SAGA O SPARTANCIMA SVOG DOBA
» Piše:mr Predrag BOŠKOVIĆ, ministar odbrane Crne Gore
U sjećanjima naroda ostaju oni ljudi koje nadžive vlastite ideje. Snaga djela opire se društvenom zaboravu, a postaje dio trajnog kolektivnog pamćenja. Društvene okolnosti uslovile su da dominantna kategorija crnogorskog društva tokom većeg dijela istorije bude vojna dimenzija.
Vojni poziv i uloga vojnog faktora kao jednog od najcjenjenijih društvenih kategorija odlučujuće su oblikovali crnogorsko društvo. Percepcija vojnog poziva i uopšte svega što je vezano za vojsku i borbu za slobodu kao dio sopstvenog identiteta, zadržala se i u godinama pred i tokom Drugog svjetskog rata. Današnja Vojska Crne Gore ima duboke korijene, a snažna ratnička tradicija i rano stupanje dječaka u vojne redove stvorili su uslove da se crnogorski ratnici nazivaju „Spartancima novog doba“.
U društvu sa duboko ratničkom tradicijom razvijen je moralni i borbeni kodeks koji je omogućavao visok stepen borbene gotovosti jedinica koja je iako malobrojna često imala učinkovitije dejstvo od daleko brojnih osvajača. Od Tuđemila 1042. godine do slavnih bitaka Drugog svjetskog rata smijenilo se na ovoj teritoriji mnogo hrabrih generacija koje su krvarile za odbranu svojih ognjišta. Njima slava, a nama ponos da svoje zadatke ispunjavamo najbolje što umijemo i najbolje što možemo.
U traganju za slobodom često su znali napuštiti tišinu evropskog mira, latiti se sablje i sljedovati bitke poput Čeva, Krusa, Grahovca, Vučjeg dola, Fundine, Taraboša, Javora i Božićnog ustanka. Ništa im za slobodu nije bilo nemoguće, uzdizali su ugled domovine, proslavljali crnogorsko oružje obasipajući ga uvijek iznova novim sjajem. Ovim gorama uvijek je bila draža izvojevana sloboda nego izmoljena. Zastava slobode i nezavisnosti koja se ponosito i jedino vila na našim krševima nije bila samo zastava slobode već i znamenje jednog doba – herojskog doba
.Mijene vremena pratila je i Vojska Crne Gore, slijedeći nepobitne interese odbrane i sigurnosti države, kao nužnost razvoja svih ostalih društvenih grana. Stotinu je godina od završetka Prvog svjetskog rata, crnogorske državne tragedije i gotovo vijek od slavnog ustanka za njeno vaskrsnuće. Ne zaboravljajući stare prijatelje, satisfakciju na mukotrpno iskustvo državnog nestanka našli smo za stolom velikih, da o ishodu vlastite države odlučujemo na izvoru – samo za sebe i o sebi.
Davno je još kralj Nikola, sa ovih ponosnih vrata poručio– „kada je čovjek član prosvijećenog čovječanstva on i slobodan građanin mora biti“. Prisjećajući se prošlosti, skidajući na tren pokrov stare patine, ne zaboravljamo da smo postavili pouzdan temelj budućnosti, da ulažemo napore da igradimo respektabilan sistem odbrane, da smo dio kolektivnog sistema. Osnažili smo naše kapacitete i na kopnu, ali i u vazduhu i na moru, čime smo zavrijeđeli poštovanje međunarodne zajednice.
Pred obavezom prošlih ali i budućih generacija pažljivo se odnosimo prema našim potencijalima, ulažemo u znanje, u mladost i svakim danom radimo na modernizaciji naših oružanih snaga. Vojska Crne Gore ostaje na kursu mira i stabilnosti. Svjesni odgovornosti vremena u kojem smo odlučivali, Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore u proteklom periodu osavremenili su sistem odbrane, institucionalno ga pojačali i ljudski i materijalno unaprijedili.
Školovali smo i školujemo naš starješinski kadar na prestižnim akademijama, a naši pripadnici učestvuju u najvećim misijama i dio su organizacije vježbi različitih nivoa. Kroz afirmaciju sopstvenih sposobnosti Crna Gora i njena vojska trasirali su put u najvećem odbrambenom prostoru. Pred novim iskušenjima koračamo uvjereni da je sabiranje najvrednijeg jedina ispravna odluka na putu sigurnosti i daljeg razvoja. Otadžbina nije samo pojam koji se pamti ili napiše, već ona znači slobodu i samostalnost. Čitava istorija Crne Gore je jedna dugačka junačka saga prepuna požrtvovanja za otadžbinu.
