U kolekciji, čiji je vlasnik Nikola Škoko, nalazi se 126 izdanja "Gorskog vijenca", najstarije je iz 1868. godine, štampano u Zadru, izdato 21 godinu nakon objavljivanja u Beču prvog izdanja tog čuvenog Njegoševog djela.
"To je ujedno i prvo izdanje na latinici. Zanimljivo je to što na njemu piše da ga je sa ćirilice na latincu preveo Stjepan Mitrov Ljubiša, političar i pisac čije je napojznatije delo 'Kanjoš Macedonović', kaže Škoko za Tanjug.
Škoko navodi da su u njegovoj kolekciji i prevodi na ruski, engleski, njemački, italijanski, švedski i španski.
"Gorski vijenac preveden je na sve evropske jezike, kao i na kineski, japanski i esperanto. Italijanski je prvi strani jezik na koji je prevođen, i to u odlomcima iste 1847. kada je objavljen u Beču, dok je prvi prevod u cjelosti bio na njemačkom 1886. godine", podsjetio je Škoko.
Dodao je da se nadao da će doći i do kineskog prevoda "Gorskog vijenca", i da ga je našao u jednoj antikvarnici u Beogradu.
"Uvjeren sam da je to najveća lična zbirka 'Gorskog vijenca'", kaže Škoko.
Škoko, čiju zbirku su novinari vidjeli tokom Festivala reportaže i reportera "Fra Ma Fu", održanog na Brionima i u Fažani, posjeduje i primjerak posebnog jubilarnog izdanja priređenog u "koferčicu", objavljenog u tiražu od 499 primjeraka, povodom devet decenija od izdanja tog čuvenog djela u Crnoj Gori, ali i ono najmanje - malo veće od kutije šibica.
Škoko je u Peroju zadužen za lokalnu biblioteku "Njegoš" koja ima više od 7.500 naslova, od kojih je veliki dio na ćirilici.
Sekretar je udruženja perojskih Crnogoraca "Peroj 1657" koje njeguje tradiciju, jezik, pismo i vjeru kraja iz koga su došli prije više od 360 godina.
