Ovo je utvrdila četvoročlana komisija, formirana nakon najnovijih optužbi ćerke Miodraga Dada Đurića, Amarante Szidon, koja je zahtijevala da „dva falsifikovana rada budu odmah uklonjena sa izložbe i uništena“.
Amarante je, uzgred, zatražila i izvinjenje uprave Muzeja u Podgorici.
POUZDANO UTVRDILI
Autentičnost radova potvrdili su članovi komisije u sastavu: mr sci istoričar umjetnosti Petar Ćuković, istoričar umjetnosti prof. dr Aleksandar Čilikov, istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković i istoričarka i teoretičarka savremene umjetnosti mr Maša Vlaović.
Kako se ističe u izvještaju komisije, u koji je Pobjeda imala uvid, članovi komisije su obavili stilsko-hronološku analizu i utvrđivali porijeklo dva kolaža izložena na izložbi Miodraga Dada Đurića u prostoru Muzeja i galerije Podgorice, reprodukovana u katalogu izložbe na strani 26-28.
Nakon podrobnog i preciznog razmatranja svih elemenata relevantnih za predmetnu problematiku, članovi komisije su pouzdano utvrdili da su radovi izrađeni 1996. godine za vrijeme trajanja Cetinjskog bijenala, o čemu, kako su istakli, postoje i svjedoci.
- Tom prilikom kao papirna podloga kolaža iskorišćeni su tabaci koje je umjetnik donio iz Pariza, iz štamparije njegove polusestre Marije, na kojima je, upravo u njoj štampan katalog samostalne izložbe priređene u Plavom dvorcu na Cetinju povodom stogodišnjice Narodnog muzeja, na inicijativu Cetinjskog bijenala, odnosno princa Nikole Petrovića – navodi se u izvještaju komisije.
U izvještaju se dalje konstatuje da je dva navedena kolaža umjetnik poklonio rođaku Mirku Đuriću.
- Vrijedno je napomenuti da ih je izrađeno još nekoliko – navodi se u izvještaju.
Komisija je napomenula da se u ovom slučaju isključivo bavila utvrđivanjem autentičnosti radova, pri čemu nije ulazila u ocjenu njihove estetske vrijednosti.
- Predmetni kolaži su autentična djela Miodraga Dada Đurića – navodi se u zaključku izvještaja.
OPTUŽBE
Prvu analizu radova, podsjetimo, napravio je prof. dr Aleksandar Čilikov, nakon što je Amarante Szidon uputila prigovor Muzejima i galerijama, ističući da je u katalogu prepoznala određene falsifikate, tj. više od 22 djela.
Nakon što joj je predočena analiza Čilikova, u sljedećem mejlu koji je uputila Muzejima, pokušala je da ospori samo dva kolaža.
- Po pregledu radova i nakon konsultacije sa dijelom njihovih vlasnika, a i na osnovu ličnih saznanja, utvrdio sam da su u pitanju autentični radovi – ocijenio je Čilikov u izvještaju koji je sačinio na zahtjev Muzeja i galerija Podgorice.
U izvještaju, u koji je Pobjeda takođe imala uvid, Čilikov je posebno napomenuo da je „sa spornim radovima imao prilike da se susrijeće dugi niz godina u okviru familije Đurića, te da tom prilikom nikada nije dovedena u pitanje njihova autentičnost“.
Zaključke Čilikova Amarante je prokomentarisala kao apsolutno neprihvatljive i uzgred grubo optužila porodicu Slobodana Pura Đurića (brata od strica Dada Đurića, nap. aut.) ističući da „na sve moguće načine izvlači korist od slave njenog oca.“
Nakon ovih optužbi Szidon, formirana je nova komisija čiji izvještaj bi konačno trebalo da stavi tačku na prepucavanja oko autorstva.
