Najčešće je opora i posna muzička žetva vinila čije je brazde uzorala tragedija smrti. „In the End“, posthumni album Dolores O'Riordan i grupe The Cranberries, djelovao je kao mač sa dvije oštrice već u najavi. Srećom, članovi benda su toliko dobro poznavali svoju pjevačicu, da su pretvorili oproštajnu ploču u vrlo dirljiv trijumf.
Sirova nevinost
Imali su na čemu i da rade: prije nego što je pjesma vile keltskog roka tragično utihnula u kadi hotelske sobe londonskog Hiltona, na proljeće prošle godine, veći dio novog albuma već je bio snimljen.
Produkcijski, njen glas još nije bio „taknut“ u toj fazi pripreme - što je sada znalački iskorišćeno za efekat sirove, nepripitomljene nevinosti koja savršeno leži uz taj hrapavi, skoro distorzijski dodir glasnih žica. Tačno toliko, da zaštipa za oči. Moćan, koliko i dirljiv. Baš kao sa početka karijere benda The Cranberries, kada je Dolores proslavljena pjesmom „Linger“.
Okrutna ironija: album je objavljen iste sedmice kada je novinarka Lajra Meki ubijena u napadu „Nove IRA“ u Londonderiju u Sjevernoj Irskoj. Baš ove jeseni biće obilježeno dvije i po decenije od kada je Dolores O'Riordan, bijesna zbog ubistva dvoje djece u bombaškom napadu IRA, napisala „Zombie“ i protestnom himnom zaplovila u mejnstrim.
Životna snaga
„In the End“ je po mnogo čemu album u kojem se mnogo bježi bez osvrtanja, uz mnogo posrtanja i traganja u mraku - da bi se poslije silnog spoticanja samo ponovo stiglo na isti početak.
Zbog toga je treća pjesma „Wake Me When it's Over“, nalik maloj posveti za „Zombie“, vrlo dosljedna. Šalje jednostavnu poruku: „Borba nije odgovor, borba nije lijek, samo će te sigurno ubiti“. I naravno da je to samo jedna od brojnih referenci na najslavniju fazu njene karijere. Jer, Dolores jeste bila i ostala sva životna snaga grupe The Cranberries. Bend je zbog toga morao da se oprosti sa njom na ovom albumu.
„In The End“ jeste keltski rok, ali ne može se izbjeći utisak da album odiše melanholičnim cinizmom osamdesetih koji se naslanja na alternativniji zvuk grupa kakva je The Cure ili čak The Smiths.
Okrutni lavirint
Dama koja je mnogo prije smrti pokušavala da ostavi razočaranja iza sebe, a ipak se iznova spoticala zbog prevara muškarca kojeg je voljela, živjela je posljednje godine kao u tamnici. Zbog toga ovo, posljednje lutanje vile dubokom irskom šumom ne donosi stazu do njenog kraja, već samo saznanje da je nevoljno prepoznala neku istu tačku.
- Zar nije čudno što je sve što si ikada želio bilo na kraju nešto što nijesi želio uopšte? - pjeva Dolores u naslovnoj „In The End“... i odmah je jasno da je ovo pjesma njenog života.
Pod talasom i u lavirintu okrutne ostavljenosti, do kraja pjesme njen glas ipak izranja, neustrašivo, sa jednim: „Uzmi mi kuću, uzmi kočiju i ruho... Ali, nećeš mi oduzeti dušu“. Dovoljno da znamo, da bi Dolores O'Riordan bila ponosna na ovaj oproštajni album.
Ocjena: 73/100
FOTO: cranberriesworld.com
