Piše:
Marija Ivanović-Nikičević
Zar je narod stvarno očekivao nešto od „X-Men: Dark Phoenix“, 12. filma franšize koja godinama polako umire? Izgleda da jeste – i to mnogo. Nema drugog objašnjenja za ovoliku mržnju, jedinice i etiketu „najgori X-Men svih vremena“ kojima bijesni fanovi i kritičari čitave sedmice čašćavaju debitantsku režiju producenta i scenariste Sajmona Kinberga.
„Dark Phoenix“ nije najgori „X-Men“ film. Oko te laskave titule i dalje se vrte „The Last Stand“ (2006), „The Wolverine“ (2013) i „Apocalypse“ (2016). Opet, da jeste ruglo – jeste, braćo mila.
Odsutna ptičica
Ovom mutantu, posljednjem primjerku svoje vrste nakon što je studio „Disney“ kupio „20th Century Fox“ i odlučio da prenese X-men likove u Marvelov univerzum, nema spasa, a kamoli vaskrsenja iz pepela iz kojeg se s pobjedonosnim krikom uzdižu feniksi.
Prvi i osnovni problem filma je njegova glavna glumica. Sofi Tarner pristojno je baratala ledom kao Sansa Stark u seriji „Game of Thrones“. U ovom filmu joj ide mnogo teže sa drugim elementom. Nema pojma što da radi sa vatrom u rukama.
Tarner djeluje potpuno odsutno dok deklamuje Džinine replike. Grehotna ptičica tragično je loša i drvena u većini scena koje nijesu prefarbane CGI šminkom. Njena Džin klasičan je primjer uloga koje nemaju emocionalnu težinu i koje glumci prihvataju samo da bi napunili buđelar.
Tanke iskrice
Baš ju je teško gledati poslije Famke Jansen koja je, ma koliko truckavi pojedini djelovi franšize „X-Men“ bili, unijela dušu u Džininu dramu. No, dobro, Sofino prisustvo se ipak može gledati i sa vedrije strane. Ovo je prvi „X-Men“ film bez svojevoljno „penzionisanog“ Hjua Džekmana, pa makar nijesmo morali da razmišljamo o tome hoćemo li vidjeti Sansu kako se ljubi sa Vulverinom.
Nažalost, nije se proslavio ni ostatak glumačke ekipe. Ovog puta glavni likovi dijele se samo na dvije grupe – totalno negledljive i žestoko neiskorišćene. Prvoj grupaciji pripadaju mutanti za koje vas zabolje peta i što rade i kuda idu i što će biti s njima: Storm (Aleksandra Šip), Beast (Nikolas Holt), Nightcrawler (Kodi Smit-Mekfi), Cyclops (Taj Šeridan)...
U grupi neiskorišćenih je Quicksilver (Juan Peters) koji prvi put u istoriji franšize nema kultnih pet minuta za prepričavanje; Rejven (Dženifer Lorens) čija najvažnija i najpotresnija scena emocionalno ne pomjera nikoga - i dvije zaslužene X-legende: Čarls Egzavijer (Džejms Mekavoj) i Magneto (Majkl Fasbender), u čijem prisustvu nekako i zaiskri veliko platno.
Hoće li, neće li
Najbolji glumci su toliko dobri, da će im se i u najvećim mrtvilima „omaći“ kvalitetna gluma. Nažalost, čak ni Mekavoj i Fasbender ne znače ništa za „Dark Phoenix“. Isto važi i za junakinju Džesike Častejn, čiji je talenat protraćen na rolu Vuk, nekakve flegmatične vanzemaljčine sa bijelim obrvama i perikom koja želi da se domogne Džinine moći.
Žali Bože i Častejn, i Mekavoja, i Fasbendera, i Lorens, i Hansa Cimera koji je komponovao, da ne kažemo smandrljao muziku... U ovom filmu čak ni akcioni segmenti nijesu dobri. Ni likovima sjajnih glumaca, ni priči nema spasa zbog neinventivne režije i Kinbergovog scenarija punog rupa, opštih mjesta i milion puta ponovljenog pitanja hoće li-neće li ljudi ikada živjeti u ljubavi, miru, dugama i jednorozima sa mutantima.
Da li je pretjerano očekivati od filmova kakvi su iksmenovci da budu iole zainteresovani da kažu bilo što bitno o našem vremenu? Možda jeste. Opet, teško je makar ne razmišljati o tome kakve su se sve parabole o našem vremenu mogle izvesti kroz priču o mutantima/marginalcima/imigrantima/manjini koja je vječito „dan udaljena“ od rata sa većinom.
Nažalost, vrhunac Kinbergove „angažovanosti“ jeste Rejvenina prčasta „X-Women“ opaska koja ne liči ni na što drugo osim na plaćenu političku korektnost, puku reklamu pokreta #MeToo.
Držite fige
Loši glumci, neiskorišćeni glumci, protraćeni likovi, mrtva uš od akcije, predosadna atmosfera, totalno nerazrađene a pristojne ideje i dileme poput one da li je Čarls čuvar ili anđeo uništenja, najgora vrsta pa-te-ti-ke koja može da postoji u oproštajnom filmu...
Ova priča je toliko loše napisana i osmišljena, da se ne može nazvati ni mamiparom. Niko normalan ne bi mogao ni da pomisli da bi neko platio da gleda ovakav film, tako da vam ne ide u glavu ni da ga je Kinberg spedevetio isključivo zbog novca.
Kad malo bolje razmislite, narod nije s pravom očekivao nešto, bilo što od franšize koja godinama umire. Ali, želio je to nešto svim srcem. Eto, makar to da Kinberg i ekipa pokažu da Džekman nije u pravu što je otišao poslije „Logana“ (najbolja odluka i jedan od njegovih najboljih filmova).
Da će i Lorens, Mekavoj i Fasbender takođe izgubiti nakon što napuste X-Men univerzum poslije ovog ostvarenja. I da ima nade u bolje sjutra, da ova franšiza može ponovo da se rodi, da ima potencijala u pepelu, da ipak nije zaslužila da umre.
„Dark Phoenix“ ne samo što nije opovrgao uvjerenje da je X-Men univerzumu odzvonilo, već je zakucao i posljednji ekser u njegov sanduk. Fanovima ovog svijeta sada samo ostaje da drže fige da neki novi mutanti budu mnogo bolji i dugovječniji od ovih u koje su vjerovali skoro 20 godina.
Ocjena: 2/10
FLEŠ:
Režija: Sajmon Kinberg Uloge: Sofi Tarner, Džejms Mekavoj, Majkl Fasbender, Dženifer Lorens, Nikolas Holt Trajanje: 113 min
