TOPLO
City on the Hill
Ako vam se dopao film „The Town“ (Ben Aflek, 2010) potražite novu Šoutajmovu krimi-seriju sa Kevinom Bejkonom. „City on the Hill“ ne samo što ima sličan vajb kao čuveni „Grad lopova“, već djeluje kao njegov legitiman TV nastavak. Zbog toga vas neće začuditi podatak da Aflek i Met Dejmon potpisuju izvršnu produkciju.
Desetodjelna priča koju je kreirao Čak Meklin odvija se devedesetih godina u Bostonu, u doba kada „dobri“ policajci pokušavaju da dovedu rasistički nastrojeni i vrlo nasilni grad u red, a loši ef-bi-ajovci, poput Džekija Rora (Bejkon), čine sve što je u njihovoj moći da se vrati „nostalgično“ vrijeme u kojem nije bilo nekorektno nazvati nekoga „pederčinom“.
Bejkon je odličan u ulozi pokvarenog FBI agenta, ali prava zvijezda serije jeste relativno nepoznati Aldis Hodž koji igra advokata Dekorsija Vorda. Odlično napisan lik je u svakoj od šest do sada emitovanih epizoda isporučio sjajne lekcije o nenasilnim načinima borbe protiv rasizma.
Osim ubjedljivog glumačkog tandema, „City on the Hill“ nudi i niz oktanskih akcionih sekvenci, napumpan soundtrack i klaustrofobičnu studiju malog grada. Ruku na srce, to nije dovoljno za kategoriju „vruće serije“. No ipak, ako ne očekujete bravurozan proizvod kakav je „The Wire“ – bićete zadovoljni druženjem sa Bejkonom i Hodžom. M.I.-N.
MLAKO
Los Espookys
Džon Voters definitivno nije režiser za svačiji stomak, ali nema te osobe koja smatra sebe opsesivnim zaljubljenikom u film da joj se nije dopala crna komedija „Cecil B. Demented“ (2000) sa Melani Grifit.
Priča o bandi hardkor entuzijasta koji otimaju popularnu glumicu zbog čijih „sranja“ niko više ne gleda Bergmanova, Fasbinderova i Almodovarova remek djela – istovremeno je i zabavna, ali i vrlo dirljiva posveta velikanima svjetske kinematografije. I ne samo njima, već i „običnim“ smrtnicima koji dišu u ritmu njihovih masterpisa.
Čudnjikava španska četvorka, oko koje se vrti šestodjelna HBO serija „Los Espookys“ („Sablasni“), izgleda kao da je izašla iz ove sjajne Votersove komedije braneći „boje“ maestra Džordža Romera. Dva mladića i dvije dame ludi su za hororom. Toliko, da osnivaju mini-kompaniju koja pruža razne organizacione usluge – od „a la Halloween“ rođendana, preko potraga za blagom u ukletoj kući, do istjerivanja đavola po narudžbi sveštenika koji želi da uplaši vjernike na koje se strahovito naljutio.
„Los Espookys“ je mnogo zanimljiviji na papiru nego u praksi, ali to ne znači da nije vrijedan pažnje. Tri sata ne-boli-glava materijala idealno je za konzumaciju tokom sparnih ljetnjih popodneva, kad ne možete da svarite ništa teže od lubenice i lagane komedije. M.I.-N.
HLADNO
The Rook
Možda bi mini-serija „The Rook“ ostavila mnogo bolji utisak da matična kuća Starz nije počela da je reklamira kao nasljednicu „Counterparta“. Ne tako brzo, dragi fanovi briljantnog, neprežaljenog otkazanog šoua sa Džej Kej Simonsom... „The Rook“ možda ima intrigantnu premisu, ali djeluje previše poznato.
Osmodjelni projekat, čije je emitovanje stiglo do polovine, donosi priču o djevojci (Ema Grinvel) koja se budi okružena leševima usred Londona. Ne zna kako se zove, ni zbog čega je okružena mrtvima, ali brzo postaje svjesna da joj je opasnost za petama.
Sve elementi ove „zagonetke“ – od postavke, do strunjene junakinje – vrbovani su iz drugih, uspjelijih SF projekata. Zaplet, spoj „Matrix“ izbora i situacije iz koje je rođena franšiza „Bornov identitet“, brzo prestaje da bude zanimljiv.
Jedan od glavnih krivaca za neuspjeh je i Ema Grinvel („The Path“) u još jednoj ulozi kao-mačka-prebijene dame u nevolji. Sve vrijeme razmišljate kako bi bilo dobro da je njena junakinja, kad joj je ponuđena opcija da ne otkrije sopstveno ime, izabrala tu opciju, a ne suočavanje sa istinom.
Činjenica da biste je radije gledali kako gradi novi identitet daleko od tajne službe koja regrutuje ljude sa supermoćima dovoljno govori o tome zašto „The Rook“ pripada kategoriji „hladno“ – da hladnije ne može biti. M.I.-N.
(FOTO: imdb.com/ tvtime.com)
