Netfliks se ekstremnom brzinom pretvara u hangar sa gomilom ispodprosječnih originalnih komedijica rađenih na isti kalup. Dovoljno je da preletite naslove ponuđene u ovoj kategoriji - odokativan pogled dovoljan je da vidite da svi imaju nekoliko zajedničkih elemenata. Između ostalog, to su: glavni likovi na ivici nervnog sloma, nuklearne zalihe cinizma i crnog vina, lomljava i bizanre situacije na svakom koraku – i rasplet koji se nazire iz aviona.
„Dead to Me“, čija je prva desetodjelna sezona dostupna od petka na Netfliksu, po tome se uopšte ne razlikuje od većine ostalih trivijalnih komedija ovog striming giganta.
Pečene udovice
Dramedija sa Kristinom Eplgejt i Lindom Kardelini na prvi pogled djeluje privlačno. U pitanju je priča o dvije totalno suprotne žene koje postaju najbolje prijateljice sticajem čudnjikavih okolnosti.
Dženin (Eplgejt) suprug preminuo je nakon što ga je pregazio nesavjestan vozač, koji se čak nije ni zaustavio da vidi da li može da mu pomogne. To je više nego dovoljan razlog da (novo)pečena udovica bude ljuta i na Boga i na sve iz okruženja. Džudi (Kardelini), koja je takođe ostala bez supruga, upoznaje Džen na jednom od sastanaka grupe za podršku ožalošćenima. Njen način nošenja sa gubitkom mnogo je prizemniji, mekši, ponizniji.
Za razliku od Džen, Džudi se i dalje trudi da pronađe nešto lijepo u životu, poput zalaska sunca na bazenu kraj kog možeš da pijuckaš crno vino sa najboljom prijateljicom. No, brzo se otkriva mali dio uzročišta takvog stava i njenih beprizornih pokušaja da se zbliži sa Džen ne bi li joj olakšala tugovanje za suprugom.
Predvidljiv paket
Nažalost, dramedija „Dead to Me“ je predvidljiva već od prve „čekalice“ u finišu pilot epizode i inicijalnog pokazatelja da nešto nije potpuno u redu sa Džudi. Kako polučasovni nastavci odmiču, radnja postaje sve prozirnija iako se „obrti“ gomilaju, humor otanjava, sporedni likovi prolijeću kroz kadar tako da ne možete da im zapamtite ni funkciju - a kamoli imena...
Kreatorka Liz Feldman imala je čak i previše vremena na raspolaganju. Priča o BFF udovicama nije ni nepredvidljiva, ni duhovita, ni dirljiva koliko njeni autori misle da jeste.
Da se Feldaman zadržala na laganoj komediji, možda je nešto mogla i da uradi. No, posegnula je za „dubinom“, a pokušaj da učini priču kompleksnom doveo ju je do neujednačenog paketa koji ostavlja utisak ni-tamo ni-ovamo: niti je urnebesna komedija, niti je katarzična drama.
Tranjav spoj
Džen i Džudi, nažalost, nijesu ljudi, likovi od krvi i mesa – već samo avatari tugovanja, žalosti, neprebolne boli zbog gubitka voljenih. Ako želite dobru seriju na ovu temu, potražite Fejsbukovu „Sorry For Your Loss“ sa Elizabet Olsen. Ili Netfliksovu briljantnu „The Kominsky Method“ sa Majklom Daglasom i Alanom Arkinom. E, one vam već mogu reći katarzično mnogo o stanju uma, srca i duše onih koji moraju da nauče da žive bez najvažnijeg dijela sebe. Ovdje nemate što da tražite.
„Dead to Me“ jeste gledljiva, ali više je nego smiješno koristiti to kao kriterijum u eri kada je TV na vrhuncu i na svakom koraku nailazimo na vrsne serijale. Ovakvi mogu da zadovolje samo gledaoce sa siromašnijim, manje zahtjevnim nepcem, kojima bi mogao da bude dopadljiv (tranjav) spoj serija „Desperate Housewives“, „The Affair“ i „Grace and Frankie“.
U finišu sezone dobili smo prilično predvidljiv obrt koji otvara vrata za nastavak sage o BFF udovicama. No, pitanje je da li je druga instalacija ikome potrebna, kao i da li ima prostora za ispravke ako Netfliks potvrdi njeno snimanje. S obzirom na to da je otkazao neke mnogo, mnogo bolje komedije, kao što je crnohumorna zombi poslastica „Santa Clarita Diet“ sa Dru Barimor, pitanje je mogu li ičemu uopšte da se nadaju ove smrtno dosadne očajne domaćice. M. I.
FOTO: imdb.com
