
Ima taj neki Arapin koji ima puno, puno para, i koji voli da gradi stanove, hotele, restorane... I kada ih sagradi on ih proda i u toj kalkulaciji višestruko zaradi. Višestruko, jer taj neimar iz UAE ne plaća zemljište na kojem će graditi, ne plaća komunalije, takse ili bilo šta drugo šta ostali moraju.
Ovo mu daje veliku prednost i otvara vrata nesagledivog bogatstva. Ovaj njegov biznis plan je vrlo jednostavan i učinkovit, ali da bi se ostvario potrebno je da pronađe tog nekog premijera, u tamo nekoj državi đe se sporo kapira i brzo zaključuju dilovi. I magija može da počne.
Tog i takvom premijera, blago nama, imamo mi. Gospodin je prosto kao stvoren za onog „gore“ Arapina. Prije svega mlad je, što Arapinu daje mogućnost da iskoristi svoje iskustvo. Zatim, veoma je brz, možda čak i jedan od najbržih premijera u svijetu, brojke veoma rastegljivo tumači, kao i rokove, ugovore i slične trivije koje samo mogu zasmetati kod sklapanja ovakvih, opet blago nama, dogovora.
Naš brzo-potezni premijer ima i još jedan „kvalitet“ koji je prijeko potreban za ovu vrstu poslovnog spektakla. On, naime, savršeno zna da ubijedi javnost da nešto šta nisu vidjeli postoji, kao i da to nešto može da se šteluje i prepravlja po mjeri svakog od nas sporokapirajućih građana.
Elem, znate svi kako je sve ovo počelo i kako nas je premijer obavijestio da je potpuno sam pronašao investitora kojeg drugi mogu samo da sanjaju. Dobro, istina je mnogo drugačija. Nije on pronašao Arapina već su oni pronašli Mikija dok su tražili dovoljno „rastegljivog“ i brzog premijera koji bi htio da da sa njima posluje.
Premijer nam je u parlamentu kazao da jedina mana dogovora sa Alabarom u tome što je on osoba koja prebrzo misli i radi i da mi ostali, valjda glupani spori, to ne možemo da ispratimo
I, premijer nam je kazao kako će se u Ulcinju investirati preko dvije milijarde eura svake godine i kako će ukupna investicija za narednih desetak godina iznositi preko 35 mlijardi. Kako je ovo moguće, čak i sa tehničke strane pa sve i da je istina sve ostalo, premijer od brzine nije imao vremena da objašnjava. Brzina ga je spriječila i da pokaže predlog ugovora kojim bismo mi, to jeste on i ktitor mu Mandić, poklonili cijelu ulcinjsku Veliku plažu na 100 godina onom veselom Arapinu.
Puno toga je ostalo nejasno i sakriveno, ali ono šta nije jeste podatak da je ovo jedina investicija čiji se budžet svakim danom uvećava, pa smo tako mogli da čujemo, tokom faze ubjeđivanja nas da neće biti samo one početne dvijemilijarde, već tri ili čak četiri... Da je imao vremena, a nije jer brzina je njegov mindeset, možda bismo dogurali i do deset. No, ima vremena i za to jer, kako ono narod kaže, čovjeku koji izmišlja ništa nije nemoguće.
Sada još samo da ubijedi Skupštinu u sve ovo i Ulcinjani mogu da gledaju kako im pred očima, za samo nekoliko godina, izrasta novi Dubai. Da je vjerovati zdravom razumu i osnovnoj logici ovaj predlog nikada ne bi dobio potrebnu većinu u bilo kojoj i bilo čijoj skupštini, ali izgleda da u našoj hoće.
Hoće, jer Spajiću nije nikakav problem da ubijedi njegove poslanike u bilo šta u šta su sve sami sebe ubjeđivali da je istina, ovo sa Ulcinjem je potpuno realno. Preostali potrebni broj visoko podignutih ruku za ovaj predlog obezbijediće Mandić preko svog NSD-a i preko, samo deklarativno, Kneževićevog DNP-a.
Za ovu „uslugicu“ Spajić će svoje glasače pokloniti Mandiću, kao što je već uradio u Nikšiću, i tako ćemo dobiti zadovoljstvo na svim stranama. To što će narod sve ovo platiti, Ulcinjani pogotovo, to zaista nije njegova briga i, pravo da vam kažem, nema on ni vremena za to jer, kako nam to pojasni Čarapić, u Spajićevoj brzini leži kvalitet.
I, zaista je nevjerovatna cijela ova priča oko brzine. Premijer nam je u parlamentu kazao da jedina mana ovog dogovora sa Alabarom u tome što je on osoba koja prebrzo misli i radi i da mi ostali, valjda glupani spori, to ne možemo da ispratimo. U cijeloj toj trci sa vremenom su se pogubili i ugovori, i budžeti i planovi i sve ono što bismo da nije skriveno, blago nama, vidjeli, i tek onda donijeli odluku o svemu. Ovako će to on za nas završtiti, jer ko bi nas čekao da se nakanimo.
Saznali smo i da je brzina velika prednost u njegovom radu. Pojasnio nam je to i njegov lični PR Čarapić na jednom od skupštinskih odbora, govoreći da je upravo ta brzina premijerov mindeset (mentalni sklop). Iako u narodu postoje desetine izreka koje govore upravo suprotno - da je sve što je brzo i kuso i da onaj koji je žurio niđe nije stigao - njima nije smetalo da nam sve to predstave sasvim suprotno, jer kao što napisah - kada izmišljate ništa nije nemoguće.
I na kraju moram se saglasiti sa njima, u brzini zaista leži kvalitet, ali kod sprintera, geparda i sitnih lopova, ne i kod premijera i ozbiljnih političara. Mada možda bi se ovaj naš i mogao ugurati u neku od ovih kategorija. Pogodite koju? Gepard nije.