Može li se patriota biti „ponekad“? Može li se država voljeti pomalo? Može li se buniti samo radnim danima? Nakon radnog vremena? Mogu li se braniti samo omiljene plaže? Može li građanin arbitrirati pravdu samo kad mu odgovara?
Bili ste „operisani“ i otćutali ste svaki put i na svakom mjestu đe se branila slobodna, moderna i evropska država, ponavljajući kao papagaji otužne alibije: „ekstremisti, nacionalisti, komite...“
Kada „urbana“ omladina i njeni lokalni gurui „iz dvije ulice“ podignu alarm zbog Sporazuma sa UAE, vođeni nostalgijom vrućih ljeta sa Beograđankama, jutarnjim rejvom na Velikoj plaži i skakavicom kod Ćićka, onda je to patriotska građanska pobuna!? A kad se cijela jedna javna scena neprestano buni i protestuje zbog toga što je jednim Temeljnim ugovorom poklonjen cijeli spisak parcela, zaleđa ekskluzivnih plaža, objekata neprocjenjive materijalne i nematerijalne vrijednosti širom države, onda su oni ekstremisti i komite?
Đe ste bili, gospodo, i đe ste danas po tom pitanju? Zašto je zakupljena Velika plaža nekome važnija od poklonjenih grobalja naših predaka? Jedne egzotične, nestvarne i magične kulturne baštine, otete na jedan jedini potpis?
Jel' tema grobova naših predaka nije dovoljno kul za pobunu? Ili niste upoznati sa baštinom koja vam je pripadala, kao ni sa njenom vrijednošću? Ili i za vas važi da se sa crkvom Srbije ne treba sukobljavati jer je jednostvavno – premoćna? Jeste li bili „operisani“ svaki put do sada, kad se branio Ustav i evropski karakter države u osvajačkim pohodima kleronacionalizma?
Jeste li iz takve kalkulacije do nedavno pravili zvijezde od aktuelnih i prethodnih državnika i u „oslobodilačkom zanosu“ prećutali svaku njihovu izdaju dok danas kada cijela slobodna Crna Gora jasno vidi da su na čelu države dilentanti, u iznenadnim „patriotskim“ naletima, perete svoje biografije?
Može li se patriota biti „ponekad“? Može li se država voljeti pomalo?
Nikome od vas ne zasmetaše vlade sklepane po crkvama? Nikome od vas zakletih fajtera za EU, uz sve njihove grantove ne zasmeta okupirani Javni servis pod čizmom Andrije Mandića i Joanikija Mićovića? Javni servis koji se nalazi u konstantnoj čistki nepodobnih i Javni servis koji izvještava lažne vijesti naočigled svih vas?
Pade li vam ikad na pamet da obiđete familije stradalih u masakaru na Cetinju, dok kao usamljeni vukovi i vučice na Kruševom ždrijelu traže pravdu? Traži li iko ikad od vas odgovornost države za masakr? Ne, nego ste sve dali kroz vaše ideološko gumno - Vijesti i malograđanske kolumne da satrete svaki entuzijazam studentskih protesta!
Bili ste „operisani“ i otćutali ste svaki put i na svakom mjestu đe se branila slobodna, moderna i evropska država, ponavljajući kao papagaji otužne alibije: „ekstremisti, nacionalisti, komite...“ Cijeli jedan narativ koji služi jednoj svrsi - da opravdava glasno ćutanje iz interesa i kukavičluka!
I zato vas pitaju sad oni koje se NIKAD UMIRITI NEĆE, zašto vam danas vjerovati dok protestujete? Zašto danas, kad vas je svaki predhodni put vodio interes?! Kad niste bili sa nama nego protiv nas, svaki put kada je sa nama trebalo da budete? Kad ste bili „operisani“. Kad ste ćutali...
