Nema tog kulta, ni urbane legende, koji nijesu začinjeni sa nekoliko supenih kašika sočne misterije, uz koju trunku dileme, onog - „šta bi bilo kad bi bilo...“ Pod takvim oreolom, ali i sjenkom, već šest godina je londonska senzacija Džai Pol.
Od momenta kada je kompletan, nedovršen debitantski album, koji nije stigao ni do faze finalne produkcije, osvanuo na internetu u aprilu 2013. godine, Džai je u ilegali. Duboko razočaran, ni dalje ne znajući ko ga je namagarčio. Na neimenovanom albumu, koji je u stotinama hiljada zahtjeva grabljen i čerečen po torent-klijentima, našlo se i nekoliko snimaka razgovora i pošalica muzičara tokom snimaka u studiju. Ali i nabacane reference iz pop kulture, poput sekvenci iz Hari Poter filma i tada aktuelne „Tomb Raider“ igrice...
Prožeto gorčinom
Sve to je samo dodatno magičnim učinilo materijal koji je, po mnogo čemu, mijenjao lični opis modernoj muzici. Sintisajzer uklopljen u minimalističke bitove, soul prostrt po hip-hop pravilima, gdje je svaka emocija svedena tako da nigdje ne kipi viška... Sve ono što je proslavilo Džejmsa Blejka, što je Džastin Vernon iz Bon Iver istraživao već od drugog albuma, a kasnije zajahali Frenk Oušn, Anderson Pak - jedan anonimni Indijac rasplitao je sveobuhvatnije i dalekosežnije još 2013. godine. Treba li uopšte pomenuti da su semplove sa tog, nedovršenog albuma, potom rabile zvijezde poput Bijonse?
Album, koji je Džai Pol ironično nazvao „Leak 04-13 (Bait Ones)“, prožet je gorčinom. Nakon godina u kojima je razočarani, skromni Indijac digao ruke od muzike, tvrdeći da mu je oteto nešto što nije bilo gotovo i što ne bi ni objavio u toj formi - jako malo toga je suštinski produkcijski promijenjeno. Dodate su dvije nove pjesme, a sam muzičar je kazao da mu je potrebno da to objavi, samo da bi mogao da konačno nastavi dalje. „U društvu lopova, da li ću ostati ili otići“ - pita se vrlo bolno na jednoj od pjesama i donosi novu neizvjesnost.
Ispred vremena
Teren na kojem Džai Pol puca od samopouzdanja, pleše kao Barašnjikov, su pjesme na kojima dekonstruiše bivšu ljubav. I „Jasmine (demo)“ i „Genevieve“ su genijalštine u slavu nedorečenosti, prinesene kao žrtva na oltaru raskošne produkcije i orgazmičkih jecaja. „Str8 Outta Mumbai“ je savršena bolivudska sinteza muzičkog prostora grada svog porijekla i Londona kojem pripada. Na „BTSTU (demo)“ je ćudljiv, snebivljiv, perfektan u namjeri da oslika paletu svog komplikovanog karaktera. Ta pjesma koja ga je, prije svih, proslavila, završava se skoro ratničkim obećanjem: „Znam da sam dugo bio van igre, ali tu sam i spreman da uzmem ono što mi pripada“.
Ispred i iznad svega je utisak: nakon šest godina, ova muzika o inkluziji, pomirenju i pričama naših života koje su „mogle biti, a nijesu“ savršeno je aktuelna. I dalje ispred svog vremena. Džai Pol možda konačno shvati da je onog dana kada mu je muzika osvanula na torent-klijentima, mnogo više dobio nego izgubio…
Ocjena: 92/100
(FOTO: pitchfork)
