Ove su dvije riječi oblikom i zvukom naizgled slične a u srži su svojoj ipak bitno različite.
Jednostavnost i njene zamke
Jednostavnost -navodi jedna enciklopedija sancta simplicitas,(lat.: sveta prostodušnost), izreka kojom se karakterizira nekritički odnos prema danoj situaciji, proistekao iz naivna vjerovanja u konvencionalna gledišta. Prema tradiciji, tim je riječima Jan Hus, kada su ga spaljivali kao heretika, prokomentirao gestu starice koja je bacila naramak pruća na goruću lomaču, uvjerena dai ona mora pridonijeti izvršenju pravde.
Jednostavnost aludira na skromnost ili naivnost znanja, u kojima se često prepoznaje i duhovna slabost. U naše doba preklapa se s minimalizmom dizajna - najprije u arhitekturi, no često i u političkom govoru.
Manje je više postalo je nova moda kazivanja u dnevnom i javnom prostoru. Nalikuje onome I sitno je bitno, koje aludira i na etničke manjine u onim evropskim zemljama koje ih priznaju
Minimalizam kao maska moći
No iza minimalizma uređenja prostora, mode ili dizajna krije se počesto maksimalizam političkih volja i ambicija, a nerijetko i manjak skrupula.
Jeste li zamijetili kako se u značenjskom i zvučnom srodstvu minimalno preklapa s neskrivenim maksimalizmom većih ili manjih politika? Koje se ne lišavaju ni volje za moći, ni strasti za vladavinom niti žudnje za dominacijom.
Ne da ih sužavaju, smanjuju ili pojednostavnjuju, suvremene politike šire polja djelovanja ne prema univerzalnim i univerzalističkim već prema lokalnim i lokalističkim principima i načelima. Tako da obrću slogan: Misli globalno, djeluj lokalno u suprotni: Misli lokalno, djeluj globalno.
Umjetnost, politika i jednostavnost izraza
U umjetnosti, napose likovnoj, jednostavnost i strogost linije i minimalizam kolorita početkom XX stoljeća bili su prepoznatljivi znak revolucionarnih zamaha futurizma i avangarde. No, usporedno s njima ide i najava totalitarizama, lijevog i desnog, ruskog i talijanskog.
U književnoj je umjetnosti poznato Andrićevo geslo: Da mislima bude široko a riječima tijesno.
Nemojmo se dati zavarati, malo ih je slijedilo bosanskog mudraca. Naprotiv, logoreja naših pisaca nalikuje bujicama brbljavosti kojima nas obasiplju naši političari…
Vrlo malo pismoznanaca sposobno je komunicirati svoje objave jednostavno i smisleno. Mnogi se kamufliraju i kostimiraju, dovodeći jednostavnost do nepotrebne složenosti. Kažu pritom karnevalizacija ili kontejnerizacija jezika, rabeći naizgled svemoćne psihoanalitičke metafore.
Jedinstvenost kao lični pečat
Ipak, kao otisci prstiju, svakom je čovjeku svojstvena jedinstvenost, bio on blizanac ili imaginarni dvojnik. Svatko, uostalom, i želi biti jedinstven: neponovljiv, sukladan, skladan, složen, ujedinjen, cjelovit, pa i neponovljiv.
Vrijeme koje živimo fragmentirano je i izloženo radu nevidljivog a sveprisutnog kapitala, koji je često i virtualan, zakriven iza pojma kripto-valuta.
Pojava umjetne inteligencije i informatičkih tehnologija, sve nevjerojatnija „razotkrivanja“ lanaca korupcije ili pedofilskih „platformi“, nesposobnost država da se nose s valovima i/ e/migracija, uzavrela Zemljina unutrašnjost iz koje provaljuju potresi, lava ili ciklonalne promjene-koje usput budi rečeno skoro sve imaju žensko tepajuće ime - nesagledivi završeci euroazijskog ibliskoistočnog rata - sve to od čovječanstva i čovjeka čini nejedinstvenu i neujednačenu, neukupnu, nepotpunu i ni sa čime sravnjivu ili usporedivu labavu egzistenciju, da ne kažem supostojanje ili suživot.
Simplifikacija znanja i površna svakodnevica
Ili ono što se u političkom žargonu nazivalo koegzistencija sada je konvertirano u termin kohabitacija. Koji bi trebao značiti najprije obitavanje međusobnosličnih ali i vrlo različitih političkih praksi, kakve se naziru između hrvatskog predsjednika države i prvog ministra, predsjednika Vlade.
Jednostavnost u sebi nosi i pojam pojednostavljenje, simplifikacija. Da bismo opstali mi smo se dobrovoljno podvrgli načinu većine: brzim i neprovjerenim informacijama, brzotečajnom stjecanju znanja, brzopoteznim ekonomijama u kojima bogata manjina diktira uvjete rada, proizvodnje i kvalitete proizvoda osiromašenoj ili neupućenoj većini. I prihvaćanju tekućih trendova za koje ću reći ovako: kazivanja ulice.
Pobuna mladih i duh '68.
Posebno je to izraženo u rastućim nemirima mladih u Srbiji koji su prosvjede započeli nakon tragičnih događaja u Novome Sadu, početkom novembra prošle godine. Jednostavnost poruka koje nose, podrška starijih generacija, sve izraženija solidarnost drugih sredina, podsjećaju na famoznu 1968.
Reklo bi se, njihova fenomenologija je unisona, jedinstvena i složna. Podignute pesti, grafiti crvenih otisnutih dlanova, nošenje nacionalnih zastava, izražavanje ćiriličkim pismenima - te ustrajna medijska naizgled samo lingvistička začkoljica o tome kako ćak nije što i đak među solidariziranim komentatorima koji seupiru o svoje jednako lako čitanje ćiriličkog i latiničkog pisma - podsjeća me na jednu dijalektičku mantru: da se kvantiteta pretvara u kvalitetu.
Odsustvo liderstva u kolonama koje se sve veće gibaju prometnicama iz skoro svih srpskih sveučilišnih gradova, planirani biciklistički pohod na Strasbourg, naizgled nepostojeći politički programi kojima poručuju NE postojećoj vlasti, sve to djeluje nama koji ih promatramo sa strane gotovo nevjerojatno, da ne kažem zabrinjavajuće.
Riječ je o mahom mladim ljudima, studentima, ali i nepunoljetnoj omladini koja se lišava nastave i zajedno sa nastavnicima solidarno blokira saobraćaj na mostovima ili žilama-kucavicama većih gradova.
Obrazovanje: zvanje ili zanimanje?
U Hrvatskoj je na djelu upozoravajući tzv. cirkularni štrajk sindikata svih stupnjeva obrazovanja, kojim se upozorava na niske plaće prosvjetara, kako ovdje nazivaju učitelje, nastavnike, profesore, predavače, etc. Njihove su plaće odista niske u odnosu na druge državne službe, a odgovornost rada s mladima nemjerljiva je.
No ni tu ne postoji jedinstven stav oko obustave rada, jer resorno ministarstvo smanjuje plaće za neodrađene dane.
Ne želimo pojednostavljivati nego usporediti: kolike su početne plaće komunalnim radnicima a kolike učiteljima? Zašto država rangira svoje službenike tako nisko? Samo kad situacija postaje drastična, kao što je u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi učiteljica izloživši svoj život spasila ne sve ali mnoge učenike, samo tada se govori o ovom teškom zvanju.
Ona postaje dobitnica nagrade Ponos Hrvatske i ostaje anonimna. Jer uza sve promjene koje donosi korumpirano društvo i nefunkcionalna država, predavati, prenositi znanje i odgajati je poziv, a ne zvanje ili profesija.
Tragedije, oružje i militarizacija društva
Bojim se da je u trendu kapitaliziranje ljudske tragedije, na svim planovima javnog prostora. Ovih dana sve se češće spominje potreba za militarizacijom u većini evropskih zemalja. Otvoreno i javno se govori o kupovini i proizvodnji oružja, kao svojevrsnoj pohvali oružju.
Crnogorci koji tradicionalno u svakoj kući imaju bar jedan primjerak oružja, i koji se pozivaju na svijetlo oružje, neslavno su započeli ovu kalendarsku godinu: nakon tragedije na Cetinju više ništa ne može i ne smije biti isto u toj zemlji.
Geopolitičke tenzije i retorika jedinstva
U odnosima sa Srbijom i Hrvatskom crnogorska je službena politika puna kontradikcija. Naizgled je neovisna o Beogradu, a nikad nije bila bliža novom jedinstvu sa svetim pravoslavljem koje Vučić realizira svim svojim kanalima, od ekonomskog do geopolitičkog.
Čini se da je srpski predsjednik provodnik, katalizator ruskoga sna o izlasku na topla mora. Hrvatska pak politika ne zaboravlja podsjetiti na odgovornost crnogorskih rezervista u JNA 1991. na hrvatskom jugu. Netaktično, planira iizvođenje vojnih manevara u blizini osjetljivih mjesta: Prevlake i Bokokotorskog zaljeva.
Crnogorska strana u nedavnom službenom susretu predsjednika država vidi mogućnost približavanja evropskom putu. Bez obzira na nesuglasje oko vojnog broda ili procesuiranje krivaca u logorima, osjeća se povratak povjerenja na objema stranama. Hrvatski predsjednik poznat po retoričkim obratima pokazao je kako se može govoriti o onome o čemu se šutjelo ili se podrazumijevalo.
Iako svijet nikad nije bio bliži dezintegraciji ili čak samouništenju zahvaljujućipojednostavljenima američke ekonomije koja diktira svoj Evropi i dobrom dijelu Azije enormno visoke poreze, mi se bavimo fenomenom zvan M.P. Thompson!No, o tome drugom prilikom. O Svetoj tompsonizaciji!
