Kopriva (Urtica dioica L.) je višegodišnja biljka iz botaničke porodice Urticaceae. Ime roda Urtica potiče od latinskog glagola „urere“, što znači „gorjeti“, zbog svojih dlaka koje peckaju. Naziv vrste „dioica“ znači „dvije kuće“ jer biljka obično sadrži samo muško ili samo žensko cvijeće.
Ova biljka je široko rasprostranjena u prirodnoj flori i smatramo je korovom. Kopriva je poznata po primjeni u narodnoj medicini, gdje se koristi za liječenje raznih bolesti i poremećaja, pa se za nju osnovano tvrdi da je i hrana i lijek! Različite klase jedinjenja su prisutne u ovoj biljci, što objašnjava širok spektar njene biološke aktivnosti. Poznato je da ona djeluje antioksidativno, antimikrobno, antiinflamatorno, ali da i ima citotoksična i analgetička svojstva.
Da li znate zbog čega nas kopriva može opeći? Pri dodiru, vršni dio dlačica koje se nalaze na njenoj stabljici i listovima se lomi, a zatim, baš poput injekcije, žarni dio prodire u kožu, gdje se izlije njen sadržaj, koji izaziva bol, crvenilo i mjehure na koži. Na epidermisu stabljike i lista koprive, uočavaju se žarne dlake ili žare.
Njihovi donji dio je proširen (bulbus), a gornji se postepeno sužava, a na vrhu završava glavičastim proširenjem (glavicom). Dio dlake iznad bulbusa je ispunjen kalcijum-karbonatom, a glavica silicijum dioksidom.
Dlake su lako lomljive i prilikom dodira sa tijelom životinje ili čovjeka, vrh se zabija u kožu, sadržaj bulbusa se oslobađa i izaziva osjećaj žarenja na koži. Na našem području, obično je dostupno pet vrsta koprive, a zajedničko im je to da rastu na zemljištima koja se veoma obilato opskrbljena azotom.
Narodna imena su joj kopriva, žara, žeža, žegavica ili pasja kupina. Kopriva je kosmopolitska vrsta.
Raste oko kuća, pored puteva, na njivama, livadama, pašnjacima, šumama, duž rječnih dolina, na vlažnim staništima bogatim azotom.Osušeni listovi se najčešće koriste kao ljekoviti dio biljke, ali može i cijeli nadzemni dio, kao i korijen i sjeme. Kao biljka sa veoma izraženim antioksidativnim dejstvom ima veliki značaj u zaštiti organizma od slobodnih radikala.
Djeluje kao diuretik, pa time indirektno snižava povišen krvni pritisak. Takođe, čisti organizam od toksina, blagotvorno djelujući na jetru i bubrege. Veoma je bogata gvožđem, pa se koristi kao efikasno sredstvo u liječenju anemije. Korijen se koristi za regulaciju rada prostate i sprečava njeno uvećavanje. Kao lijek, koristi se u vidu čaja, soka, sirupa, ekstrakta i raznih farmaceutskih preparata.
Neka od novijih istraživanja ističu ulogu koprive u borbi protiv šećerne bolesti, usljed prisustva glikokinina. Takođe, u liječenju rahitisa, daje se hlorofil iz koprive, kao veoma učinkovit lijek. Stručnjaci smatraju da djeci u ranoj dobi treba davati zeleni sok iz svježe koprive, ili hranu u vidu prokuvane koprive, čak i nekoliko puta dnevno.
U listu koprive je visok sadržaj tanina, soli, hlorofila, mravlje, sirćetne i maslačne kiseline, karotena, fitosterola, lecitina, mnogo vitamina C i K, sluzi, voska i slično. Acetilholin i histamin već u količini od 1/10000 mg žare i peku!
Kopriva se može sijati, ili još brže, rasađivati pomoću rizoma (razgranate podzemne stabljike). Najbolje je rasaditi je u jesen, kada počnu kiše, u razmaku od 40 cm x 40 cm. Čim naraste u proljeće, treba je pokositi, ostaviti jedan dan da uvene, da se prosuši u hladu.
Treba brati mlado, sočno, zdravo i cijelo lišće, po suvom vremenu. Ne smije se nabijati, već se u rastresitom stanju prenijeti u sušaru ili na neko drugo prohladno i provjetreno mjesto, gdje se može sušiiti prirodno – u tankom sloju, često prevrćući, da se osušeni list sačuva sa jasnom i zelenom bojom.
Čim se pokosi, koprivu treba nađubriti azotnim đubrivom i dobro zaliti. Tako se može žnjeti i do 10 puta godišnje, ali ne dozvoliti da preraste, jer je najljekovitiji upravo mladi list koprive.
U ljekovite svrhe, koprivu možemo iskoristiti na sljedeći način:
- Čaj: 50 grama isitnjenog lišća kuva se 15 minuta u 1 litru vode, ostavi se preko noći i u toku dana se pije kao sredstvo za jačanje imuniteta, protiv malokrvnosti, žutice, kamena u bešici…
- Sok: 1 kg svježeg mladog i opranog lišća samelje se i iscijedi sok. Pije se sa medom i to po 3 do 4 kašike dnevno, i to je veoma učinkovito protiv angine i upale desni.
- Sirup: 1 kg soka prokuva se i procijedi kroz platno, kako bi bilo bistro, i promiješa se sa 2 kg meda ili se doda 1,5 kg šećera i kuva 15 minuta, a zatim se takođe uzimaju 3-4 kašike dnevno.
- Ekstrakt: Sok treba da isparava na vodenoj pari, u plitkoj posudi, sve do gustine meda. Uzima se od 5 gr do 10 gr dnevno, sa medom.
- Protiv noćnog mokrenja djece: 20 gr zdrobljenog koprivinog sjemena i 60 gr brašna od raži se pomiješa, uz dodatak malo vode i meda, kako bi se dobilo tijesto, koje se potom ispeče. Za 20 do 30 dana uzimanja po jednog ukusnog kolačića, problem će nestati ili će se znatno prorijediti.
- Čaj protiv anemije (malokrvnosti): punu šaku mladih lisnih pupoljaka koprive prokuvati 15 minutra u 1 litri vode i to piti mjesec dana, odnosno u potpunosti ovim napitkom zamijeniti vodu. Zimi se mogu koristiti i osušeni pupoljci, ali tada treba upotrijebiti samo pola šake pupoljaka.
- Čaj protiv dijareje i slabosti: uzeti 15 grama osušenog koprivinog lista i majčine dušice pomiješa se i popari sa pola litre ključale vode, poklopi i nakon 3 sata se pije umjesto vode.
- Protiv reumatizma: po 20 grama lista koprive i breze skuvati 15 minuta u pola listra vode, dodati zovu, lipu i topolove pupoljke, ostaviti da proključa, poklopi, ostavi 8 sati i pije u toku dana umjesto vode.
- Protiv kamena u bešici: uzeti 10 grama koprive, rastavića, peteljki od višanja i lista hajdučice, pomiješa se i prokuva 10 minuta u 1 litri vode, poklopi i poslije 4 sata se pije u toku dana.
- Protiv opadanja kose: 100 grama lista koprive kuva se 20 minuta u pola litre kišnice (ili destilovane vode), doda 25 gr kamilice, poklopi, ostavi 8 sati, ocijedi i iscijedi i toj tečnosti doda se 200 gr vinskog sirćeta. Ovom smješom se trlja korijen kose svako veče.
