Jedini trag koji je mogao da pokaže da je 16. epizoda „Mamurluk u Dojč kafeu“ ujedno i finale druge sezone crnogorskog sitkoma jeste izostanak tizerske najave „Gledaćete...“ Ništa drugo – ni ton, ni koncept, ni poenta priče, ni „velika“ završnica, nije upućivalo na kraj.
Bljutav gutljaj
Samim tim, režiser Miloš Radunović, scenarista Stefan Bošković i glumačka ekipa koju predvode Dušan Kovačević, Mišo Obradović i Vule Marković nijesu uspjeli da obave osnovnu funkciju finala.
Niti su efektno zaokružili staru priču, niti su zagolicali maštu gledalaca i nagovijestili zbog čega bi valjalo da treća sezona bude aminovana. Štoviše, može se reći da su uradili potpuno suprotno od navedenog.
Najgora stvar u vezi sa „Mamurlukom“? Posljednji gutljaj dojča ujedno je i najbljutaviji. „Postporođajna“ epizoda bila je potpuno negledljiva – od dunsterske glume specijalnog gosta Nebojše Ilića, preko klišeiziranog balkanskog posttraumatskog stresnog poremećaja poslije (ne)kvalitetne pijanke, do „ravnog“ finiša koji nije obilježen čak ni prostim natpisom „Kraj druge sezone“ prije odjavne špice.
Indikatori histerije
Poslije 16 epizoda nove instalacije koja je, nažalost, brzo izjalovila očekivanja probuđena simpatičnom premijerom, imate osjećaj da Simon (Kovačević), Miha (Obradović) i Mali (Marković) nijesu makli s mrtve tačke prve sezone, iako tobaš i nije tačno.
Krečenje se donekle jeste isplatilo: uz svedeniju režiju i glumu, bolji scenario i manje histeričnu scenografiju i kostime dobili smo barem nekoliko dobrih fora.Na „popravnom“ ispitu najbolje je prošao Mišo Obradović, čija je gluma učinila gledljivim čak i najsklepanije epizode. Srećom, Radunović je pokazao mnogo više sluha za rad sa glumcima nego prethodnik, pa je Obradovićev talenat došao do izražaja.
Koliko je Mihin lik unaprijeđen najbolje pokazuju „energetske“ razlike između novih epizoda. Prema količini njegove uzrečice „oh, man“ izbačene na sat i smanjenju ostalih indikatora histerije, tačno se vidi koje su snimljene u prvoj, „brucoškoj turi“, a koje su dodate kasnije.
Zaustavljeni let
Radunović je uspio da umiri i preglumljavanje većine ostalih likova, ali to očigledno nije bilo dovoljno za ubjedljiv let. Kad je sitkom u pitanju, kad scenario nije toliko dobarda svaka replika odjekuje kao hitac – malo što se može učiniti da likovi budu spašeni.
Dobar primjer je lik Malog kog predano, ali „zaustavljeno u letu“ igra Vule Marković. Epizode poput „Kafane jedne gejše“ pokazale su da i te kako zna i umije da izađe iz okvira, da ne kažemo okova, koji su mu nametnuti: tupavog naivka koji slijepo prati drugove i ničim izazvan neobjašnjivo šarmira sve žene koje kroče u njihov zajednički lokal.
Nažalost, ni Marković, ni brojni sporedni i epizodni likovi – među kojima je bilo mnogo dokazanih podgoričkih legendi humora kao što su Brčko Brčković i Sejdo Alijaj, nijesu mogli da se izbore sa rasulom u koje su bačeni.
Produkt mišića
Jedan od rijetkih epizodista koji će ostati upamćen po dobru jeste Aleksandar Saša Radović koji je okadio gledaoce ulogom popa koji se više bavi kupovinom patika, osveštavanjem dobrotvornih večeri i „Pink Panter“ prevarama nego duhovnim stvarima.
Uprkos „osvježenjima“ druge sezone - pokušajima „angažovanog“ crnog humora(od„Prijestiža DOO“, preko lova zaštićenog sokla Perka, do tamničenja staroliberala) i raznim filmskim referencama („Rocky“, „Saving Private Ryan“, „The Usual Suspects“), ponovo se pokazalo isto. Kako god obrnete, „Dojč caffe“ je više produkt šarma i rada „na mišiće“ nego talenta i pameti. I dalje je tu previše toalet humora, sterotipa i lijeno osmišljenih likova (naročito ženskih) da bi mogli da pričamo o većem pomaku.
Podgoričkije teme i nepodgoričkije izvedbe oči Podgoričana i svih ostalih gledalaca sigurno nijesu gledale. I opet, baš kao i 2016. godine kada je serijal poletio prvi put, ostaje žal zbog toga što je to tako i pitanje da li bi neka drugačija autorska formacija uspjela da popravi stvar.
Sudeći prema drugoj sezoni, popravka jeste moguća. Sada je samo pitanje može li da bude veća, jača, korisnija. I da li je „Dojč caffeu“ ostalo dovoljno gledalaca da bi imao za koga da se popravi.
