
Nevolje u raju. Vidim proteklih dana veliki broj prozivki između konstituenata trenutne vlasti u Crnoj Gori. Pljuju jedni druge, prozivaju, rekao bi neko ko ne zna naše prilike da se radi o ljutim neprijateljima, a ne o koalicionim partnerima, noktu i mesu, rodu najrođenijem. Ne štede se ni kapi.
Sve, naravno, oko istorijskog projekta, kako reče premijer, nikad viđenog i nikad boljeg, od Duklje pa do današnjih dana. Oće braća Arapi da uspu desetine milijardi u razvoj crnogorske države, od Ulcinja do Pljevalja. Pozivaju da se predlože projekti, a oni da nam siplju i šakom i kapom za sve što mi zamislimo. Crnogorski san je blizu!
Ne sumnjam u pamet Nikšićana i nadam se da ćemo kakav takav uspjeh iz Budve konkretizovati pod Trebjesom
Već na startu, tu oko Ulcinja, desila se smetnja i buđenje. Premijer i njegovi iz partije rekli bi opstrukcija istorijske šanse, odbijanje razvoja i napretka i svega ostalog. Očigledno, propade PES-u plan, prije nego što je i zaživio. Prije nego smo i usnuli. I to od vlastitih partnera.
Naravno, sve je to predstava za lakovjernu javnost koja se dublje ne bavi politikom. Ona priča s početka rata devedesetih – oni kao oće da grade a mi kao ne damo. Biće i Ulcinja i plaže i svake ostale zamisli. Prije svega jer nedostaje para.
Državni budžet je bušan poput najtrulijeg bušenog sira i pare se moraju nalaziti po svaku cijenu. I po cijenu velikih kamata i po cijenu rasprodaje države. Jer, ipak, građani su željeli velike plate, iste su im obećane i date, bez da se iko zapita odakle sve to. Sada je došlo na naplatu. I to znaju i Spajić i Mandić i Knežević i partije manje brojnih naroda koje participiraju. Bez para nema ni vlasti ni fotelja ni ničega.
Čemu onda svađe? Zbog izbora u Nikšiću, naravno. Svjesni su ovi na vlasti da će pro-četničko biračko tijelo svakako glasati partije koje su im bliske srcu i tu nema većeg problema. Problem su oni pro-građanski glasači koji još nemaju dovoljno mozga da shvate da je glasati PES ili glasati DNP - isto. Fiktivne svađe služe da bi se takvi mobilisali, ali i kako bi se spriječilo da ne glasaju neku drugu građansku opciju, već PES.
PES je očigledno u velikim problemima kad pristupa takvom rješenju. Opet se iz mrtvih digla priča o dva nacionalizma i partiji koja kao treba da nas spasi iz njihovih čeljusti. A to što će nakon izbora potrčati u otrovni zagrljaj velikosrpstva i na glavu nataknuti šubaru - nikome ništa. To niko ne pominje, već se nemoralno kriju iza one ''Mi nećemo ni sa kime''. Nažalost, takve taktike još uvijek prolaze, ljudi padaju na te fore.
Izbori u Nikšiću se bliže i kao neutralnom posmatraču čini mi se da sve protiče mirno. Nema bitaka za Nikšić i odlučujućih momenata. Nekako je mrtvo u ravnogorskom taboru. Kako je sve sjajno i bajno u Crnoj Gori kad se ne donose džakovi para iz Beograda.
Ovo nam je još jedan u nizu dokaza da kad ne bi bilo nikoga od gore da motiviše i plaća akcije crnogorskih građana protiv vlastite države, ovđe bi tekli med i mlijeko. Ili se, pak, ne bi toliko pričalo o politici i ona ne bi penetrirala u sve sfere društva.
Kako gođ bilo, građani Nikšića moraju da znaju jedno - sve je ovo predstava. Partije koje su na vlasti ne planiraju da se rastaju jer su rijetko prirodan sklop i upotpunjuju jedni druge. Što se ono veli, ko vas takve sastavi. Ne znam ko ih je sastavio, ali su se totalno našli, jer populizam i nacionalizam vazda su išli ruku pod ruku.
Glas za PES isto je i što glas za Novu ili DNP. Demokrate više ne računam, čujem da su im ovo posljednji izbori u Nikšiću i da više ni ovi prije navedeni ne računaju na njih i njihov rejting.
Ne sumnjam u pamet Nikšićana i nadam se da ćemo kakav takav uspjeh iz Budve konkretizovati pod Trebjesom. Što ono narod veli - samo neka ide redom.