Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nakon prošlonedjeljne posjete Izraelu otputovao je u Moskvu, dok se očekuje konačna odluka Interpola o raspisivanju međunarodne potjernice za njim. S druge strane, sastanci predsjednika Srbije sa najvišim evropskim zvaničnicima, u jeku protesta u toj zemlji izazvali su oštre reakcije.
Nakon predstavljanja sporazuma koji su potpisali ministar odbrane Hrvatske, Albanije i Kosova, najavljen je odgovor u vidu sklapanja vojnog saveza između Srbije i Mađarske.
Dok Evropa jača odbrambene kapacitete, konkretan dogovor o okončanju ruske agresije na Ukrajinu i pravednom primirju i dalje se ne nazire.
O krizi u BiH, Vučićevom boravku u Briselu, vojnom savezu sa Mađarskom, budućnosti regiona i Ukrajine u kontekstu evropske perspektive za Portal Analitika govori politikolog sa Univerziteta Jork, specijalista za politiku Jugoistočne Evrope i međunarodnih odnosa, dr Jasmin Mujanović.
Moguć pokušaj Dodikove evakuacije u Mađarsku ili Rusiju
Govoreći o Dodikovom skrivanju od bh. pravosuđa, sagovornik Analitike napominje da je BiH složena i izuzetno komplikovana država, zahvaljujući Dejtonskom mirovnom sporazumu, odnosno Dejtonskom ustavnom sistemu.
„Nažalost, nije bilo realno očekivati da će bezbjednosne agencije i širi bezbjednosni aparat BiH biti u stanju da se na najefikasniji mogući način suoče sa napadom na ustavni poredak koji je izvršio i još uvijek izvršava Milorad Dodik, pogotovo zato što su kritične tačke tog bezbjednosnog aparata stavljene pod kontrolu saveznika ili njegovih direktnih poltrona, od strane koalicije koja se u Sarajevu naziva trojka“, podvlači Mujanović.
31Ukazuje i da je BiH država koja se vrlo teško može izboriti sa ovakvom opasnošću.
„Međutim, kad imamo sve to u vidu, mislim da su državne institucije BiH uradile najbolji mogući posao koji su mogle uraditi pod ovim okolnostima“, naglašava Mujanović.
Smatra da će kad-tad uslijediti Dodikovo hapšenje.
„Ukoliko ne dođe do njegovog hapšenja, vjerovatno će pobjeći, jer je teško zamisliti da će se Dodik tek tako predati“, upozorava Mujanović.
Kako dodaje, za Dodika je previše opasno da bude uhapšen i procesuiran na suštinski način.
„Očekujem da će u jednom momentu kad sve bude spremno i kad bude pritisnut on vjerovatno pobjeći ili bar probati da pobjegne iz BiH i da će se evakuisati na područje Mađarske ili Rusije. Vjerovatno neće završiti u Srbiji, zato što je ta zemlja previše opasna za njega i vjerovatno da ima realne prijetnje da će režim Vučića učestvovati u njegovoj likvidaciji, kad tad“, izričit je Mujanović.
Pojedine članice sabotiraju koherentan odgovor EU
Sagovornik Analitike ukazuje da unutar EU postoje pojedine članice koje aktivno podržavaju Dodika i njegov napad na ustavni poredak BiH i Dejtonski sporazum.
„Najvažnije od tih država su, na prvom mjestu Hrvatska, a na drugom mjestu Mađarska“, naglašava Mujanović.
Činjenicu da EUFOR do ovog momenta nije reagovao, kako kaže, možemo objasniti na dva načina.
„Prvi razlog je to što, barem koliko mi znamo, formalno još nije došao zahtjev od strane državnih institucija, odnosno relevantnih policijskih i bezbjednosnih organa u BiH za privođenje Dodika, iako smo nedavno čuli nešto što je blizu tome od strane SIP-e. Drugi i vjerovatno značajniji razlog je to što imamo ključne aktere u Briselu, odnosno u širem paktu EU - Zagreb i Budimpešta koji aktivno, na svaki mogući način, blokiraju i sabotiraju koherentan i snažan odgovor EU povodom napada na bezbjednost i integritet države Bosne i Hercegovine“, podvlači Mujanović.
Ostvarenje snova o velikoj Srbiji nije u interesu Zapada
Komentarišući poteze nove američke administracije, sagovornik Analitike ističe kako je očigledno da je Dodik očekivao snažnu podršku Trampove administracije za njegov secesionistički projekat i da je na kraju saznao da do te podrške neće doći.
„Postoje, naravno, neki ekstremni desničarski elementi u Americi koji bi bili spremni da podrže ovo što Dodik radi. Međutim, strateška politika, pozicija i orijentacija SAD prema području Zapadnog Balkana, šire Evrope i u kontekstu cjelokupnih transatlantskih relacija je takva da ne mogu sebi dozvoliti da neko poput Dodika krene u ovakav avanturizam, da rizikuje obnovu ratnog stanja u BiH i na području Zapadnog Balkana“, naglašava Mujanović.
Kako kaže, suludo je očekivati da bi bilo ko u SAD, pa čak i aktuelna administracija, podržavao Dodikove prijedloge.
„Ukoliko Trampova administracija kad tad preokrene politiku prema BiH i odluči da podrži Dodika, odgovorno tvrdim da bismo vidjeli totalni i suštinski raspad odnosa između Evrope i Amerike i da bismo vjerovatno vrlo brzo vidjeli neki novi sukob, ne samo u BiH, nego na području cijelog Zapadnog Balkana“, kategoričan je Mujanović.
Ipak, stava je da do toga neće doći jer su, kaže, ljudi u Vašingtonu svjesni rizika.
„Ne kažem da to znači da oni imaju posebno agresivnu ili adekvatnu politiku prema području Zapadnog Balkana. Još uvijek imaju izuzetno konzervativne stavove, ne mislim u ideološkom već u pragmatičnom smislu“, pojašnjava Mujanović.
Kako dodaje, SAD se neće zalagati za kategorične političke promjene u BiH, ali neće dozvoliti da dođe do cjelokupnog raspada sistema, jer to, kako ističe, nije u njihovom interesu.
„Sve dok srpska nacionalistička politika u BiH i na Zapadnom Balkanu bude tražila da na jedan ovako vulgaran i siledžijski način proba da izmijeni osnovne političke činjenice državnog sistema u regionu, koliko god novca i diplomatskog kapitala ulagali u odnose sa Amerikom, neće se ostvariti snovi o novoj velikoj Srbiji, jer to nije u interesu SAD. Ukoliko bi jednog dana bili u stanju da ubijede njihove partnere i sagovornike u Vašingtonu ili Briselu da se velika Srbija može stvoriti bez nasilja, tada bi eventualno uživali u nekom širem stepenu podrške“, podvlači Mujanović.
Naš sagovornik ocjenjuje da čak ni oni akteri na Zapadu, koji imaju najveće simpatije prema velikosrpskom političkom projektu ne smatraju da je realizacija te politike moguća bez rata.
„Na to se svodi cijela priča. Dodik je previše radikalan i ekstreman u stavovima i prevelika je opasnost za ključne, strateške interese političkog Zapada“, naglašava Mujanović.
Vučić ubijedio Zapad da predstavlja branu ruskom uticaju
Govoreći o Vučićevim sastancima sa čelnicima EU, Mujanović ističe da Srbija ima izuzetno aktivnu diplomatiju.
„Uložila je ogromni politički, diplomatski, pa čak i finansijski kapital u izgradnju boljih odnosa sa Amerikom, Evropom, Kinom i svi znamo kakvi su njihovi odnosi sa Rusijom. Dakle, u tome nema ništa čudno. To jeste sa jedne strane velika frustracija za sve nas koji vjerujemo da bi EU trebala da vodi jednu principijelnu politiku prema Zapadnom Balkanu, koja je zasnovana na podršci liberalnim i demokratskim vrijednostima i borbi protiv autoritarizma“, podvlači sagovornik Analitike.
Kako napominje, realpolitika je početna tačka u svim relevantnim državničkim odnosima.
„Odnos Evrope i SAD prema Vučiću i dalje je baziran na ideji da on jeste problem, pogotovo u kontekstu sadašnjih dešavanja, protesta i studentskih pokreta. Činjenica da je većina evropskih zvaničnika prećutala sva ta dešavanja u Srbiji govori dovoljno o tome koliko oni ne žele da ulaze u suštinsku kritiku ili analizu njegovog režima, ali je sa druge strane on još uvijek prihvatljiv. Dakle, on je problem, ali prihvatljiv problem, jer iz perspektive Zapada ne postoji alternativa“, pojašnjava Mujanović.
Kako ukazuje, parlamentarna opozicija u Srbiji je previše slaba.
„Vučić je Zapad kolektivno ubijedio da je jedina stvarna alternativa koja postoji u Srbiji ona koja ima podršku Rusije. Koliko god je to apsurdno, pogotovo za ljude koji su upoznati sa stvarnim okolnostima na terenu, Vučić je ubijedio svoje zapadne partnere da je on, ako nije antiruski čovjek, sigurno politički lider koji predstavlja neku vrstu brane većem ruskom uticaju u Srbiji i na ovom području“, naglašava Mujanović.
Sagovornik Analitike podsjeća da je to obnova retorike, ideološkog i političkog programa koji je koristio Milošević, čime je održavao ljude poput Šešelja, Vučića i ostalih radikala i ultranacionalista.
„Zahvaljujući njima konstantno se okretao prema Zapadu i govorio - vi možda mene ne volite i ne podržavate moju politiku, ali budite svjesni da su ovo ljudi koji čekaju u sjenci. Dakle, oni su jedina stvarna alternativa, a oni su čak i gori od mene“, podsjeća Mujanović na Miloševićeve riječi.
Slične su, kaže, Vučićeve težnje i retorika.
„S jedne strane govori da postoji ruska linija koja je čak izraženija i gora od njegove ruske linije, a sa druge strane je ta prijetnja haosom. Da pojasnim u kom smislu se referišem na ovo što rade studenti. Ja podržavam studentske proteste, ali govorim s aspekta režima – da oni predstavljaju te proteste kao anarhiju, haos, totalni raspad sistema i nešto što ni EU ni SAD ne bi trebale podržavati niti prihvatiti, da je ipak on faktor stabilnosti, te da je stabilnost na marginalnim područjima poput Zapadnog Balkana uvijek važnija velikim silama, nego neka principijelna ideja demokratije i liberalizma“, podvlači Mujanović.
Treba glasno govoriti o podršci secesionizmu koja dolazi iz Crne Gore
Komentarišući šture reakcije nakon Mandićeve podrške Dodiku i Kneževićeve tvrdnje da se u RS sprovodi obojena revolucija, sagovornik Analitike ističe da je razočaravajuće to što građanski, reformski i progresivni akteri ne podržavaju svoje saveznike u drugim zemljama.
„Sa druge strane, moramo biti realni i reći da su sve ovo izuzetno male i marginalne države, koje ne samo što su na periferiji Evrope i šireg Zapada, nego su jedni drugima periferija. Ne mogu da osuđujem ljude u Crnoj Gori koji ne razmišljaju aktivno o dešavanjima u BiH, jer su ovo provincijalna društva koja su toliko zapletena u lokalnim problemima, da me apsolutno ne čudi zašto ne vidim širu strukturalnu analizu od strane građanskih stranaka u Crnoj Gori, BiH, na Kosovu itd“, naglašava Mujanović.
Kako dodaje, neophodno je raditi na promjeni pristupa.
„Međutim, najveći problem u BiH, ni u deset sigurno, nije što neke građanske stranke u Crnoj Gori nijesu dovoljno aktivirale ili politizovale pitanje podrške nekih nacionalističkih aktera Dodiku. To bi svakako bilo poželjno. Ali, mislim da će izgradnja nove političke, građanske, liberalne, progresivne i reformske svijesti na Zapadnom Balkanu trajati dugo - to je generacijski projekat“, smatra Mujanović.
Kako ističe, važno je da u pojedinim epizodama ne tražimo dodatne razloge za podjele unutar građanske političke struje.
„Naravno da postupanje Mandića i ostalih treba osuditi i o tome glasno govoriti. Sa druge strane, mislim da je poželjno da razgovori između građanskih političkih aktera na Zapadnom Balkanu budu mirniji, čak i da se te debate odvijaju iza zatvorenih vrata“, podvlači Mujanović.
Savez Srbije i Mađarske dobra vijest za Crnu Goru, BiH i Kosovo
Sagovornik Analitike ocjenjuje da je formiranje vojnog saveza Srbije i Mađarske realna opcija.
„Mislim da bi to bila katastrofalna strateška greška za Vučića i možda jedna od najboljih mogućih vijesti za Kosovo, BiH i Crnu Goru. Ako se Vučić zaista oslanja na Orbana koji je trenutno u sukobu sa gotovo cijelim evropskim sistemom, van nekih ultradesničarskih političkih aktera, ako on stvarno misli da je budućnost Evrope u rukama neofašista poput Orbana i njega koji i te kako ima fašističke tendencije i imao ih je i u devedesetim, ako oni misle da je budućnost njihova u generacijskom i istorijskom smislu, neka sklope taj vojni savez i neka svima jasno pokažu da Srbija i Mađarska stoje u stroju sa Rusijom i Kinom“, poručuje Mujanović.
Ukazuje da bi time i te kako bili pojašnjeni geopolitički i strateški odnosi u regionu.
„To je samo dobro za BiH, Crnu Goru i Kosovo, jer će biti dozvoljeno državničkim akterima i suverenističkim političkim strujama u tim zemljama da lakše objasne zapadnim i drugim strateškim partnerima da na ovom području postoji kategoričan ideološki i politički raskol i da sa ovakvom Srbijom Aleksandra Vučića nema više mogućnosti niti prilike za dijalog. Dakle, da je to ultranacionalistički, revanšistički, pa čak i fašistički režim, koji se samo može doživjeti kao prijetnja po bezbjednost i stabilnost, ne samo Zapadnog Balkana, nego i šire Evrope“, izričit je Mujanović.
Evropska budućnost Ukrajine i Zapadnog Balkana ideološka floskula
Govoreći o politici proširenja i odnosu Evrope prema Ukrajini, sagovornik Analitike ukazuje da EU koja nema kategoričan i principijelan stav po pitanju Zapadnog Balkana i skoro tri decenije nije u stanju da primi države regiona, nema nikakve šanse da nešto slično ili to isto uradi kad je riječ o Ukrajini.
„To je jedina relevantna stvar koja se mora sa naše strane prepričavati što se tiče Ukrajine, Evrope i Zapadnog Balkana. Sve je to divno što ste vi, kolege i prijatelji, u Briselu obećali Ukrajincima koji su i dan danas pod agresijom Rusije i njihovih saveznika, ali vi nijeste u stanju da riješite problem prijema Zapadnog Balkana, koji ima cjelokupnu populaciju manju od 20 miliona ljudi i čija sveukupna ekonomija predstavlja, što bi se reklo, statističku grešku u evropskom budžetu“, naglašava Mujanović.
Kako dodaje, brisel misli da će uspjeti da primi, obnovi i pretvori Ukrajinu u sljedeću članicu EU, koja, kako pojašnjava, ima duplo veću populaciju i teritorijalno je tri ili četiri puta veća nego cijeli Zapadni Balkan.
„To je čista fantazija“, kategoričan je Mujanović.
Podsjeća na činjenicu da postoje vojnici i trupe iz Sjeverne Koreje, koji i dalje ratuju i haraju po Ukrajini.
„Dakle, vi ste sebi dozvolili da vam Sjeverna Koreja bombarduje i ubija civile u jednoj evropskoj državi i hoćete da pričate o evropskom horizontu, o evropskoj budućnosti Zapadnog Balkana. To je toliko apsurdno da je tragikomično. Odbijam da prihvatim to kao ozbiljan diskurs“, poručuje Mujanović.
To je, kako naglašava, ideološka floskula.
„Mislim da mi sa Zapadnog Balkana i iz naše šire dijaspore imamo posebnu odgovornost da razbijemo tu retoriku i taj kvazioptimistički diskurs. Neka vrsta bijesa me uhvati, jer se uvijek stavim u poziciju građana Ukrajine, koji su i dalje pod agresijom i bombama zločinačkog režima u Moskvi“, podvlači Mujanović.
Kako ističe, umjesto kolektivne pomoći, prvobitno kroz oružje i municiju, što je Ukrajincima najpotrebnije u ovom momentu, prodaju im se magla i fantazije o evropskoj budućnosti.
„U isto vrijeme, posebno mi sa Zapadnog Balkana znamo da od toga nema apsolutno ništa. Ako vi nijeste bili u stanju da riješite problem Dodika, koji je u realpolitičkom smislu niko i ništa, kažete da ćete biti u stanju da primite Ukrajinu u EU. To je takva budalaština, da čovjek prosto ne zna šta da kaže“, kategoričan je Mujanović.
Evropa da sredi svoju kuću kako bi bila ozbiljan geostrateški faktor
Sagovornik Analitike ukazuje da postoji kolektivna prilika za region i prijatelje iz Evrope i Amerike za kreiranje neke nove političke strategije i vizije o zapadnom Balkanu i cjelokupnim transatlantskim relacijama.
„Međutim, prvobitni problem pogotovo za Evropu je njena interna disfunkcija. Dakle, ako vi možete dozvoliti da Plenković ili Orban spasi Dodika od zatvora i ćelije, iako u ovom momentu on urušava ustavni poredak BiH i Dejtonski sporazum, a BiH je zemlja koja je zvanični kandidat za članstvo u EU i NATO, ako nijeste u stanju da se suprotstavite takozvanim internim spojlerima u svom kampu, unutar Evrope, ako ne možete da se nosite sa Plenkovićem i Orbanom, vi nemate nikakvu šansu da se suprotstavite Putinu, Si Đin Pingu ili Trampu“, izričit je Mujanović.
Kako naglašava, ako Evropa želi da bude ozbiljan geostrateški faktor, najprije mora da sredi svoju kuću.
„Dio te priče naravno jeste priča o Zapadnom Balkanu. Kažem opet, ako vam Plenković može urušiti vašu stratešku renesansu, onda ta renesansa nije nikada ni postojala“, podvlači Mujanović.
Kako pojašnjava, Hrvatska koju Plenković predstavlja ima populaciju od najviše četiri miliona stanovnika, a njegov HDZ, ističe Mujanović, dobija glasove od milion i po ili dva miliona građana Hrvatske.
„I vi ćete dozvoliti da takva Vlada totalno pocijepa bezbjednosnu sliku i bezbjednosnu poziciju Evrope i atlantske alijanse na području Jugoistočne Evrope, a u isto vrijeme kažete idemo mi da se suprotstavimo Putinu. To je budalaština. Ako ne možete reći Plenkoviću i Orbanu sjedi, ćuti ili izađi, ako nijeste u političkom i institucionalnom smislu spremni i nemate kapacitet da to uradite, a bojim se da u ovom trenutku nažalost nemaju, sve ostalo je šuplja priča“, zaključuje Mujanović.
