Kultura

Preinačavanje povijesnih dokumenata je neprihvatljivo

U tekstovima koji su objavljeni u »Pobjedi« – »Lele, za lažne drugove!« (utorak, 30 april, 2019.), »Nikad ne smiješ ići u kolo sa klerofašistima!« (utorak, 7. maj 2019.) i “Rađanje “etičara” iz duha nepročitane knjige” (15. maj 2019.) – a koje potpisuje Slobodan Čukić – nalazim elemente koji dovode u pitanje moj integritet. 
Preinačavanje povijesnih dokumenata je neprihvatljivo
Nova PobjedaIzvor

Na osnovu proizvoljnih kvalifikacija, te pogrešnih presumpcija koje se odnose na moje, navodno, nacionalno opredjeljenje, te na moje, opet navodne, političke preferencije – Čukić izvodi čitave serije nesuvislih konstatacija i zaključaka – u očiglednoj namjeri da me diskvalifikuje – kao čovjeka, u prvom redu, a zatim i kao lojalnog građanina države Crne Gore. 

Nije mi namjera da ulazim u pojedinosti. Želim da apostrofiram samo dva momenta – želim da obrazložim moju primjedbu na ilustraciju koja se nalazi na naslovnoj strani knjige “Početak srpske okupacije - komitska borba i narodna golgota 1918 - 1920”, autora Slobodana Čukića – a želim i da se deklarišem – i nacionalno i politički – kako bih isključio dileme po tom pitanju. Primjedba na pomenutu ilustraciju – koju sam iznio u tekstu naslovljenom “Nepotrebno izmještanje iz konteksta” i objavljenom u “Vijestima” (subota, 27 april 2019.) – i koju sam uzgred, u izmijenjenom ključu, iznio u još dva teksta objavljena u istim novinama – “”Sve ostalo je najbolje da zaboravimo...”” (subota, 4. maj 2019.) i “Jake emocije i niski udarci” (subota, 11. maj 2019.) – Čukiću je poslužila kao povod za tekstove u kojima dovodi u pitanje moj integritet. 

Ta primjedba se, naglašavam, odnosi isključivo na ilustraciju na naslovnoj strani njegove knjige. Čukić tu primjedbu, ne znam zašto, doživljava kao napad na njegovu knjigu – a, shodno tome, i kao povod za neprimjerene reakcije. 

U mom tekstu, opet naglašavam, ne postoji ama baš ništa što bi moglo da se doživi kao napad na sadržaj Čukićeve knjige. Ne samo da tu knjigu nisam imao u rukama – tu knjigu nikad nisam ni vidio. Sve što sam vidio je ta naslovna strana – i to u okviru najave skorog izlaska knjige iz štampe, na nekoj Internet stranici. Fotografija Samsona Černova (1887 - 1929) – fotografa i snimatelja koji je, kao podanik ruskog cara, došao u Srbiju 1912. godine i koji je, u ulozi ratnog reportera, pratio srpsku vojsku do kraja Prvog svjetskog rata – fotografija, dakle, na kojoj vidimo ženu/ majku i sina nad grobom muža/oca koji je poginuo na Bardanjoltu – objavljena je na naslovnoj strani časopisa/nedeljnika L’Illustration, 17. maja 1913. godine (S. Tchernof – u potpisu) – a nastala je negdje oko Skadra – najvjerovatnije baš na Bardanjoltu – neposredno pred povlačenje crnogorske vojske iz Skadra – 14. maja 1913. godine. 

Ta fotografija je – osim što se nalazi na naslovnoj strani – ujedno i ilustracija uz kratak tekst – vrlo korektan epilog tzv. Skadarskoj krizi – jednoj od najtragičnijih epizoda u crnogorskoj povijesti – koji je objavljen u istom broju časopisa L’Illustration. Citiraću ovdje posljednju rečenicu tog teksta/epiloga, u originalu: ,,Au même moment où il pénétrait dans la ville, les troupes monténégrines en sortaient, remontant dans la direction de l’ancienne frontière: le sacrifice était consommé” 

Posebno su upečatljive posljednje riječi – le sacrifice était consommé – što bi značilo, u doslovnom prevodu: “žrtve su konzumirane/pojedene/potrošene”. Tvrda albanska zemlja je progutala hiljade Crnogoraca – koji su životima platili osvajanje Skadra. I dok se naša vojska polako povlači ka – l’ancienne frontière – staroj granici – za njom ostaju hiljade grobova... I upravo je tu fotografiju Čukić preinačio – na način što je sa originalne fotografije uklonio sina. Zatim je tu preinačenu verziju – u funkciji ilustracije – stavio na naslovnu stranu svoje knjige – kojoj tema nije tzv. Skadarska tragedija. 

Gdje je Čukić pogriješio? Prvo, nedopustive su bilo kakve intervencije na povijesnim dokumentima – a fotografija Samsona Černova je upravo to: povijesni dokument – autentično svjedočanstvo o potresnom povijesnom trenutku – koji je vezan isključivo za kontekst Skadarske tragedije 1913. godine. 

Drugo, da se Čukić poslužio autentičnom fotografijom – i da je tu fotografiju samo izmjestio iz konteksta Skadarske tragedije u kontekst druge crnogorske tragedije – Božićne pobune 1918. godine, konkretno – opet bi pogriješio – jer je – i u akademskom i u svakom drugom kontekstu – nedopustivo izmiještanje povijesnih dokumenata iz jednog povijesnog konteksta u drugi. 

“Čukić se, da se razumijemo”, stoji u mome tekstu “Nepotrebno izmještanje iz konteksta”, “u svojoj knjizi bavi vrlo osjetljivom temom – koja u aktuelnoj političkoj konstelaciji ima krajnje oprečne konotacije – i jasno je – u kontekstu aktuelnih crnogorsko-srpskih identitetskih dubioza – zašto se Čukić poziva na Boga, istinu i činjenice. Zato što se ta mučna priča može ispričati na jedan jedini način – nepobitnim istorijskim činjenicama”. Čak je i Kodeks novinara/ novinarki Crne Gore (osce.org) sasvim jasan po pitanju preinačavanja fotografija. Na 10. strani imamo:

 ,,2.3. Simboličke fotografije (a) Ako neka ilustracija, naročito fotografija, na prosječnog čitaoca može ostaviti utisak da se radi o autentičnom dokumentu uprkos činjenici da je u pitanju simbolička slika, to se mora pojasniti. Fotomontaža ili druge intervencije na autentičnim dokumentima moraju biti jasno označene kao takve u propratnom tekstu ili na drugi odgovarajući način. (b) Ako medij prilikom objavljivanja koristi rekonstruisane scene, takav postupak mora biti jasan publici i to mora biti nedvosmisleno označeno glasom ili propratnim tekstom”. 

Što se tiče mog nacionalog opredjeljenja – Crnogorac sam – koji je i te kako svjestan podjele unutar crnogorskog nacionalnog bića na Crnogorce i Srbe. Moj pokojni otac je bio Crnogorac, a moj pokojni stric je bio Srbin – uprkos činjenici da su bili od iste majke i od istoga oca. Znamo da je to čest slučaj u crnogorskim porodicama – ne sumnjam da će se i Čukić složiti sa ovom konstatacijom – i duboko sam ubijeđen da ne bi trebalo produbljivati tu podjelu. Upravo suprotno – trebalo bi svim silama težiti prevazilaženju te podjele – baš u ime budućnosti Crne Gore. 

A što se tiče mog političkog opredjeljenja, nisam član – a ni simpatizer – nijedne političke partije koja u ovom trenutku djeluje na crnogorskoj političkoj sceni. Na sljedećim izborima – ako se u međuvremenu ne pojavi politička opcija koja bi mi bila bliska – glasački listić ću prekrižiti po dijagonali – a zatim i po drugoj dijagonali – za svaki slučaj. Nije mi bila namjera da povrijedim Slobodana Čukića – ni na koji način – ali sam ga povrijedio, svjestan sam toga – i zbog toga mu se izvinjavam. 

Borislav VUKIĆEVIĆ
 

Portal Analitika