Piše:
Marija Ivanović-Nikičević
Vrijeme kada smo mislili da je filmska franšiza posvećena Spajdermenu totalno mrtva sada djeluje tako davno, zar ne? Svježi pristup režisera Džona Votsa i harizma mladog Toma Holanda vratili su čuvenog marvelovca na velika vrata prije dvije godine. Kao što naziv „Spider-Man: Homecoming“ i sam kaže, paukoliki mali vratio se kući. Neko u Marvelovom studiju konačno je shvatio da je Piter Parker prvo šesnaestogodišnjak, a tek onda dobronamjerni superheroj iz komšiluka.
Tonijevo srce
Uvlačeći nas u svijet pun (ne)tipičnih tinejdž-dilema („Što prvo uraditi – poslati poruku simpatiji, napisati domaći zadatak ili spasiti svijet od uništenja?“), Vots je uspio da podsjeti na suštinu stripa Stena Lija i Stiva Ditka. „Spider-Man“ je više priča o odrastanju nego o superherojskim podvizima. Ili preciznije, tinejdžerska dramedija prerušena u zabavni film o heroju u gaćama od spandeksa.
Srećom, Vots je ostao na istom tragu i u nastavku sage. „Spider-Man: Far From Home“ je možda fizički odvojio našeg heroja od kuće vodeći ga na putovanje po Evropi, ali nije ubio njegovu suštinu. Utisak je i dalje isti. Dok gledate Spajdermena kako se strunjuje, muca, spetljava i crveni – osjećate se kao da ste se ponovo skućili u sopstvenim tinejdžerskim danima. I uživate u svakom minutu ove sjajne road trip komedije koja samo na momente evoluira u superherojski film.
Lagani, zabavni ton uspostavljen je prije prvog kadra, u trenutku kada se na ekranu pokazuje logo Marvela. Teško vam je da povjerujete ušima – ipak ovo nije Dedpul! – ali formiranje čuvenih crvenih slova prati balada „I Will Always Love You“.
Sladunjava i bez sumnje vječna pjesma Vitni Hjuston dio je in memoriam segmenta koji su za Ajronmena i poginule Osvetnike pripremili učenici Piterove škole. I koliko god kitnjasto djelovao, ovo je samo jedan od prvih momenata kada će vam zadrhtati srce dok se budu smjenjivali sve bolji i bolji dokazi da je Toni Stark imao srce.
Pilula utjehe
„Far From Home“, 23. Marvelov film, nije slučajno osmišljen kao posljednje poglavlje treće faze ovog studija – i prvo (šmrc) bez kameo pojavljivanja Stena Lija.
Kvalitet epopeje „Avengers: Endgame“ (2019) je prilično upitan, naročito poslije perfektnog „Avengers: Infinity War“ (2018), ali je bez sumnje duboko pogodio sve koji su godinama upijali Marvelova čuda. Poslije gorke, ali prijeko potrebne i potpuno savršene žrtve Tonija Starka – studio je morao da ponudi fanovima šarenu pilulu koja koliko-toliko ublažava bol.
I zaista, „Far From Home“ na neki način jeste učinio da se osjete bolje. Da se utješe i još snažnije prigrle ne samo dokaze da je Toni Stark imao srce, već i da je njegov odnos sa Piterom bio jedan od najljepše izgrađenih u čitavom Marvelovom univerzumu.
Od svih fantastičnih superheroja planete, Toni je izabrao baš šesnaestogodišnju šeprtlju, neiskusnog musavka, potpuno zbunjenog tinejdžera zalutalog u sopstveni život – da postane „novi Ajronmen“. U novom filmu, Vots i scenaristi Kris Mekena i Erik Somers koriste najsimpatičnije moguće detalje da pruže odgovor na pitanje zašto je baš toliko vjerovao u Spajdermena.
Kralj grešaka
Piter Parker je toliko zbunjen i nesiguran u sebe, da griješi čak i u najobičnijim mogućim situacijama. I ne, najbolji dokaz nije urnebesni, sjajni slučajni pokušaj pujdanja drona na njegovog druga Breda, već jedna totalno banalna scena, sasvim nebitna za radnju.
U trenutku dok Piter priprema arsenal oružja da bi spasio London od uništenja, nervno-neodoljivi Hepi (Džon Favro) zauzima pilotsko sjedište i kaže: „Pobrinuću se za muziku.“ Pušta „Back in Black“, besmrtni AC/DC hit, a naš grešni Spajdermen oduševljeno komentariše: „Super, obožavam Led Zeppelin.“ Piter je toliko smotan, da ne može da izbjegne čak ni ovakve greške.
No, Toni Stark je očigledno znao onu tvrdnju naših starih, da kad je čovjek ružan, mora bit „dobro dobar“. U Piterovom slučaju nije riječ o ružnoći, već o smotanosti koja se „nadoknađuje“ dobrotom. I zbog toga u svijetu, čiju je polovinu populacije Tanos želio da zbriše zbog njene beskrajne gluposti, surovosti i neodgovornosti – nema idealnijeg novog Ajronmena od Pitera Parkera.
Šmekerska hemija
I dobro, u čemu je onda problem sa nasljeđivanjem nezamjenljivog Osvetnika? Pa, ponovo sitnica: Piter baš i nije računao da će morati da spašava svijet baš ovog ljeta, kada ide na školsku ekskurziju po Evropi sa najboljim drugom Nedom (supersimpatični Džejkob Batalion) i simpatijom Em Džej (sjajna Zendeja).
Poneka zgoda i silne nezgode koje čekaju Pitera na putu od Venecije do Praga i Londona - imaju sve elemente koji su potrebni za savršenu ljetnju bioskopsku ekskurziju. Atmosfera je šmekerski lagana i neopterećujuća, Mekena i Somers drže humor na nivou, a glumačka ekipa šarmira na svakom koraku.
Holand djeluje još opuštenije i bolje u „razgaženoj“ ulozi. Njegova hemija sa Zendejom pretvara Pitera i Em Džej u jedan od najsimpatičnijih parova – i to ne samo u istoriji Marvelovog univerzuma.
Američka muzička zvijezda, koja trenutno dijeli ozbiljne glumačke lekcije u kontroverznoj HBO seriji „Euphoria“, djeluje nezamjenljivo kao Spajdermenova vječna ljubav. Baš kao i Marisa Tomei u ulozi Mej. Pardon – u ulozi najseksi strine planete.
Anemični vizuali
I u ovom filmu dobili smo prijeko potrebnu dozu Tomeinog zavodljivog šarma. Lik strine Mej osvježen je na način za koji nijesmo ni slutili da nam je potreban: ljubavnom šemom ni manje ni više nego sa Hepijem! Baš njihovo smotano poluskrivanje od Pitera bilo je zaduženo za najslađe momente komičnog olakšanja.
Naravno, bez Nika Fjurija nema nijedne osvetničke čorbe. Semjuel L. Džekson pobrinuo se da podsjeti fanove zbog čega je toliko nezamjenljiv kidajući u ulozi namrštenog mačkoljupca čak treći put ove godine. Od novih likova izdvojio se Džejk Džilenhol, čiji Kventin Bek/Misterio predstavlja više nego solidan dodatak paleti Marvelovih (anti)heroja.
Jedina stvar koja je stvarno falila da „Far From Home“ istinski odskoči i upiše se u red ozbiljnih Marvelovih čuda jeste vizuelni identitet. Poslije ostvarenja koja okreću igricu kad je riječ o vizualima, kao što je „Spider-Man: Into the Spider-Verse“ (2018), ovakvi izdanci žanra djeluju pomalo anemično.
Opet, kad na superzabavan scenario, euro-trip za pamećenje i blistavu glumu dodate niz omaža Toniju Starku i gomilu očiglednih i manje uočljivih stripovskih referenci (jedna od najboljih je zombi Ajronmen), dobili ste vrlo primamljiv plažni koktel. Valja ga ispiti s merakom – u čast Tonija Starka i njegovog malog-velikog nasljednika.
P. S. Usred odjavne špice slijedi vrhunski WTF momenat zbog kojeg ćete jedva čekati da vidite treći dio Spajdermen sage, a nakon nje slijedi kvazipotvrda jedne od teorija o Niku Fjuriju o kojoj su fanovi raspravljali godinama. Dakle, ako napustite bioskopsku salu prije odjavne špice, propustićete dva bonusa u pravom smislu te riječi. Nemojte se prevariti!
Ocjena: 7,7/10
FLEŠ:
Režija: Džon Vots Uloge: Tom Holand, Džejk Džilenhol, Semjuel L. Džekson, Zendeja, Džon Favro Trajanje: 129 min
(FOTO: imdb.com/ nerdist.com/ imdb.com/ nerdist.com/ youtube.com)
