška paf-paf koalicija sve je kreativnija. Obećanja pljušte, a shodno grandioznim najavama, reklo bi se da su državne i opštinske kase čak i prepune. Ko bi rekao da je država na ivici bankrota, zahvaljujući ekonomskim politikama kripto maga i njegovih drugara, kojima se forsira potrošačka, umjesto razvojne ekonomije. Brojke su neumoljive. Dovoljno je pogledati podatke o zaduženjima u posljednjih pet godina i predizborne bajke ruše se kao kule od karata.
U Nikšiću je populizam očekivano znatno intenzivniji, jer je i predizborna trka neizvjesnija u odnosu na Herceg Novi. Ipak, agresivnost kampanje ukazuje na ubrzan foteljaški puls.
Nikšić je uvijek bio grad za ponos i mora ponovo biti. Nemamo pravo na nove greške
Četvorogodišnja nebriga pokušava se zamagliti ruhom naglo probuđene predizborne brige za potrebe građana i građanki Nikšića. Takav je red. Kao da nijesu vršili vlast četiri godine, razbacuju se državnim i opštinskim novcem, jer im se može. Kampanjaški, kao đaci koji se za knjige hvataju tek na kraju tromjesečja ili polugodišta.
Istini za volju, predizborno monopolizovanje institucionalnih resursa odavno nije izuzetak, već pravilo. O ravnopravnom nadmetanju vlasti i opozicije nema ni govora.
Sjetili su se lokalni vlastodršci da treba srediti parkinge, tik pred izbore, sasvim slučajno. Promocija infrastrukturnih projekata, kako reče Marko Šubara Kovačević spada u redovne aktivnosti, koje su, sasvim neplanirano, uletjele u predizborni paket.
Kakva čudna igra slučajnosti. Kakav pogodan tajming uz, do tančina, razrađenu podjelu poslova. Dok je Opština, naravno, pukom igrom slučaja, krajem januara raspisala javni poziv za isplatu naknada roditeljima sa troje i više đece, a Kovačević je, gle čuda, zaključke potpisao u jeku kampanje. Dospijeće zaostalih zarada radnicima Rudnika Boksita, logično, dogodilo se baš uoči izbora.
43Simbolično, tu je i podrška ženskom preduzetništvu. Predizborno unapređenje socijalnih politika. Što bi se reklo – za svakog po nešto.
Darežljive Demokrate donirale su fudbalskom klubu Čelik 25 hiljada eura, jer su predizborni darovi bez sumnje najisplativija akcija, za koju se valja ispružiti i šakom i kapom. Ako zafali novca u opštinskom budžetu, dobri stari logističari i finansijeri priteći će u pomoć. Utoliko je veća panika među beogradskim mladim nadama i prekaljenim slugama, jer se preveliki ulozi nekad mogu vratiti kao bumerang.
Dok nabrajaju šta nijesu stigli da urade, preokupirani opštinskim i državnim parazitiranjem, Demokrate se hvale obnavljanjem Doma revolucije i izgradnjom puteva, s akcentom na one koji vode do manastira i crkava. U sve im dirajte, samo ne u privilegovani status srpske crkve, u sekularnoj državi. Doduše, pomen sekularnosti od 30. avgusta 2020. zvuči kao paradoks.
Segment vezan za zdravstvo, prirodno, povjeren je PES-u. Tako je otvaranje kuhinje u bolnici pretvoreno u svojevrstan populistički hepening, kakav samo PES majstori umiju da osmisle. A pravog populističkog igrokaza nema bez gađanja investicijama u višemilionskoj vrijednosti. Da sve izgleda vjerodostojnije, pobrinuli su se i ministri, jer su lokalni izbori idealan teren za Vladin marketing.
Nikšić će biti paradigma spremnosti za slanje Mandića i njegovih vedeta na političku marginu, tamo đe im je i mjesto
A ministri su paradirali i uz Kovačevića. Šetalo se svuda, od Banjana do Plužina. Čak je i Joković u pauzi između vikend podrške partijama vlasti koje duže od dvije godine sabotiraju okončanje šavničkih izbora, pa sad valjda protestuju sami protiv sebe, stigao da u Kovačevićevom društvu izreklamira resor kojim rukovodi.
Kovačević slavodobitno reče i kako danas pet hiljada Nikšićana i Nikšićanki više ide na posao, a brojka će biti još impozantnija dolaskom Big Fashiona, kao da taj film već nijesmo gledali u Podgorici. Premda, zahvaljujući nepotizmu i partitokratiji, naročito u opštinskim preduzećima, ima više zaposlenih nego stolica, predizborne brojke dobro su napumpane, dok skrivalice oko tačnih podataka vezanih za ugovore o djelu ostaju enigma.
EPCG i CEDIS velikodušno su odriješili kesu, donacijom za Dom starih. Kruže pare na sve strane, od izbora do izbora.
Ipak, premijer je i ovoga puta obrnuo igricu. Najprije je, tokom premijerskog sata, kao portparol Mandićeve i Kovačevićeve liste megalomanski besjedio o investicionim i razvojnim projektima, školama, vrtićima, igralištima, bolnicama, uz razmjenu slatkorječivih tonova sa Kovačevićem.
Zatim je, u predizbornom spotu ponovio šarene laže o auto-putu, radni naziv misterija nikad zabodenog ašova i brzim cestama, za slučaj da smo zaboravili čuveni press, prepun mega giga ideja, koje su toliko nerealne, da ni sam Spajić nije mogao čak ni da odglumi kako vjeruje u ono što čita. Biće, dakle, još nedoličnog paf-paf udaranja po glavi.
Za komunalne probleme, rješenje su moderni kontejneri. Za zdraviju okolinu, vlast nas je počastila električnim taksi vozilima.
U predizbornom duhu otvaraju se i igrališta. Populizam buja, a računica je jednostavna – samo nek je hljeba i igara, baš pred izbore. Koalicioni tim sa državnog nivoa radi u punom kapacitetu. Svi za Kovačevića, Kovačević za Beograd. Pucnjevi u prazno u vidu navodnih predizbornih nesuglasica neuvjerljivi su do te mjere da ih ne pamtimo ni par sati.
Harmoničan marketing svih ponaosob, gramzivim zloupotrebama državnih i lokalnih institucionalnih resursa iznova nam pokazuje da je ljubav prema foteljama jača od nevolja u raju.
Ipak, najtragikomičnija je najava preletača Mrkića da PES donosi promjene, koaliranjem sa starom vlašću. Svježa populistička krv jedino je što nedostaje šovinističkoj družini, kako bi se grad opustošio do kraja.
Četvorogodišnja nebriga pokušava se zamagliti ruhom naglo probuđene predizborne brige za potrebe građana i građanki Nikšića
Beogradski mentori znatno su tiši u odnosu na prethodnu predizbornu medijsku bitku, ali to ne znači da finansijska i logistička podrška izostaju. Naprotiv. Makar za sada, nema SNS aktivista na specijalnim zadacima, ali ima instrukcija i zakulisnih obećanja. Prisjetimo se donacije od dva miliona, za koju do dana današnjeg nijesmo saznali na šta je utrošena, a bila je namijenjena razvojnim projektima i rekonstrukciji ulica. A razvojni projekti su, jelʹte, predizborna kategorija.
Za kampanju više stotina hiljada i medijsko-propagandne bitke prepune besprizornih laži, za pobjedu dva miliona. Mandiću obećano, Mandiću i ispunjeno – obznanio je to svojevremeno sam Kovačević. Za Vučića je svaki poraz njegovih marioneta jednak ličnoj propasti, a pobjeda potvrda apsolutne regionalne moći. Zato ne smijemo dozvoliti da ponovo izigrava balkanskog Robin Huda, koji dobročiniteljski spašava ekonomski zavisne crnogorske opštine.
Ostroški polumaraton namjerno je tempiran na dan izbora, kako bi uvoz birača prošao što neprimjetnije. Ne dozvolimo da nas tajne strategije zavaraju, jer fantomski birači kojih ima na hiljade mogu odrediti ishod izbora.
Sjetimo se samo obmana iz kuhinje beogradskog režima o masovnim neredima do kojih nikad nije došlo, ili one najupečatljivije – da će Milo Đukanović isključiti struju na biračkim mjestima, kako ne bi radili uređaji za elektronsku identifikaciju. Prljava kampanja usmjerena protiv građanske opozicije sprovodi se i danas, doduše, ne eksplicitno iz Beograda, ali svakako od strane obučenih guvernera, koji bi od Nikšića pravili novi Šavnik. Nedostatak strateške vizije kompenzuje se spinovima protiv oponenata – prozirna matrica.
Za vlast su ovi izbori međusobno odmjeravanje snaga, prilika za novu demonstraciju moći, vječito životno pitanje ostanka u foteljama koje su im milije od vode i vazduha. Za opoziciju i građansku Crnu Goru test zrelosti i kapaciteta za bijeg iz nacišovinističkog brloga.
Nikšić će biti paradigma spremnosti za slanje Mandića i njegovih vedeta na političku marginu, tamo đe im je i mjesto, tamo đe se danas nalazi Abazović koji je crkvi tuđe države poklonio crnogorsko istorijsko nasljeđe, a danas besramno glumi borca za Crnu Goru i njene interese, koje je kukavički i kolaborantski izdao. Princip antidržavnog djelovanja oslobodilaca je isti, razlika je samo u nijansama.
Ne dozvolimo da nas tajne strategije zavaraju, jer fantomski birači kojih ima na hiljade mogu odrediti ishod izbora
Uzmimo sudbinu grada i države u svoje ruke. Za Nikšić kao bastion slobodarstva i antifašističkog blaga, a ne za provincijalnu varošicu i tuđu prćiju. Nema vremena za izgovore. Prevare su razobličene, a vrijeme neumitno curi.
Od nas zavisi kakav će Nikšić pobijediti u ovom sukobu dvije civilizacije – kao srednjovjekovno središte povampirenog nacionalizma, malograđanštine i besprizornog primitivizma, ili perjanica pristojne, građanske, slobodarske, antifašističke, sekularne i nadasve civilizovane Crne Gore.
Nikšić je uvijek bio vrijednosna personifikacija ove druge, dostojanstvene civilizacije. Nikšić je uvijek bio grad za ponos i mora ponovo biti. Nemamo pravo na nove greške.
