Višemjesečne studentske demonstracije doživjele su svojevrsni krešendo najvećim skupom u istoriji srpske prijestonice. Stotine hiljada građana Srbije strpljivo traži odgovornost i promjene, ujedno predstavljajući najozbiljniju prijetnju režimu srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.
Upotreba zvučnog topa ili nečeg nalik tome, suštinski manje važno, nastavlja da izaziva gnušanje cijelog civilizovanog svijeta. Posebno zbog naglašeno mirnog skupa čije poruke u političkom smislu ostaju dosta opšte i suzdržane.
22
Naivnost kojom se prije svega srpska javnost iščuđava tom potezu pokazuje odsustvo osjećaja za ono što taj sistem jeste - nevezano za to da li se na njegovom čelu nalazi Aleksandar ili neki drugi Vučić.
Idiosinkrazija leži u tome da je sam Vučić proizvod nazadnog, pseudoimperijalnog i velikodržavnog sistema koji decenijama marljivo zalijeva i uzgaja Putinova Rusija. Oslanjajući se na medije i šizofreniju međunarodne zajednice, Vučić je samo uspio da ga konsoliduje i kanališe ka ispunjavanju sna o velikoj Srbiji drugim sredstvima.
Topovi i tenkovi koji su rušili Sarajevo - pretočeno u onu zločinački svirepu Mladićevsku "razvuci im pamet", preko Vukovara i Dubrovnika, danas, i to ne prvi put, logično da će biti upotrijebljeni i protiv sopstvenih građana. Na kraju, isti tenkovi pod koje su bacane ruže, gazili su i ubijali devetomartovske demonstrante. Ko ne vidi uzročno-posljedičnu vezu ovih događaja gotovo sigurno kani da, po već viđenom scenariju, Miloševića obara jer nije dovoljno uspješan.
Rušenje Vučićevog režima, uz smislenu političku akciju, može početi nakon poraza njegovog kandidata na predsjedničkim izborima 2027. Naime, shodno Ustavu, koliko god cinično zvučalo, Vučić nema pravo na novi mandat. To će beogradskog autokrаtu natjerati da na "crtu" studentima i slobodnim građanima isturi nekog novog ćacija.
Zadatak ovih drugih je period do tad iskoristiti za profilisanje tog novog kandidata koji će pobijediti Vučićevu lutku na koncu i stvoriti procjep koji je politički nemoguće popuniti. Odnosno da ovaj momenat koriste za održavanje tenzije ali i definisanje neke nove političke platforme. Čak i uz asistenciju inteligencije zla u vidu kriminalnog sistema nakalemljenog na službe bezbjednosti i njihove bratske paraslužbe.
Promjena sistema, dočim, iziskivala bi da taj novi kandidat ne bude replika, vjerovatno dosta lošija time i podmuklija, posljednjeg predsjednika krnje Jugoslavije, Vojislava Koštunice. Promjena sistema bi bila kad, uz to, studenti i slobodni građani već sad promijene paradigmu i odreknu se zaštite bilo kojih vojnih ili paravojnih veterana, plaćenika i ubica. Zlo generiše zlo - u ovom slučaju ako sve ostane na današnjim pozicijama u ideološkom smislu - neće doći do promjene već do zamjene.
Ucijenjeni i masno plaćeni velikosrpski trabanti u Crnoj Gori na sve načine nastoje da pokažu lojalnost posrnulom režimu. Nevezano za njegovu sudbinu, jednakim žarom će služiti svakom ko ga naslijedi. Osim u slučaju da se građani Srbije izbore za istorijski zaokret i emancipaciju.
Zbog toga Crna Gora u ovom procesu u najboljem slučaju može da dobije na vremenu. Prijeko potrebnom za pregrupisanje i jačanje evropskih snaga.
Dok se zvuci ne promijene, a time poruke i stavovi, Srbija će biti suočena s topovima, samo je pitanje gdje će oni biti upereni.
