Na osnovu proizvoljnih kvalifikacija, te pogrešnih presumpcija koje se odnose na moje, navodno, nacionalno opredjeljenje, te na moje, opet navodne, političke preferencije – Čukić izvodi čitave serije nesuvislih konstatacija i zaključaka – u očiglednoj namjeri da me diskvalifikuje – kao čovjeka, u prvom redu, a zatim i kao lojalnog građanina države Crne Gore.
Nije mi namjera da ulazim u pojedinosti. Želim da apostrofiram samo dva momenta – želim da obrazložim moju primjedbu na ilustraciju koja se nalazi na naslovnoj strani knjige “Početak srpske okupacije - komitska borba i narodna golgota 1918 - 1920”, autora Slobodana Čukića – a želim i da se deklarišem – i nacionalno i politički – kako bih isključio dileme po tom pitanju. Primjedba na pomenutu ilustraciju – koju sam iznio u tekstu naslovljenom “Nepotrebno izmještanje iz konteksta” i objavljenom u “Vijestima” (subota, 27 april 2019.) – i koju sam uzgred, u izmijenjenom ključu, iznio u još dva teksta objavljena u istim novinama – “”Sve ostalo je najbolje da zaboravimo...”” (subota, 4. maj 2019.) i “Jake emocije i niski udarci” (subota, 11. maj 2019.) – Čukiću je poslužila kao povod za tekstove u kojima dovodi u pitanje moj integritet.
Ta primjedba se, naglašavam, odnosi isključivo na ilustraciju na naslovnoj strani njegove knjige. Čukić tu primjedbu, ne znam zašto, doživljava kao napad na njegovu knjigu – a, shodno tome, i kao povod za neprimjerene reakcije.
U mom tekstu, opet naglašavam, ne postoji ama baš ništa što bi moglo da se doživi kao napad na sadržaj Čukićeve knjige. Ne samo da tu knjigu nisam imao u rukama – tu knjigu nikad nisam ni vidio. Sve što sam vidio je ta naslovna strana – i to u okviru najave skorog izlaska knjige iz štampe, na nekoj Internet stranici. Fotografija Samsona Černova (1887 - 1929) – fotografa i snimatelja koji je, kao podanik ruskog cara, došao u Srbiju 1912. godine i koji je, u ulozi ratnog reportera, pratio srpsku vojsku do kraja Prvog svjetskog rata – fotografija, dakle, na kojoj vidimo ženu/ majku i sina nad grobom muža/oca koji je poginuo na Bardanjoltu – objavljena je na naslovnoj strani časopisa/nedeljnika L’Illustration, 17. maja 1913. godine (S. Tchernof – u potpisu) – a nastala je negdje oko Skadra – najvjerovatnije baš na Bardanjoltu – neposredno pred povlačenje crnogorske vojske iz Skadra – 14. maja 1913. godine.
Ta fotografija je – osim što se nalazi na naslovnoj strani – ujedno i ilustracija uz kratak tekst – vrlo korektan epilog tzv. Skadarskoj krizi – jednoj od najtragičnijih epizoda u crnogorskoj povijesti – koji je objavljen u istom broju časopisa L’Illustration. Citiraću ovdje posljednju rečenicu tog teksta/epiloga, u originalu: ,,Au même moment où il pénétrait dans la ville, les troupes monténégrines en sortaient, remontant dans la direction de l’ancienne frontière: le sacrifice était consommé”
Posebno su upečatljive posljednje riječi – le sacrifice était consommé – što bi značilo, u doslovnom prevodu: “žrtve su konzumirane/pojedene/potrošene”. Tvrda albanska zemlja je progutala hiljade Crnogoraca – koji su životima platili osvajanje Skadra. I dok se naša vojska polako povlači ka – l’ancienne frontière – staroj granici – za njom ostaju hiljade grobova... I upravo je tu fotografiju Čukić preinačio – na način što je sa originalne fotografije uklonio sina. Zatim je tu preinačenu verziju – u funkciji ilustracije – stavio na naslovnu stranu svoje knjige – kojoj tema nije tzv. Skadarska tragedija.
Gdje je Čukić pogriješio? Prvo, nedopustive su bilo kakve intervencije na povijesnim dokumentima – a fotografija Samsona Černova je upravo to: povijesni dokument – autentično svjedočanstvo o potresnom povijesnom trenutku – koji je vezan isključivo za kontekst Skadarske tragedije 1913. godine.
Drugo, da se Čukić poslužio autentičnom fotografijom – i da je tu fotografiju samo izmjestio iz konteksta Skadarske tragedije u kontekst druge crnogorske tragedije – Božićne pobune 1918. godine, konkretno – opet bi pogriješio – jer je – i u akademskom i u svakom drugom kontekstu – nedopustivo izmiještanje povijesnih dokumenata iz jednog povijesnog konteksta u drugi.
“Čukić se, da se razumijemo”, stoji u mome tekstu “Nepotrebno izmještanje iz konteksta”, “u svojoj knjizi bavi vrlo osjetljivom temom – koja u aktuelnoj političkoj konstelaciji ima krajnje oprečne konotacije – i jasno je – u kontekstu aktuelnih crnogorsko-srpskih identitetskih dubioza – zašto se Čukić poziva na Boga, istinu i činjenice. Zato što se ta mučna priča može ispričati na jedan jedini način – nepobitnim istorijskim činjenicama”. Čak je i Kodeks novinara/ novinarki Crne Gore (osce.org) sasvim jasan po pitanju preinačavanja fotografija. Na 10. strani imamo:
,,2.3. Simboličke fotografije (a) Ako neka ilustracija, naročito fotografija, na prosječnog čitaoca može ostaviti utisak da se radi o autentičnom dokumentu uprkos činjenici da je u pitanju simbolička slika, to se mora pojasniti. Fotomontaža ili druge intervencije na autentičnim dokumentima moraju biti jasno označene kao takve u propratnom tekstu ili na drugi odgovarajući način. (b) Ako medij prilikom objavljivanja koristi rekonstruisane scene, takav postupak mora biti jasan publici i to mora biti nedvosmisleno označeno glasom ili propratnim tekstom”.
Što se tiče mog nacionalog opredjeljenja – Crnogorac sam – koji je i te kako svjestan podjele unutar crnogorskog nacionalnog bića na Crnogorce i Srbe. Moj pokojni otac je bio Crnogorac, a moj pokojni stric je bio Srbin – uprkos činjenici da su bili od iste majke i od istoga oca. Znamo da je to čest slučaj u crnogorskim porodicama – ne sumnjam da će se i Čukić složiti sa ovom konstatacijom – i duboko sam ubijeđen da ne bi trebalo produbljivati tu podjelu. Upravo suprotno – trebalo bi svim silama težiti prevazilaženju te podjele – baš u ime budućnosti Crne Gore.
A što se tiče mog političkog opredjeljenja, nisam član – a ni simpatizer – nijedne političke partije koja u ovom trenutku djeluje na crnogorskoj političkoj sceni. Na sljedećim izborima – ako se u međuvremenu ne pojavi politička opcija koja bi mi bila bliska – glasački listić ću prekrižiti po dijagonali – a zatim i po drugoj dijagonali – za svaki slučaj. Nije mi bila namjera da povrijedim Slobodana Čukića – ni na koji način – ali sam ga povrijedio, svjestan sam toga – i zbog toga mu se izvinjavam.
Borislav VUKIĆEVIĆ
