Vele da je ponavljanje majka znanja. Ipak, baš me mrzi da ponavljam ono već stoput napisano. Uostalom, kao vječiti ponavljači iz istorije nešto mi se ne čini da smo se u međuvremenu opremili bogznakakvom pameću i znanjem.
Mrzi me, u stvari, da ponovo ispisujem poruke mržnje i mraka što ih je Amfilohije Radović za svojega zemnog života sijao šakačke.
19Mrzi me da podśećam na ona zakivanja za Vezirov most, na kletve koje je množio s tri pa s tri hiljade puta, na meso koje otpada od kostiju, na lažne ljude lažne vjere, na volove i Đilasovu kopilad... na cijeli arsenal mržnje koja nikad nije bila neoprezna i brza riječ, već, naprotiv, slovo misionara što treba da se duboko usadi u svijest pastve.
Mrzi me i zato što znam da mu se ne dive što je bio učen i poliglota već upravo zbog zla koje je sijao.
Zato Berancima najiskrenije čestitke na spomeniku mržnji kojoj se dive i klanjaju. Da smo jednom načisto. A odbornicima DPS-a - udarničke značke! Pokazali su zaisto stoički kako se zlu ne treba opirati već ga ćutke aminovati.
Jer - kako to lijepo reče Duško Dugouško u definiciji kolaboracije - ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se.
