Mini-serija „When They See Us“ ne pripada najširoj grupi Netfliksovih naslova uz koje dobijate lagodnu zabavu i mozak na travnjaku. Opet, to nije spriječilo četvorodjelnu real life dramu Ejve Duvernej da postane najgledanija serija u istoriji ovog striming servisa. S obzirom na to da zbog Netfliksove politike nijesu dostupne precizne brojke o gledanosti, samo možemo da pretpostavimo da najveći broj gledalaca ove proganjajuće priče o jednoj od najvećih grešaka u istoriji američkog pravosuđa živi u SAD-u.
S druge strane, jedno je sigurno: ova mini-serija, u koprodukciji Roberta Denira i Opre Vinfri, nije važna samo za Amerikance, već za sve ljude širom planete koji nemaju pojma koliko su privilegovani samo ako imaju bijelu kožu.
Anđeo i demoni
Priča počinje 19. aprila 1989. godine u njujorškom Centralnom parku u kom je pet tinejdžera navodno silovalo Trišu Majli (Aleksandra Templer). Mlada, lijepa, plava, bogata i prije svega bijela djevojka – to je idealna žrtva, makar iz vizure američkih medija. Takva lica prodaju novine i dobijaju najviše TV minuta.
Uz anđeosku žrtvu obično ide i demonizovani mučitelj. U slučaju „Petorke iz Centralnog parka“, zločinaca je više. Njihova lica su obojena – i pripadaju djeci. Nažalost, dob između 14 i 16 godina ne sprečava policajce da zatvore, maltretiraju i iznude priznanja Korija Vajsa, Jusufa Salama, Antrona Mekreja, Rejmonda Santane Džuniora i Kevina Ričardsona. I to dok pravi zločinac šeta parkom u krvavoj majici silovane djevojke...
Natprosječnim empatama dovoljan je sinopsis ovog socijalnog horora iz stvarnog života, da se potresu. Njima će najteže i pasti serija Ejve Duvernej. No, i manje saosjećajni moraju dobro da se pripreme.
Zatvor i mrtvačnica
„When They See Us“ nije samo rekonstrukcija zločina i grešaka koje su dovele do toga da pet tinejdžera „pauzira“ život do 2002. godine, kada je pravi silovatelj Matijas Rejes priznao zločin. Ova serija, za razliku od pohvalnog ali „knjiški“ urađenog dokumentarca „The Central Five“ (2012) nudi nešto mnogo bitnije od trezveno serviranih činjenica.
Duvernej je svjesna da je odveć kasno za pravdu, ali nije i za empatiju. Zbog toga je iskrojila seriju koja budi nevjerovatno saosjećanje sa žrtvama.
Možete li da zamislite kako panično ulazite u policijsku stanicu i preklinjete sopstveno dijete da prizna stravični zločin koji nije počinilo? Teško, zato što biste morali da znate što je policijska brutalnost prema obojenima. I koliki strah osjećaju, koliko god nevini bili, kad god vide rotaciona svijetla. U glavi im je uvijek isto: bolje zatvor nego mrtvačnica...
Serija „When They See Us“ rađena je „od obojenih za obojene“, ali ne iz pozicije žrtve koja ima apsolutno pravo na istinu. Rasizam, posmatran kroz objektiv Ejve Duvernej, nije ništa drugo osim banalno zlo koje guta sve što je ljudsko. Najbolje ga je prikazala kroz lik Linde Ferstajn (Felisiti Hofman) koja je slomila sve zakone fizike pokušavajući da fabrikuje istinu i smjesti „tih pet životinja“ iza rešetaka.
Sistem i obojeni
Sada sedamdeset dvogodišnja bivša državna tužiteljka pobunila se protiv „vitoperenja“ sopstvenog lika. No, sve činjenice o slučaju idu u prilog ovakve Linde Ferstajn. Uostalom, i ako ju je Duvernej demonizovala, neka je. To je realan portret – Ferstajn i jeste djelovala kao čisto zlo u očima mladića.
Njihova patnja najpotresnija je u trećoj i najboljoj epizodi. Duvernej pravi pametnu inverziju: prvi i drugi nastavak prikazuje hapšenje i suđenje, treći život poslije rešetaka, a tek u četvrtom vidimo zločin i personalizovanu priču Korija Vajsa kojeg maestralno igra Džarel Džerom.
Bježeći od očekivane linearne naracije režiserka je uspjela da još jače potcrta koliko je sistem loše ustrojen. Da malo ko, čak ni „bijeli“ liberal, može da se izdigne iznad rasizma. I da sistem zbog toga i još mnogo čega nastavlja da iznevjerava obojene...
U eri u kojoj svaki treći autor ide na jeftine poene i antitrampovske poruke, potrebna nam je ovakva serija. Da ošamari i otrijezni. Da nam pokaže zašto ne vidimo nešto što nam je pred očima. I što je najvažnije, da pokaže kako umjetnost još ima snage da se bori za ovaj svijet.
