Svako od nas ima neki „vlažni san“ kad je riječ o putovanju kroz vrijeme i najvećim fenomenima pop kulture. Neki od nas bi se vrlo sebično vratili unazad kako bi zaradili masnu lovu izmišljajući unosne „stvarčice“ poput Fejsbuka prije svog vremena. Drugi bi, vrlo nesebično, iskoristili vremensku mašinu da se riješe bebe Hitlera. Ili Paula Koelja.
Vjerovatno je najviše onih trećih, koji bi ovu privilegiju potrošili na mnogo naivnija i sitnija zadovoljstva. Recimo, na upetljavanje u one Hendriksove plavo-bijele resice sa košulje u trenutku kada je pržio na bini Vudstoka davne 1969. godine. E, poslije toga bi se napunili toliko srećom, da bi slobodno moglo i da se mre...
Bogovi na zemlji
Baš takve bećare najviše će zamisliti, ali i iznervirati romantična komedija „Yesterday“. Teško će moći da povjeruju da su režiser Deni Bojl i scenarista Ričard Kertis dali tako jadan odgovor na pitanje: „Što biste uradili kada biste se probudili u svijetu u kojem Bitlsi nikada nijesu postojali – a jedina ste osoba koja se i dalje sjeća njihovih hitova?“
Lakše je zamisliti istoriju civilizacije bez Isusa Hrista nego bez Bitlsa. Bez ikakvog pretjerivanja. Džon Lenon, Džordž Harison, Ringo Star i Pol Mekartni nijesu bili ljudi, nego bogovi. No, hajde sad probajte da objasnite „efekat bitlsmanije“ novim klincima koji sada žive u svijetu u kojem se šoping molovi zatvaraju zbog stampeda obožavalaca „lijevih“ jutjubera.
Čak i ako vam retorika nije jača strana, sigurno biste imali više sreće sa objašnjavanjem od Kertisa i Bojla. Ugledni Britanci ne samo što nijesu bili sposobni da kažu ništa bitno o jednom od najvećih fenomena pop kulture svih vremena, nego su i uvrijedili Bitlse, njihove fanove i svakoga ko ima trunke zdravog razuma servirajući ovaj mediokritetski rom-kom.
Prežvakani humor
Teško je povjerovati Kertisovim tvrdnjama da su Pol, Ringo i Harisonova udovica Olivija oduševljeni filmom. „Yesterday“ može da se dopadne samo onima koji se ne udubljuju i koji odveć lako padaju na „što-bi-bilo kad-bi-bilo“ šećerleme. Tako slatkast, benav i udvarački, djeluje sve gluplje što više mislite o njemu.
Priča o (ne)talentovanom indi rokeru Džeku Maliku (neharizmatični Himeš Patel), koji prodaje svijetu remek djela „Imagine“, „Let It Be“ i „Yesterday“ kao svoje pjesme – ima mnogo problema. No, jedan je veći od svih, čak i od puke ideje da se Bitlsima inspirisana priča pretvori u patetičnu, polumuzičku kuknjavu za Eli, djevojkom iz komšiluka (slatkasta Lili Džejms kojoj, nažalost, fali hemije sa glavnim glumcem).
Scenario je rak-rana ovog filma. Zbog njega imate utisak kao da vas je neko odveo na tranjavo karaoke veče, a obećao vam je koncert omiljenog benda na Vembliju. Malo šegačenja, malo zbunjenih muško-ženskih interakcija, malo patetike prije velikog dramatičnog izliva ljubavi u javnosti – svi Kertisovi „najveći hitovi“ i opšta mjesta su tu, ali prežvakani. Ovog puta fali im šarma da vas smotaju oko malog prsta.
Svježa ideja djeluje previše poznato i odveć zamorno baš zbog ovako sklepanog scenarija. Najbolja i jedina fora glasi: „Čuda se dešavaju svakog dana! – Kakva čuda? – Pa eto, na primjer, Benedikt Kamberbač postao je seks simbol!“
Najgore od svega je to što znate da je Kertis, autor sjajnih komedija kao što je „The Boat That Rocked“ (2009), mogao da izbaci još aduta, mnogo boljih od gegova na račun superiornosti benda Coldplay nad Bitlsima.
Ed u-snu-se-ne-snio Širan
Ed Širan je, što se veli, možda dobar momak - ali sve ima svoje granice. Odakle Bojlu ideja da bi mogao da bude Salijeri glavnom junaku koji predstavlja Mocarta/Bitlse? Grešni Širan toliko je neharizmatičan kada je u kadru, da više liči na parče scenografije nego na glumca. U snu ni se ne snio, i štoklica ima više energije od njega. I taman kad pomislite da Širan makar nije bio Bojlov prvi izbor, otkrijete koga nije mogao da dobije. Možda smo čak i dobro prošli. Makar Salijerija nije odigrao Kris Martin...
Neozbiljni likovi
Umjesto društvene analize, lijepo skockanog eseja o važnosti Bitlsa ili iole pristojne elegije o vremenu koje je imalo nesreću da ih ne iskusi – Kertis i Bojl servirali su papazjaniju nalik „što bi se desilo kad bi...“ vicu koji se u sitne sate kotrlja sa usana najupornijih pijanaca za šankom.
Hajde da ostavimo po strani to što nikome ne pada na pamet da objasni zbog čega su odjednom nestali Bitlsi, „koka-kola“, cigarete, Hari Poter i Oasis. Takav zaplet u „The Twilight Zone“ fazonu bio bi potpuno prihvatljiv kada bi izvedba ličila na nešto. No, ne liči – ni konceptualno (Bojl i Kertis kao da nemaju nijednog druga da im kaže da je onaj Bitls „kameo“ u predfinalu sramotno patetičan i banalan), ni scenaristički, ni glumački, ni vizuelno.
Glumcima fali hemije, harizme ili oboje - Ed Širan koji igra sam sebe je toliko negledljiv, da to boli. Ili su toliko loše napisani, kao smotani Roki (Džoel Fraj) ili totalno demonizovana, izvještačena, zelembaća žedna muzička menadžerka Debra (protraćena Kejt Mekinon), da propada svaka mogućnost da ih shvatite ozbiljno.
Od zlata malina
A vizuelno? Od Bojla se mogao očekivati makar lijep omaž jednom od estetski najprepoznatljivijih bendova svih vremena, čija je umjetnost blistavo ovjekovječena u filmovima kao što su „A Hard Day's Night“, „Help!“ i „Yellow Submarine“. Ali, trt.
„Yesterday“ ni u jednom trenutku nema snage da katapultira u nebo i pokaže u čemu je fora sa magijom Bitlsa. Uzima četvorku iz Liverpula zdravo za gotovo, ne pokazujući zašto su Bitlsi bili veliki. Gotovo je nevjerovatno da Bojl i Kertis smatraju da 21. vijek ne bi bio mnogo ružniji da nije bilo Lenona i ekipe...
Jedno je sigurno: Bojlu se definitivno nije isplatilo odustajanje od režije filma „Bond 25“. „Yesterday“ je infantilni nonsens, eksploatacija predivnog fenomena, propaganda, glupost, protraćeni san, film koji traži svakome ko poštuje i voli Bitlse da zaboravi sve što zna o njima.
Kad bi Zlatne maline imale kategoriju posvećenu najboljoj ideji koju je upropastio najgori mogući elaborat – Bojl i Kertis bili bi apsolutni pobjednici. U prvoj polovini ove filmske godine nije bilo epskijeg poraza mašte i poraznijeg ataka na neurone od ovog koji su nam priredili u rom-komu „Yesterday“.
Ocjena: 4/10
Režija: Deni Bojl Uloge: Himeš Patel, Lili Džejms, Ed Širan, Kejt Mekinon, Džoel Fraj Trajanje: 116 min
