
U iznudici da crkvu kojoj služi odbrani pred europarlamentarcima od vlastitog patrijarha, potpredśednik Vlade Crne Gore zadužen za vanjsku politiku je izjavio: „Srpska pravoslavna crkva je, kao i svaka pravoslavna crkva, organizovana kroz različite episkopije i eparhije i svaka od ovih eparhija je u osnovi nezavisna u funkcionisanju. Dakle, kada kažete da je poglavar vjerske zajednice, najveće vjerske zajednice u Crnoj Gori, otišao kod Putina, to nije tačno. Kod Putina je otišao patrijarh Srpske pravoslavne crkve, a arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori je arhiepiskop Joanikije, i on nije bio na tom skupu.“
U iskazu sive eminencije crnogorske diplomaNtije nahode se makar dvije masne laži.
Prva je da Porfirije nije poglavar Beogradske patrijaršije (Srpske crkve) u Crnoj Gori. Evo što o tome kaže Ustav Srpske pravoslavne crkve u članu 13: "Na čelu Srpske pravoslavne crkve je Patrijarh srpski, kao njen vrhovni poglavar."
Dakle, budući da je Mitropolija crnogorsko-primorska samo jedna od eparhija Srpske pravoslavne crkve - i njen vrhovni poglavar je patrijarh Porfirije, kako to jasno stoji u Ustavu SPC. Suprotno od onoga što mrsi potpredśednik vlade, Srpska crkva u Crnoj Gori nije ni autonomna, a kamoli nezavisna.
Druga masna laž je da je arhiepiskop SPC u Crnoj Gori Joanikije II. Po ustrojstvu Beogradske patrijaršije Joanikije nije "arhiepiskop Crne Gore", nego arhijerej Mitropolije crnogorsko-primorske, jedne od eparhija Beogradske patrijaršije, a zapravo samo jedan od četiri eparhijska arhijereja u Crnoj Gori.
Teritorija njegove eparhije obuhvata manje od polovine Crne Gore. Njoj ne pripadaju ni Pljevlja ni Žabljak ni Šavnik ni Plužine ni Nikšić ni Bijelo Polje ni Mojkovac ni Andrijevica ni Berane ni Rožaje ni Plav, a čak ni cijela opština Herceg Novi. U svim tim opštinama i gradovima Joanikije II nema baš nikakve - ni simboličke ni stvarne - crkvene nadležnosti.
To što je ministrima i političarima koji čine Spajićevu PEStokupljevinu - po ugledu na njihova lidera - uslovni refleks da kad zinu slažu, mali je problem i za čovjeka i za čovječanstvo. To što s pozicija moći, pak, svoje lažavine normiraju kao standard, usput uredno normalizujući fašizam svojih šefova koje eufemistički nazivaju "koalicionim partnerima", e to je već golem problem crnogorskog društva koje iz petnih žila guraju u propast.