Dašak morbidno svježeg vazduha

Zamislite sljedeću situaciju: stojite na pločniku sa voljenom osobom. Držite se za ruke, smješkate se, njuškate jedno drugom vrat, ljubite, dogovarate se što ćete raditi te večeri. U narednom trenutku, vaše lice prekriveno je krvlju. U rukama i dalje držite ruke osobe koju volite, ali više ne vidite njeno lice. Niti ostatak tijela. Na pločniku je ostala samo džinovska, grimizna fleka iz koje, tu i tamo, vire ostaci utrobe. Njene utrobe. Utrobe baš vaše voljene osobe kroz koju je upravo, brzinom ko zna koliko puta većom od one kojom se kreće Flash, proletio A-Train (Džesi Ašer). Inače, jedan od najvoljenijih superheroja na Zemlji.

Ovo je samo jedna od mnogih morbidno jezivih scena kojom je Amazon Prime počastio korisnike u pilot epizodi osmodjelne prve sezone superherojske satire „The Boys“. I vjerujte, iako ova scena ima najveću emocionalnu težinu, ni ostale nijesu ništa manje usirene, bizarne – i prokleto realistične. Televizija HBO treba dobro da se zabrine: poslije ovakvog daška svježeg vazduha tek moramo mnogo da očekujemo od adaptacije kultnog „Watchmena“.

Željeli to da priznamo ili ne, superheroji su postali integralni sastav pop kulture. Tim gore po vas ako vam ide na živce ta gomila tipova sa plaštovima koji šetaju naokolo u hulahopkama i iritantno spašavaju svijet.

No, čak i ako pripadate krugu onih koji ne mogu da smisle heroje u spandeksu, teško možete da ne volite osmočasovnu prvu sezonu Amazonove satire „The Boys“. Serijal Erika Kripkija („Supernatural“), Seta Rogena i Juana Goldberga, inspirisan stripovima Derika Robertsona i Garta Enisa (tvorac čuvenog „Preachera“), može da bude jednako dopadljiv i totalnim zanesenjacima i apsolutnim mrziteljima superheroja. Dopašće se čak i pripadnicima najteže ciljne grupe studija Marvel i DC – onima koji su skroz ravnodušni prema njihovim junacima.

„The Boys“ je serija koja je aktuelna, subverzivna, cinična na najbolji mogući način - i više nego spremna da pozove gledaoce na odgovornost zbog svega što im se događa u prokleto mračnom 21. vijeku. Pritom, ne škodi ni što je u pauzama između ozbiljnih objašnjenja svih razloga zbog kojih smo totalno zastranili kao vrsta – ova serija i prokleto zabavna. Toliko, da je lako zamisliti i Deadpoola i Preachera kako joj aplaudiraju.

Superheroji serije „The Boys“, naročito glavnih Sedmoro (The Seven), nikada nijesu čuli za maksimu Spider-Mana: „Uz veliku moć dolazi velika odgovornost“. U njihovom svijetu važi drugo pravilo: apsolutna moć kvari apsolutno.

Sedmoro snažno podsjećaju na Ligu pravde (Justice League) iz DC univerzuma. Oni su čuvari američkih vrijednosti, obožavani zaštitnici običnog naroda, globalne ikone, filmske zvijezde, bogovi koji hodaju Zemljom. No, tek kada se reflektori ugase, shvatate pravo značenje rečenice: „Nikad nemojte da upoznate svoje heroje“.
Malo je reći da članovi Sedmoro boluju od istih iskvarenosti kao i ljudi. Njihov predvodnik je Homelander (Entoni Star), koji izgleda kao Superman kojem je Captain America pozajmio plašt. Plašt jeste, ali ne i moralni kompas. Jer, plavokos i mišićav, sa zasljepljujuće bijelom kožom - toliko da liči na oličenje vlažnog arijevskog sna - Homelander je sociopata sa više nego ozbiljnim Edipovim kompleksom.

Probleme sa moralnim kompasom imaju i ostali. Translucent (Aleks Hasel) koristi moć da postane nevidljiv, između ostalog, da bi voajerisao po ženskim toaletima i perverznjački se naslađivao tuđom intimom. Deep (Čejs Kraford) ima dar da komunicira sa ribama kao Aquaman, ali ne i njegov šarm. Nesiguran i ljut zbog toga što ga kolege ne shvataju ozbiljno, nadoknađuje nedostatak pažnje ulogom seksualnog predatora, mašući penisom u lice svake djevojke koja ima tu nesreću da povjeruje da njegovo ime nešto znači.

Moralno nepodoban zbog nesigurnosti postao je i A-Train sa početka priče. Nesposoban da se pomiri sa činjenicom da će izgubiti status najbržeg na svijetu, „The Boys“ verzija Flasha počela je da se kljuka „smjesom V“ – steroidom za superheroje. Naravno, zbog zavisnosti je pao na dno i počinio mnogo više od jednog ubistva.

Najpoznatija ženska članica Sedmoro nije toliko loša, ali nije ni nevinašce. Queen Maeve (Dominik Mekeligot) možda liči na čuvenu Wonder Woman, ali nema njenu emancipatorsku snagu. Tačnije, ima minimum snage da osnaži žene, taman koliko i junakinja istoimenog izvikanog filma iz 2017. koji je režirala Pati Dženkins.

Prvo, zbog toga što Maeve pristaje da glumi Homelanderovu (bivšu) djevojku, a lezbejka je koja se plaši da izađe iz „ormara“. I drugo, još bitnije zbog odličnog komentara o pokretu #MeToo: zato što ćuti dok se muškarci iživljavaju nad novom damom u timu. Ona je nekada davno istrpjela tu „cijenu“ da bi ostala dio Sedmoro, pa se pravi da bi tako trebalo da bude i sa Starlight (Erin Morijarti) – jedinom totalno neiskvarenom osobom koja nosi superherojski plašt.

Nova članica Sedmoro postaće potencijalna osvetnička karta za Hjuija (Džek, sin Denisa Kvejda i Meg Rajan), čija je djevojka stradala krivicom A-Traina. Družeći se sa Starlight, zbunjeni i strunjeni momak probaće da se ubaci u redove gotovo nedodirljive korporacije „Vot“ koja je brendirala Sedmoro.

Hjui, sasvim neadekvatan za bilo koju situaciju u kojoj može doći do frke i nasilja, dobiće pomoć sa najmanje očekivanog mjesta - od Dječaka (The Boys), tima specijalaca koji rade ispod radara da bi pobijedili iskvarene superheroje, čije guzice debelim buđelarima čuvaju armije pi-ar agenata, marketinških stručnjaka i advokata.

Predvodnik Dječaka je Bili Bučer (sjajni Karl Urban), čija čomiga, cinizam i teški irski akcenat skrivaju potpuno slomljenog čovjeka. Razlozi zbog kojih je objavio rat Homelanderu otkrivaju se tek uoči kraja sezone, zbog čega njegovo opsesivno ponašanje djeluje ubjedljivije i još više cijenite njegov humor.

Stripovsko nasilje

Za nezamjenljive momente komičnog olakšanja zadužen je i Mother's Milk (šarmantni Laz Alonso), Dječak koji pauze između eksplodirajućih delfina, vađenja utroba, bombiranja anusa američkih dušica i smrskavanja muških lobanja ženskim preponama tokom kunilingusa koristi da baci najjače fore. Između ostalog, na račun pop senzacije Spice Girls. I Žan-Pola Sartra, Simon de Bovoar i gonoreje.

Bučer i Mother's Milk su urnebesni, ali i ozbiljni kad je to potrebno. Baš kao i treći član Boysa koji je dobio nadimak Frenchie (Tomer Kapon) zbog francuskog porijekla. On će najbolje momente podijeliti sa Kimiko/Female (Karen Fukuhara), djevojkom sa supermoćima koje nikada nije željela i koja se priključila Dječacima u želji da se osveti korporaciji „Vot“ na čijem je čelu manipulativna Madelin Stilvel (blistava Elizabet Šu).

Rogen i Goldberg uspjeli su da nadpričeruju Preachera, ali ne u smislu sirovog, stripovskog nasilja. Njihov AMC serijal jeste mnogo eksplicitniji, urnebesniji i, da Bog oprosti, magičniji dok raznosi crijeva po malim ekranima praćen najjačim soundtrackom u svim univerzumima. Ima i „The Boys“ i nasilja i muzike za trku (Igi Pop! The Clash! Thin Lizzy! Džon Li Huker! The Runaways! Bob Marli! Anderson .Paak!), ali ima i nešto važnije, što „Preacher“ nema – smislenu, odlično skockanu priču.

Opasni idoli

Poenta svega što ćete vidjeti tokom osam sati druženja sa Sedmoro i Dječacima jeste da vas navede da razmišljate o tome da li smo mi ipak ti koji daju superherojima moć da budu bogovi. I da božanstva koja ne treba slijepo da obožavamo nijesu samo heroji pod plaštevima, već i svi ostali ljudi koje idolizujemo.

Nazovite ih kako god hoćete: filmskim i muzičkim zvijezdama, selebriti kometama, političarima, kriminalcima, biznismenima, kapitalistima... Suština ostaje ista. Nijesu oni teroristi naše stvarnosti. Teroristi smo mi zato što bez ikakvog pitanja i kičme gutamo govnjive supersteroide koje serviraju.

Serija „The Boys“, koja je i sama dio ogromne korporacije i brendiranog svijeta superheroja, postavila je bitno pitanje: zar treba da čekamo da nam se dogodi nešto kao Hjuiju ili Biliju Bučeru da bismo shvatili da moć leži u našim rukama? I da li bismo, čak i tada, radije postali dio neke plačljive anonimne grupe za podršku žrtvama superheroja (jedan od sjajnih detalja sezone!) ili bismo uradili nešto da preuzmemo kontrolu nad sopstvenim životima?

Ma koje odgovore dali, jedno je sigurno: valja se držati pitanja koja postavljaju kreatori „The Boysa“ i radovati već potvrđenoj drugoj sezoni. Sudeći prema finalu ove, nastavak tek ima da dokaže kako je ovaj serijal zapravo „Watchmen“ novog doba – bez obzira na to da li će vas zabrinuti ili samo zabaviti poruke koje emituje o našoj svakodnevici.