Protekla sedmica na crnogorskoj političkoj sceni bila je prepuna nevjerovatnih događaja, čuda, rekao bi neko – toliko fascinantnih i spektakularnih da teško sve može stati u jednu kolumnu. Ne bi ovo stalo ni u jedan film, pa sve da je genijalni Živko Nikolić živ. Mi smo, samo za sedam dana, u ime naroda iskušavali đavola u ljepoti poroka. I, Bog je za sedam dana stvorio svijet – pa možemo i mi da ga uništimo.
Joanikije crnogorsko-crnogorski
Ministar - jednog dijela, ili ti nekih 33% Ministarstva vanjskih poslova u Vladi Crne Gore - Filip Ivanović, kažem dijela, jer osim njega imamo još dvoje ministara s istim resorima, kazao je u EU parlamentu da je ispostavnik Crkve Srbije u Crnoj Gori, Mićović Joanikije, samostalan u djelovanju u odnosu na sve-srpskog patrijarha Perića Porfirija.
13Koliko je ova izjava netačna, suvišno je traćiti vrijeme - od svih prisutnih u sali samo fikus nije izrazio čuđenje na ovu tvrdnju naše jedne trećine od šefa diplomatije. Mićoviću niko nije povjerovao da ima bilo što svoje, čak ni kada je - po instrukcijama šefova mu iz službi - sa još par popova i popadija podržao studente u blokadi, pokušavajući da stvori lažnu sliku kako SPC nije baš totalno odnarođena i, kao i uvijek do sada, čvrsto stisnuta uz vladarsku pozadinu, po svaku cijenu.
Nego, ne bi to bilo ni toliko bitno, jer dolazi od nebitnog, da Ivanović ovo nije saopštio na Odboru za vanjske poslove Evropskog parlamenta, mjestu đe bi trebalo da se vodi puna pažnja o izgovorenom, jer to nije partijski organ PES-a, niti klub poslanika te partije đe je moguće lupetati “ko Maksim po diviziji” do mile volje. U EU parlamentu ipak sjede ljudi koji posjeduju, osim političkog integriteta, osnovnu logiku i informisanost o političkim dešavanjima u Evropi. A oni znaju ko je kome šef u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Šta je ovom dezinformacijom želio da postigne ministar Ivanović, više je nego jasno. Donedavni javni, sada prikriveni borac za sveopšti ruski uticaj na Zapadnom Balkanu, ovim je pokušao da “omeči” susret prvog srpskog popa Porfirija sa Vladimirom Putinom. Pa je Ivanović skrajnuo u stranu lične simpatije i oduševljenje tim događajem, i našeg episkopa sa zvanjem mitropolita distancirao od tog, po EU, nemilog događaja.
Koliko je u tome bio uspješan, najbolje govori izjava hrvatskog poslanika u EU parlamentu Tomislava Sokola, koji se šeretski zapitao da li to Mićović prelazi u Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Ivanović bi, kao diplomata za kojeg se izdaje, trebao da zna onu esnafsku maksimu: “Svaki diplomata tri puta razmisli prije nego li ne kaže ništa.” Da je razmišljao - nije. A da nije ništa rekao - bilo bi mnogo bolje. Ovako, po ko zna koji put, služimo za podsmijeh, i što je još opasnije za ozbiljnu analizu EU da li ova i ovakva vlast ima kapaciteta za pridruživanje.
Sokol se čak zapitao da li su ovaj i aktuelni potezi Vlade, na čelu sa Spajićem, usmjereni baš s ciljem da miniraju ulazak naše zemlje u društvo modernih demokratskih država. Oni se pitaju, a mi to već znamo, jer da povjerujemo da je sve ovo slučajno bilo bi zaista naivno, pa sve da smo onoliko glupi koliko to misli aktuelni premijer.
I, ne bi mi bili ni prva ni posljednja država u kojoj vlast krši zakone, ali smo sigurno prva u kojoj je premijer javno rekao da je sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima u suprotnosti sa nekim zakonima Crne Gore, prije svega sa Zakonom o javnim nabavkama ali i sa nečim što je tekovina civilizacije, pa čak zagarantovano i u nekim rigidnim apsolutističkim režimima, a to je pravo na raspolaganje ličnom svojinom.
No, ne gledaju svi, na našu sreću, na svoju đedovinu na način na koji to čini PES-ova poslanica Jelena Nedović, koja bi svoje nasljeđe rado ustupila nekom stranom investitoru ako bi zauzvrat dobila neki kvadrat stana. Ono na šta nije odgovorila jeste kako bi reagovala kad bi joj, umjesto ustupanja svojom voljom, ta imovina bila oduzeta voljom moćnika - kako Spajić planira da uradi sa Ulcinjanima. Siguran sam da bi joj, u tom drugom slučaju, one patike tri broja veće bile ozbiljno tijesne.
Krnjojelski Kill BIL
I, kada već zakone i pokojni nam Ustav ne poštuje premijer čija je to obaveza, zašto bi to radio i onaj koji je na čelu tijela koje te zakone donosi. Sjećate li se Andrije Mandića dok je bio naugroženiji Srbin u Evropi Crne Gore, Andrije prekaljenog opozicionara i borca za ljudska prava Srba i ostalih koji su Srbi? Siguran sam da ćete se prisjetiti njegovih govora i asketizma za uspostavljanje pravne države, bespogovornog poštovanja prava i zakona i borbe protiv nepotizma.
E, bilo pa prošlo, sada je došao njegov zeman pa je shvatio da ne bilo loše te zakone i partijsko-familijarno zapošljavanje tumačiti malo labavije, i odlučio da protivno svim propisima sinovca zaposli za savjetnika, telohranitelja, vozača... i vjerovatno još po nešto u Skupštini Crne Gore.
I, ja ođe neću pisati o događaju u kojem je navodno učestvovao njegov sinovac, jer za razliku od strika mu ja poštujem presumpciju nevinosti i sačekaću šta će o tome reći tužilaštvo i sud. Nije da im vjerujem da će izviđati i suditi po zakonu, jer zašto bi sada baš oni morali jedini to raditi u državi, ali osnovna pristojnost i etika to nalažu.
Meni je, dok se ovo ne razriješi, nevjerovatan drugi fenomen o kojem nema spora i koji je fakat. A to je da je sinovac Andrije Madića - bezbjednosno interesantno lice ili kako se to službeno piše BIL. Tog i takvog BIL-a je stric Andrija zaposlio u najvećem organu jedne države - Skupštini Crne Gore, i tom BIL-u je dao ne korišćenje službeno vozilo sa opremom koju može, da je zakona, koristiti isključivo pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova, što ovaj BIL nije.
Ili možda i jeste jer znate da je velika nestašica policajaca u državi i da je ministar građane SMS porukama pozivao da se pridruže snagama javnog reda reda, mira i saobraćaja. Ovaj SMS su dobili i svi BILovi u državi (dobila je i baba jednog mi druga ali to je za neku drugu priču, ukratko „jadna“ nije prošla provjere i odbijena je).
I, kako mi sada da znamo da se ovaj strikov BIL nije javio na tu ministrovu poruku i postao policajac ili deaktivirano bezbjednosno interesantno lice – ili skraćeno... ma sami ćete shvatiti kako ide skraćenica. Ukoliko nije tako, jedino šta mi pada na pamet jeste ingenioznost naših mudrih poglavara policije koji su ovo namjerno uradili da bi im stalno bio na oku. Jer, đe bi ga realno bolje „pratili“ nego u službenoj pratnji.
Nego da ostavimo nagađanja da li jeste ili nije, ono šta pouzdano znamo jeste da je predsjednik Skupštine dozvolio svom sinovcu, koji je pod prismotrom MUP-a, da u regularnom policijskom vozilu, što privatno što službeno, učestvuje u obezbjeđivanju policijskog eskorta koji, po funkciji, prati predsjednika Parlamenta. I za ovo, kao i za sve ostalo neće niko odgovarati, čak se neće ni udostojiti da građanima odgovori na ovo, jer šta ga briga kada ima apsolutnu vlast koja po pravilu aposlutno i djeluje, a đe se ona pojavi zakoni ne važe.
Nikšićki scenario ili „puj pike, više ne važi“
U onoj nikšićkoj izbornoj noći u kojoj je DPS pobijedio, DF i ekipa trijumfovali, URA se relaksirala, a Spajićev PES nastavio da tone, imali smo dvije izjave koje su uzburkale ovu našu smirenu i blaženu političku „bonacu“.
Prvo je poslanik PES-a Dragović u studiju ne-državne televizije izjavio kako lično ne bi dao glas za reizbor Marka Kovačevića na mjesto predsjednika Opštine Nikšić, da bi to isto potvrdio i njihov nosilac liste doktor Zoran Mrkić u prvom obraćanju javnosti nakon saopštavanja rezultata izbora.
Bilo je to, onako „našte srca“ šokantno i neočekivano znajući kako funkcioniše državna vlast i ko je glavni u toj priči (Spajić nije, pa vi pogađajte jednom ko je, kodno ime mu je „striko Bil“). I kada se nakon par dana euforije i junačenja pred ogledalom raznih PES-ovih aparatčika, sjelo i pojasnilo šta je interes te partije sve se okrenulo u trenutku za 180º Mandić je Spajiću objasnio ko nosi pantalone a ko kimono.
Onda je Spajić objasnio drugarima iz partije šta je njihov interes i koje mišljenje treba da imaju kao svoje. A interes je jasan, izgurati dogovor sa Arapima u Skupštini od kojeg će svi oni, samosvjesni PESići, imati lične koristi, a da bi se do toga došlo morao se zadovoljiti Mandićev DF. Ili, kako ono reče stari sportski komentator - zadovoljio je trenera i sada može da igra. Tako je Spajić zadovoljio Mandića i on mu je to uzvratio podrškom u onoj dugoj skupštinskoj noći u kojoj je odlučeno da više ništa ne važi osim uskih partijskih interesa i lične dobiti.
I, čim im je objašnjeno onda je bilo puno lakše, pogotovo doktoru Mrkiću koji je shvatio, kako reče ne razmišljajući, da ne dovodi u pitanje reizbor Marka Kovačevića na mjesto predsjednika opštine.
Dobro, ok je to, doktore, svako pogriješi pogotovo kada ne razmišlja, nadam se samo da u praksi ipak malo razmislite i ne griješite tako često, Nikšićana radi, naravno. Pa sljedeći put kada Marko bude srednjim prstom namještao sat pred crnogorskom zastavom Vi potecite u pomoć i lično mu navijte taj „pogani“ sat, na kojem ćete vidjeti da je vrijeme za vas i vašu partiju davno prošlo.
Brojevi na satu su arapski, to znate, zar ne?
