Kako bi bilo dobro kad bi postojala neka vrsta emotivne kripte u koju bismo mogli da se sklonimo u noći između nedjelje i ponedjeljka. No, nijesmo mi te sreće da provedemo Bitku za Zimovrel na sigurnom kao žene, djeca, starci i Sem Tarli, koji su sklonjeni u drevne odaje u drugoj epizodi serije „Game of Thrones“. Ili smo, pak, sigurniji od njih, smještenih u kriptama sa drevnim Starkovima dok Kralj noći, sposoban da podiže mrtve, hoda ka Zimovrelu donoseći Vječnu noć?
Vitez od Oporja
Bilo kako bilo, moraćemo da smislimo način da preživimo najveću sječu omiljenih likova u krvavoj istoriji serije „Game of Thrones“. Sudeći prema tranzicionoj epizodi „A Knight of the Seven Kingdoms“, kreatori Dejvid Beniof i Danijel B. Vajs spremili su najšokantniji paket aranžman još od Crvene svadbe iz treće sezone.
Druga epizoda nastavljena je u sporovoznom ritmu premijere sa očiglednom namjerom kreatora da nas emotivno dotuku tokom treće epizode i Bitke za Zimovrel. Proveli smo 54 minuta skitajući između zidova Zimovrela, svjedočeći malim ali užasno važnim emotivnim povezivanjima i susretima odveć dugo razdvojenih likova.
Od odličnih susreta, koji bi mnogo više profitirali da je scenario lišen njunjavih sentimentalizama i replika šutnutih na prvu loptu, najemotivniji i najljepši bio je Džejmijev i Brijenin. I prvi i posljednji u ovoj epizodi, kada ju je proglasio vitezom od Sedam kraljevstava, tjerajući trnce niz tijelo čak i onim gledaocima koji su apsolutno svjesni da je ovo školski primjer ulagivanja fanovima – ali i opasan znak da se novom seru bliži sigurna smrt.
Kriptični gavran
Epizoda je otvorena prilično neuvjerljivim „suđenjem“ Kraljeubici, ali lejdi od Oporja uspjela je da izvuče površno napisanu i previše lako riješenu scenu u kojoj se Deneris malo mrštila, malo prijetila, a Džon izigravao uvrijeđenu mladu koja neće da se petlja u suprugove poslove.
Jedina svijetla tačka, osim Brijeninog istupanja i Sansinog neočekivanog pristanka da mu poštedi život, bila je rečenica: „Što sve nećemo uraditi zbog ljubavi...“ kojom je Bren jasno stavio do znanja Džejmiju da se sjeća ko ga je gurnuo kroz prozor. Ipak, očekivalo se mnogo više od jednog od najiščekivanijih momenata osme sezone.
Džejmijevi razgovori sa Tirionom (neprocjenljiv komentar za tatu koji, nažalost, nije tu da vidi kako mu sinovi ginu za familiju Stark) i Brenom donekle su popravili utisak.
Bila je to prilično kriptična razmjena sa Trookim gavranom, ali dovoljna da i Džejmi i gledaoci shvate koliko su daleko dogurali. Tačnije, da bez Džejmija koji ga je smjestio u invalidska kolica Bren ne bi postao Trooki gavran, niti bi Kraljeubica napustio put sebičluka.
Iskidani susreti
Jedan od susreta za koje nijesmo ni znali da su nam potrebni dogodio se kada je Tion Grejdžoj stigao u Zimovrel. Kako nebitan lik... Sve do trenutka kada se njegove oči ne sudare sa Sansinim. Kakav flešbek u doba Remzija Boltona... Skoro pa da smo zaboravili koliko je Sansa nekada bila ranjiva.
Odličan momenat povezivanja stigao je i od Arje i Pseta, konačno spremnih da pokažu malo razumijevanja jedno prema drugom. To su pokušale da urade i Sansa i Deneris, ali sa mnogo manje uspjeha.
Osim što je utisak poremetio scenario kao pisan za mim ili gif stranicu fanova serije („Voljela sam samo jednog čovjeka prije Džona. – Koga? – Nekoga višeg.“), unizilo ga je i prekidanje scene prije nego što je Majka zmajeva odgovorila na pitanje da li će dozvoliti da Sjever bude samostalan.
Ovaj detalj, uz Denerisin takođe prekinuti razgovor sa Džonom u kriptama, upućuje na činjenicu da će kreatori pretvoriti izuzetnu junakinju u samo još jednu ludu Targerijenku koja postaje bijesna glista čim joj pomenu mogućnost da tron nije njen.
Nelagodni seks
Mnogo famozniji i bolji susret bio je Arjin i Džendrijev. Malo je fanova gospođice Stark koji u jednom trenutku nijesu poželjeli da se ostvari ova romansa. Opet, s obzirom na to da je bila tek djevojčica kada smo je upoznali, skoro niko nije razmišljao o „konzumaciji“ veze.
Sada kada je konačno prikazan seks Arje i Džendrija – većina fanova osjeća se nelagodno, skoro kao da je gledala mlađu sestru kako gubi nevinost. To najbolje dokazuju podaci o guglanju sintagme „godište Mejsi Vilijams“ čija se pretraga ustostručila nakon emitovanja druge epizode.
Opet, iako djeluje čudno, ova scena bila je na mjestu. Način na koji je Arja kontrolisala situaciju potpuno odgovara njenom karakteru. Bilo je i vrijeme, Džendriju neće biti lako sa ovom... Naravno, ako prežive.
Snaga sjećanja
Za ime božje, hoće li Vajs i Beniof biti toliko ludi, da nam u tom okršaju uzmu i Tormunda, izvor najboljeg komičnog olakšanja? Od trenutka kada pita za „veliku ženu“ i izjavljuje kako bi je „vitezovao“ barem deset puta, preko opisa sisanja dojke džina (!), do izgovaranja suštine čitave epizode („Svi ćemo umrijeti, ali barem ćemo biti zajedno.“) – Tormund je srce i duša onoga što GOT jeste.
Uprkos svim manama, ovo je serija sa briljantnim likovima od kojih ne želite da se odvojite ni sekundu. Jer, dok Brijena, Tirion, Džejmi, Podrik, Torumund i Davos sjede pored kamina, nalivaju se vinom i kontempliraju o smrti, ne postoji mjesto gdje biste radije bili.
Epizoda „A Knight of the Seven Kingdoms“ bila bi dobra „tampon zona“ prema svim TV standardima da je riječ o sezoni koja ima minimum deset, a ne šest epizoda. Ovako, sa mnogo manje vremena na raspolaganju, radost gledanja ponovo nadvladava strah da neće biti dovoljno vremena.
No, kad sklonimo sa strane broj epizoda, bila je ovo predivna priprema za predstojeću buru. Za 54 minuta dobili smo podsjećanje zašto volimo sve te ljude i zbog čega moramo da ih čuvamo. Jer, kao što kaže Sem Tarli, umrijeti ne znači ništa drugo do biti zaboravljen.
To je ono što Kralj noći želi. No, koliko god ih umrlo, niko neće biti izbrisan iz sjećanja ljudi – od zmajovuka Egona Targerijena, preko Pseta, Džejmija i Brijene, sve do one majušne djevojčice koja je obećala Davosu da će čuvati žene i djecu u kriptama Zimovrela.
Zato se ne plašite majstorija koje će u trećoj epizodi izvesti Miguel Sapočnik. Ništa što smisli režiser čuvene „Bitke kopiladi“ neće biti dovoljno snažno da nas emocionalno ubije ako vjerujemo da postoje oni koji ne smiju biti zaboravljeni.
Jezovuk u ćošku
Najgora greška u vezi sa drugom epizodom bio je tretman jednog od najiščekivanijih likova serijala, kog nijesmo vidjeli od šeste sezone.
Jezovuk Duh, mnogo važniji za Džonovu sudbinu od famoznih zmajeva, upao je u kadar niotkuda. I što je najjače od svega, ostao je neprimijećen, nalik žalosnom, osušenom fikusu u ćošku. Kao da je dio scenografije, a ne lik jednako važan koliko i zmajevi.
Nije bitno o kakvom je produkcijskom problemu riječ – ova odluka kreatora je više nego sramna. Bolje bi bilo da nijesu ni vraćali Duha nego što su ga gurnuli nazad u igru kroz „zadnja vratanca“.
Da mu nijesu spremili neku sočnu scenu u nastavku? Možda, ali teško bi i time mogli da opravdaju uvodnu bruku...
Veltšmerc u Podrikovoj pjesmi
U narednoj epizodi vidjećemo Bitku za Zimovrel, rađenu po uzoru na najbolju u istoriji epske fantastike – Bitku kod Helmovog ponora iz drugog dijela trilogije „The Lord of the Rings“.
Omaži velikom Tolkinu proželi su i čitav ovaj nastavak, od cjelokupnog koncepta „zatišja pred buru“, do detalja kakav je Srcotrov, mač koji Sem Tarli poklanja Džori Moromontu „da brani kraljevstvo ljudi“. No, jedan je neuporediv sa ostalima. Riječ je o trenutku kada simpatični Podrik, od kog to niko ne očekuje, postaje Pipin iz LOTR. I počinje da pjeva „Jenny of Oldstones“, razornu drevnu baladu o djevojci iz običnog naroda i Dankanu Targerijenu koji se odrekao prijestola zbog nje.
Fanovi knjige automatski su povezali stihove sa Džonovom i Denerisinom sudbinom. Takva predviđanja su možda smislena, ali nijesu toliko bitna. Jer, Podrikova pjesma, naročito kada je čujete u odjavnoj špici u izvođenju Florence + The Machine, ne odnosi se samo na dvoje ljudi. Ovo je pjesma puna veltšmerca, bola živih koji nikada nijesu prestali da vole i plešu sa duhovima svojih mrtvih.
Dok Florens pjeva „Jenny of Oldstones“, jednostavnu a ujedajuću poput najljepših keltskih pjesama, u njenom sigurnom, drhtavom glasu čuje se glas mrtvog Neda kako priča o usamljenom vuku i sigurnosti čopora; odjekuje zvonki smijeh Oberina Martela; zveckaju narukvice svih tužnih Tirionovih kurvi; lupaju vrata koja Hodor nikad neće pustiti da se otvore; čuje se plač Robove nikad rođene bebe i nijemi visak prerezanog grkljana njegove majke Kejtlin...
Čuju se svi koje su ikada izgubili oni koji sada čuvaju Zimovrel od nezaustavljive smrti. Ali, čuju se i glasovi živih. I oni će uskoro biti mrtvi - ali ne i zaboravljeni. Jer, ostaće neko ko će još dugo, dugo plesati sa njihovim sjenama, u hali kraljeva odavno mrtvih...
FOTO: ign.com
