Ovaj crtać je najavljivan kao dio programa ovogodišnjeg Kotorskog festivala pozorišta za djecu. No, umjesto prave, održana je „lažna projekcija“. Rašović i ekipa izveli su performans kako bi ukazali na veliki problem: manjak domaćih sadržaja namijenjenih najmlađima. Srećom, njihov projekat neće stati na tome. Sada kada su privukli pažnju javnosti ovi kreativci rade na tome da stvarno snime „Pandu i Bljuštura“.
Kako bismo vidjeli što bismo mogli da očekujemo od ovog crtaća, stavili smo Rašovića na mali ispit. Vjerujte, „animirani“ odgovori ovog talentovanog mladića pretvoriće vaš „olinjali“ dan u čaroliju – jer umjetnost je za njega bare necessitie (osnovna potrepština)!
Digimoni ili Mumijevi?
- Nedavno sam na Jutjubu nabasao na Sviretovu melodiju na harmonici i spucala me je nostalgija. Mumijevi, samo zbog toga... i šljukastih prezli! I Ledene kraljice. Zapravo, sve češće vraćam se muzici iz ovog crtaća i rado je preporučujem svima kojima nedostaju večeri sa Mumijevima na „Monteni“.
Silvester ili Tviti?
- Tviti je mali nesoj, a Silvestera mi je uvijek bilo žao. Kao i Pere Kojota.
Totoro („My Neighbor Totoro“) ili Kezalo („Alice in Wonderland“)?
- Mačkobus i Totoro. Mačka plus autobus jednako je mačkobus, jednako je najefikasniji (i najudobniji) javni prevoz. Kezalo je malo strašan.
Paja Patak ili Alfred Džonatan Kvak?
- Kad bih morao da biram patka, ne bih izabrao nikoga drugog osim Pjudipaja, kralja pataka.
Pera Kojot ili Ptica Trkačica?
- Kao što rekoh, uvijek mi je bilo žao jadnog Pere Kojota. Međutim, postoji nešto u njegovim apsurdnim izumima ACME proizvodnje, za koje smo uvijek sigurni da će proraditi. Pogotovo trenutak kada produži cestu do stijene, nacrta prolazi čeka Pticu Trkačicu – a ona protrči kroz „tunel“. On se zaleti i zalijepi se u stijenu. Od njega sam naučio da budem hrabar, dovitljiv i da nikada ne odustajem.
Kauboj Vudi ili astronaut Baz („Toy Story“)?
- Davno sam gledao „Toy Story“, pa biram onu igračku-krompir zato što može da mijenja svoje djelove kad god to poželi. Ne bi bilo loše da i mi imamo neki takav mehanizam.
Erik Kartman ili Bart Simpson?
- Postoji nekoliko video-igrica koje ti omogućavaju da se boriš kao lik iz različitih animea, igrica, stripova i tako suočavaš različite univerzume. Volio bih da prisustvujem dvoboju ovog dvojca, pa tek onda da odlučim.
Snupi ili Pluton?
- Neki tvrde da su vidjeli Snupija na planeti Pluton. Snupi je prvi nihilista s kojim sam se sreo. Postoji jedan strip na koji sam skoro naišao, govori o njegovom bratu Spajku koji je pobjegao u pustinju nakon što su ga ljudi u gradu tjerali da juri zeca po ulicama. Spajk u stripu sve to priča kaktusu: zec je skočio na kolovoz i automobil ga je pregazio. Spajk je toliko mrzio sebe i ljude u gradu, da je pobjegao u pustinju kako više nikoga ne bi povrijedio i pritom niko menije ispričao što mu se dogodilo. Onda se okrenuo prema kaktusu i rekao je: „Vjerovatno još nijesam.“
Had („Hercules“) ili Skar („The Lion King“)?
- Had zbog Džejmsa Vudsa koji mu je pozajmio glas i koji igra u filmu „Once Upon A Time in America“ (Serđo Leone, 1984). Had, zato što ima najbolju frizuru od svih Diznijevih junaka. Had, zato što lako plane. He, he, he.
Volt Dizni ili Hajao Mijazaki?
- Mijazaki je obilježio veliki dio mog života. Svjetovi koje stvara i teme kojima se bavi su univerzalni i podjednako aktuelni nezavisno od demografske grupe kojoj pripadaš. Preporučujem dokumentarac „The Kingdom of Dreams and Madness“ (Mami Sunada, 2013) u kojem je prikazan proces stvaranja Mijazakijevog filma „The Wind Rises“ (2013). Pri kraju, nakon projekcije tog ostvarenja, režiser pokazuje krovove Tokija voditeljki intervjua i pita je što bi bilo kada bi skočila sa jednog na drugi, preskočila ogradu i uzletjela sa telegrafske žice. U animiranom filmu sve je moguće, pa čak i da od olinjalog grada napravite čaroliju.
Kasper ili Duh iz lampe („Aladdin“)?
- Opet zbog glumca, biram Duha iz lampe. Robin Vilijams je zaista velikan glume.
Vini Pu ili Balu („The Jungle Book“)?
- Balu zbog pjesme „Bare Necessities“. Sve što nam je potrebno u životu stoji nam ispred nosa.
FOTO: Ana Bojanić
