Mnogima omiljeno voće, jagoda je veoma interesantna i izuzetno privredno značajna voćna vrsta za gajenje širom svijeta. Njen kosmopolitski karakter omogućava joj da uspijeva na svim tipovima zemljišta i gotovo na svim nadmorskim visinama. Plodovi jagode imaju veliku upotrebnu vrijednost, kako tehnološku, tako i dijetetsku, dok je njena dodatna vrijednost i mogućnost upotrebe u raznovrsnoj industrijskoj preradi.
Čovjek je plodove šumske jagode (Flagaria vesca L.) počeo da koristi u davnoj prošlosti, ali je i ubrzo shvatio prednosti njenog uzgoja – rano stupanje u rod (već u prvoj godini), redovno i obilno rađanje, lako razmnožavanje i brzo širenje. Jagoda sazrijeva veoma rano, u vrijeme kada je tržište slabo obezbijeđeno drugim, svježim voćnim vrstama.
Ova voćna vrsta živi od 5 do 6 godina, sa kratkim stablom i lišćem koje je zeleno i u toku zimskog perioda. Stablo je visoko od 10 cm do 30 cm i svake godine deblja – stvarajući izražene godove. Na ovom niskom stablu, stvaraju se bočni izražaji, iz kojih izbija novo lišće, cvijet i plod.
U toku gajenja jagode, pažnju treba posvetiti prekrivanju jagodnjaka, kako bi zaštitili lišće od izmrzavanja, što će odrediti visinu prinosa u narednoj godini, čak do 50%. Iz adventivnih pupoljaka i na koljencima stabla, nastaju živići – nove biljke koje služe za razmnožavanje sorte. Jedan bokor jagoda prosječno daje oko 20 dobro ožiljenih živića, a u povoljnim uslovima može i mnogo više. Međutim, ne treba dozvoliti intenzivno obrazovanje živića, jer je to u suprotnosti sa prinosom.
Prije podizanja jagodnjaka, zemljište treba dobro pripremiti, očistiti od korova i unijeti zgorjeli stajnjak (ili zelenišno đubrivo), mineralno đubrivo sa povećanim sadržajem fosfora i kalijuma, kao i insekticide. Treba birati površine gdje su gajene leguminoze, a nikako biljke iz porodice Solanaceae, kao što je krompir ili paradajz.
Jagoda se može saditi tokom cijele godine, a ukoliko se odlučite za jednogodišnji uzgoj, onda sadnju treba izvršiti u julu ili najkasnije početkom avgusta. Treba saditi mlade živiće, stare jednu vegetaciju, koji potiču od selekcionisanih, autentičnih i garantovano zdravih sorti. Žile valja osvježiti prskanjem vodom, držati potopljene u vodi ili u smjesi od goveđe balege i zemlje (razmjera 1:1).
Jagoda se može gajiti pokrivanjem zemljišta plastičnom folijom, u plastenicima i staklenicima, u obliku špalira, uz pritku, u saksijama i slično. Plastične folije se koriste radi povećanja toplote zemljišta, za čuvanje vlage i za borbu protiv korova. Ovakvi malč materijali mogu povećati prinos do 40% i omogućiti i do 10 dana raniju berbu jagode. Kada je riječ o njivskom gajenju, jagoda se sadi u prostim redovima, pantljikama, u lejama, kao i u kombinaciji s drugim povrćem.
Obično se sadi na rastojanju od 80 cm x 25 cm (70.000 živića po hektaru). Jagoda sađena u tunelima može dati prinos veći za 50%, a zrenje nastupa čak i do 30 dana ranije. Zemljište nakon sadnje treba navodnjavati, održavati čistim od korova, štititi od mraza, bolesti i štetočina. Jagodi pogoduje umjereno vlažno, a rastresito stanje zemljišta, dovoljno opskrpljeno azotom (nikako previše, jer to dovodi do pretjerane bujnosti, slabijeg cvjetanja i truljenja plodova). Jagodu treba navodnjavati prije cvjetanja, prije zrenja, poslije berbe plodova i po potrebi, u slučaju suše.
Takođe, istraživači širom svijeta su došli do važnih podataka kada je u pitanju hemijski i biološki sastav ploda jagode. Njeni plodovi sadrže do 12% suve materija, do 8% šećera, do 2% kiselina, znatne količine gvožđa, pektina, tanina, vitamina C, E i B. Naučnici su veoma posvećeni procesu oplemenjivanja i stvaranja novih sorti jagoda (ima ih više od 10000!), i sve se mogu svrstati u tri grupe: jednorodne, dvorodne i stalnorađajuće. Jednorodne sorte sazrijevaju tokom maja i juna mjeseca.
Dvorodne sorte su rijetke i, osim u maju ili u junu, sazrijevaju još i početkom septembra. Stalnorađajuće sorte jagode neprekidno rađaju tokom vegetacije – od sredine maja, pa sve do pojave prvih jesenjih mrazeva.
Kada se odlučite za uzgoj jagode, treba imati u vidu način korišćenja plodova (u svježem stanju, za industrijsku preradu ili za duboko zamrzavanje), nasljednje osobine sorte, ekološki uslovi i udaljenost tržišta. Osim navedenog, plantažne zasade jagoda, na otvorenom ili u zatvorenom prostoru, treba podizati isključivo u skladu sa otpornošću sorti jagode na prouzrokovače gljivičnih oboljenja, na viruse i napad štetočina.
Gljivična oboljenja koja naročito napadaju jagodu su pjegavost lišća (Mycosphaerella fragariae), siva trulež (Botrytis cinerea), Plamenjača korijenovog vrata (Phytophtora cactorum), Verticilijum ili venjenje jagoda (Verticilium albo-atrum). Takođe, postoji i veći broj virusnih oboljenja jagoda, koji znatno umanjuju prinos, jer utiču na manju bujnost, vitalnost i produktivnost jagode.
Ekonomski najznačajniji virusi su žutilo po obodu lišća jagode i kovrdžanje zelenog lista. Jagodu napadaju i nematode, lisne vaši, bijele štitaste vaši, gundelji, jagodin cvjetojed surlaš i razni drugi. Hemijska zaštita se mora sprovoditi planski i u skladu sa važećim propisima, i to u pred-vegetacionom periodu, pred cvjetanje, u početku cvjetanja, ali i u toku cvjetanja (oprezno), po precvjetavanju i nakon same berbe.
Visoka rentabilnost uzgoja, povoljnost prirodnih uslova u našoj zemlji, ali i mogućnost plasmana, kako svježih jagoda, tako i prerađevina – na domaćem i inostranom tržištu, treba da pobudi još snažnije interesovanje kod poljoprivrednih proizvođača.
Uzgojem jagode se naročito trebaju baviti mladi ljudi, voljni da se oprobaju u savremenom načinu proizvodnje ovog čuda prirode, kao što je korišćenje polietilenske folije kao podloge, ali i plastenika većih dimenzija, što će doprinijeti većoj ekonomičnosti i rentabilnosti uzgoja.
