U ponedjeljak, 2. septembra, počinje školska godina. Djeci na radost, a roditeljima najčešće glavobolja. Od novih patika koje se brzo prerastu, novih dukseva i farmerki, trenerki za fizičko vaspitanje i onih drugih, tobož za u kuću, preko novih školskih torbi i kompleta knjiga i svesaka. U zavisnosti od uzrasta, za sve navedeno trebaće vam, odoka, od 300 - pa do 800 eura. Pa puta broj djece, računaj, majčin sine.
***
A kad krene akcija, onda da vidimo đe ćemo s pjetlićima našim uzdanicama, koji treba da provedu u školi samo par sati, od 11 recimo... S pretpostavkom da roditelji imaju radne obaveze, organizacija života postaje blaga trauma. Babe i đedovi, produženi boravci, muzičke škole, škole fudbala i košarke, tenis, plivanje, engleski jezik... aj postigni sve to, ako ti basta. O plaćenoj pomoći malo ko razmišlja, iskreno vjerujem. Davati nekom platu (i to ne malu) da vam bude pomoć u kući malo ko sebi može da priušti. Osim ako nemate neku nekretninu koju uspješno izdajete na tržištu, pa vam 500 eura preko minimalno održivog budžeta idealno dođe kao pomoć za bejbisiterku. Mada, kako lagano cure informacije u javnost, nije ni to nerealno – uzmete, brate, neku vladajuću člansku kartu a onda je nebo granica. Stan, dva ili tri, pa onda od viška lako čoek rasporedi onamo đe fali. E, zamisli ti situaciju, direktori agencija, šefovi kabineta, zaslužni stručnjaci... Po stan veći, po jedan stan manji, i još neka udžerica od stotinjak kvadrata na visinu neđe ili pri vodi, malo južnije... sve to kreditima čije bi rate uredno mogli da servisiraju i prosjaci od milostinje. Svaki bi vala mogao da odvoji euro ili dva dnevno, za tih pedesetak eura funkcionerske rate za stan mjesečno. A ti, obični čovječe, s platom od 500 eura i ženom koja radi za 380, krepaj s ratom od 500 i kusur eura, na dvadeset dugih godina i taman kad ga otplatiš, neka će muka na tebe, siguran budi. To je valjda taj fer odnos u društvu. Jer njima pripada, a narodu ne. Narod ima tržišne uslove kod banaka i olakšavajuće kreditne okolnosti. Pod tim „olakšavajućim“ se valjda misli da osim hipoteka i zdravstvenog osiguranja, ne morate imati zamrznute matične ćelije u Austriji ili Švajcarskoj.
***
Dotle će privredna društva da uredno plaćaju sve poreze i doprinose, puneći tako kasu raznim funkcionerima koji „imaju pravo na stambene prostore“. Tu uključujući i predstavnike drugih grana vlasti, poput sudske, koji gle čuda, u nekom trenutku treba da donesu nezavisnu odluku u nekom budećem slučaju pronevjere državnog novca, od nekog od onih u lancu odlučivanja po tom osnovu, na primjer. Jes, kako da ne. Društvo u kome se ne osjećate ravnopravno, nije uređeno društvo. Društvo u kome mala i srednja privatna preduzeća pune budžet da bi funkcioneri raznim zloupotrebama dodavali sebi luksuz, nije uređeno društvo. Društvo u kome vlasnik vladajuće partijske knjižice višak luksuza stavlja na tržište i rentira svoju nekretninu nekome sa diplomom visoke škole bez partijske knjižice ali i bez radnog mjesta, nije uređeno društvo. Da ne pominjem ono gdje su moderna evropska društva stigla odavno - ovakvi skandali bi bez mnogo pompe završili padom cijelog sistema, jer to jednostvno - nije fer i nije u skladu sa ozbiljnim demokratskim standardima. Kod nas, sve to nema veze, idemo dalje.
Dok god postoje ljudi koji me uvjeravaju da su svi isti i da je samo pitanje ko je trenutno na vlasti, neću imati mira da im dokažem da to jednostavno nije tačno. Smatram da dok god postoje ljudi koji to misle i iskreno vjeruju u to, neće se ništa dobro dogoditi. Ali, više od svega vjerujem da je moguće promijeniti tu svijest, da je moguće od ove male ali i najljepše zemlje na svijetu veoma brzo napraviti poželjnu destinaciju za život, ne samo za odmor. Ali je veoma važno napraviti prvi neophodan korak - vlast mora prestati da je potkrada. Niko ne smije zloupotrebljavati svoju političku moć za sticanje sopstvene koristi, pogotovo ne na štetu bilo kog građanina. Niko ne smije imati ni više a ni manje prava od onog drugog, koje god vjere, nacije ili boje kože bio.
***
Da se podsjetimo, demokratija jedino ima smisla ako se vlast razdijeli na različite ogranke, kako bi međusobno jedna drugu kontrolisale i kako niti jedna ne bi imala kontrolni paket vlasti u svojim rukama. Napraviti balans između ogranaka, kako bi svi ogranci nezavisno mogli da kontrolišu druge u lancu, osnov je tog uređenja. Zaključak je da sve navedeno treba da prevenira situaciju u kojoj jedan od ogranaka može da djeluje isključivo za lične ili partijske interese, što je siguran put ka suštini demokratije, a to je zajednički interes i dobrobit. Ne za neke, nego za sve. Je li to baš tako? Dragi prvaci, srećan vam polazak u školu, pa da ubrzo dođete u situaciju da sistem mijenjate u svoju korist, jerbo izgleda mi nijesmo sposobni da vam to omogućimo.
