Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i miroljubiv vladar koji se se uključivao u veliki rat, koji je kulminirao 1014. godine vizantijskom pobjedom nad Samuilom.
Jovan Vladimir je na presto stupio oko 1000. godine, naslijedivši još u dječačkom uzrastu svog oca Petrislava. Njegov dvor se nalazio na brdu Kraljič kod sela Koštanjica blizu Skadarskog jezera, u Krajini.
Bliske veze sa Vizantijom nisu mu pomogle jer je Samuilo napao Duklju 1009. ili 1010. godine.
Vladimir se poslije izvjesnog vremena predao, što se u ljetopisu pripisuje njegovoj želji da izbavi svoj narod od gladi i mača.
Odmah je poslat u zatvor u Prespu, prijestonicu Samuilove države u zapadnoj Makedoniji. Ubrzo se oženio i živio povučeno sa svojom ženom Kosarom u potpunoj svjetosti i čednosti, ljubeći Boga i služeći mu i noću i danju. 1015. godine pozvan je da dođe na carski dvor u Prespu, ali ga je Kosara odgovarala od tog puta i sama otišla tamo.
Car je prima sa počastima i ponovo poziva kneza da dođe, šaljući mu zlatni krst na kome se zakleo da mu ništa nažao neće učiniti.
Dva episkopa i jedan pustinjak došli su dukljanskom knezu, i predali mu drveni krst. Vladimir je poljubio krst, stavio u svoja njedra, i krenuo u Prespu. Čim je stigao tamo ušao je u jednu crkvu da se pomoli Bogu. Izašao je iz crkve držeći onaj drveni krst.
Pred samim crkvenim vratima oborili su ga vojnici Vladislava i odrubili mu glavu. Bilo je to 4. juna 1016. godine.
Motiv za ovo ubistvo nikad nije bio sasvim jasan. Sumnja se da je Vladislav bio obaviješten da Vladimir želi da obnovi savezništvo Duklje sa Vizantijom, a to je bilo veoma nepovoljno za njega i zato je naredio njegovo ubistvo.
Relikvija vezana za sveca je krst za koji se vjeruje da ga je držao u rukama kada su ga pogubili. Taj krst se tradicionalno čuva u porodici Andrović iz Veljih Mikulića. Svake godine na Trojičin dan iznosi se pred litijom na vrh planine Rumije.
Sveti Jovan Vladimir se smatra nebeskim zaštitnikom Bara. Od 1381. godine njegove mošti se čuvaju u Manastiru svetog Jovana Vladimira kod Elbasana, a od 1995. u pravoslavnoj sabornoj crkvi u Tirani.
U Albaniji se ovaj svetac veoma poštuje i slavi. Svake godine na njegovu slavu skuplja se mnogo ljudi oko crkve gdje se čuvaju njegove mošti.
Svake godine na praznik svetog Jovana Vladimira, 4. juna po novom kalendaru, veliki broj vjernika se okuplja kod manastira, kojeg Albanci kolokvijalno nazivaju Šin-Đon.
U jutro toga dana ćivot sa svečevim moštima se postavlja nasred crkve pod baldahin i otvara. Nakon jutarnje liturgije sveštenici obnose ćivot tri put oko crkve s pojanjem, dok ih okupljeni narod prati držeći zapaljene svijeće u rukama.
Ćivot se zatim postavlja pred crkvu da bi ga vjernici cjelivali, pri čemu im se dijeli pamuk koji je držan u ćivotu od prošlogodišnjeg praznika.
Brojne su priče o iscjeljenjima bolesnih, kako hrišćana tako i muslimana, nakon molitve kod svečevih moštiju.
Ove godine na dan nebeskog zaštitnika Bara otvaranju baldahina sa ćivota u kojem se čuvaju svečeve mošti u crkvi Svetog Jovana Vladimira prisustvovala je i delegacija Bara koju je predvodio potpredsjednik Opštine Radomir Novaković Cakan.
FOTO: Bar na dlanu
