Sporazumom na Sporazum
Vlada Crne Gore je 26. marta 2012. godine, za vrijeme mandata premijera dr Igora Lukšića, zaključila sa UAE „Sporazum o podsticanju i uzajamnoj zaštiti investicija“ koji ima 16 članova, sa vrlo preciznim određenjima u pogledu zaštite ulaganja (član 4), eksproprijacije (član 7), subrogacije (član 9), arbitraže (član 10) .. itd
Sporazum je potpisan na 10 godina i dalje ima važenje, jer shodno članu 16 „ostaće na snazi“ ako godinu dana prije isteka jedna od ugovornih strana „pisanim putem ne obavjesti drugu o svojoj namjeri da raskine ovaj Sporazum“, što se nije desilo.
Dakle, Sporazum iz 2012. godine je na snazi što potvrđuje preambula novog Sporazuma iz 2025. godine, gdje se upravo isti poziva na važeći Sporazum.
Dakle, na osnovu tog sporazuma moguće je realizovati sve strateške investicije sa UAE i to na kompletnoj teritoriji Crne Gore!
Pitanje: Zašto novi Sporazum kada već postoji važeći?
Redukcija
Prvo što se uporednom analizom ova dva Sporazuma da vidjeti da je došlo do vidne redukcije odredbi sporazuma, (manje čak 10 članova), što nameće pitanje zašto ?
Novi „Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoju nekretnina“ ima samo 6 članova i nema niti jedan od elementata navedenog ranijeg važećeg Sporazuma.
Me]utim unosi se novi institut koji nije ranije postojao – „nekretnine mješovite najmjere“!
Nekretnina mješovite namjene je nekretnina (zemljište ili građevinski objekt) koja je planirana, izgrađena ili prenamijenjena za obavljanje više različitih funkcija, najčešće kombinaciju stambene, poslovne, trgovačke, ugostiteljske ili drugih djelatnosti unutar iste parcele ili objekta.
Ovakve odredbe o “mješovitim nekretninama” nema niti u jednom od sporazuma koje su UAE zaključili sa drugim državama.
Dakle, cilj novog Sporazum je da se kao strateška investicija definiše “mješovita nekretnina”, a da je pritom Crna Gora dužna da obezbijedi “javnu infrastrukturu”, “sva potrebna planska dokumenta”, “obezbjediti sve dozvole” i nadasve - obezbijediti zemljište (državnu imovinu) !
Pitanje: Kako će nekretnine “mješovite namjene doprinijeti “strateškom razvoju turizma”?
Zaštita bez zaštite
Za razliku od Sporazuma iz 2012. godine u novom Sporazumu se u članu 2 (tačka 5) jasno navodi da “UAE neće biti predmet bilo kakvih mehanizama za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između Entiteta i Vlade Crne Gore”.
Pritom, nema ugovorene arbitraže … niti drugih efektivnih mehanizama zaštite.
Pritom, član 10 ranijeg Sporazuma jasno, u čak 5 tačaka, razrađuje pitanje “Rješavanje sporova”, kojeg sada u novom sporazumu nema!
Pitanje: Zašto je izvršena redukcija odredbi koje se odnose na pitanje rješavanja sporova?
Važenje i stupanje na snagu
Raniji sporazum stupio je na snagu 30 dana od “dana prijema posljednjeg obavještenja. Novi “danom prijema kasnijeg od ovih obavještenja” – dakle odmah!
Čemu hitnost?
Konačno, u članu 6 tačka 4 novim sporazumom se utvrđuje da otkazivanje “neće uticati na angažmane, obaveze, projekte, programe radam ugovore ili sporazume koji su već inicirani … “ dakle, ne započeti ili zaključeni.
Pitanje: Zašto se štite “inicirani”, a ne ugovoreni ili započeti angažmani?
P.S. Pametnome dosta … domaći “autori” novog sporazuma nemaju kulturu čuvanja zemlje na nivou sjeverno-američkih Indijanaca.
