Ljubinka Vučković se obratila otvorenim pismom Đukanoviću zbog, kako tvrdi, višedecenijskog problema koji je pritiska i muči. Ona govori da su joj taj problem natovarile državne institucije.
''Obraćam Vam se ovako javno u nadi da će moj glas lakše doprijeti do Vas, ali i zbog toga da ohrabrim druge, slične meni, da ispričaju svoju priču i tako doprinesu da insitucije rade u korist nas običnih ljudi, građana i građanki Crne Gore. Ja sam decenijama bez ikakvih prava u svojoj državi, zarobljena u svojoj kući, izgradjenoj veoma teškim i napornim radom. Zarobljena sam jer prema dokumentima i tvrdnjama nadležnih institucija ta kuća ne postoji, ona je ni na zemlji ni na nebu'', govori Vučković.
Ona insistira da joj je zbog neznanja i nesavjesnog rada državnih institucija, uskraćeno pravo raspolaganja privatnom imovinom.
''Uskraćeno je tako što je otuđeno moje zemljište, što objekti na njemu izgrađeni nijesu identifikovani, kao i što mi je onemogućeno da ostvarim prava iz radnog odnosa (o čemu Vas neću sada gnjaviti). Poslednjom promjenom podataka u katastru 1997. godine, nije idetifikovana moja porodična kuća na periferiji Cetinja, kao ni mali objekat pored kuće. U katastar je to uknjiženo kao pašnjak sedme klase. Ovim mi je onemogućeno pravo raspolaganja privatnom imovinom'', govori Vučković.
Kako dalje tvrdi, kontaktirala je na stotine advokatskih kancelarija, na desetine advokata, žalila se Advokatskoj komori Crne Gore zbog nesavjesnog rada advokata.
''I sve je bilo uzaludno. U kontaktima sa institucijama, moje riječi su izvrtane. Služili su se raznim podmetanjima. Čak su činjena i krivična djela da bi krivica za nastajanja problema bila prebačena na mene. Koliko me razum služi, zakon i društveni moral, pa i neka viša, kosmička pravda, koja je u svim zemljama i kulturama prisutna, uvijek štite udovicu u nevolji i njeno dijete. Suprotno tome, u mojoj državi ja sam najbrutalnije diskriminisana na svakom koraku'', navodi Vučković.
Ona tvrdi da decenijama traži rješenje za njen problem ali da nailazi isključivo na dva moćna sredstva za uništavanje ljudi - ignorisanje i ćutanje. U otvorenom obraćanju predsjedniku, Vučković napominje da joj milostinja nije potrebna, već da samo traži pravdu.
''Tražim da se prekine najsramniji višedecenijski odnos institucija države prema jednoj porodici. Tražim da se okonča ova agonija u koju smo gurnuti voljom državnih institucija. Tražim da te institucije momentalno prekinu psihičko i fizičko satiranje moje porodice. Zahtijevam, uvaženi predsjedniče države Crne Gore, da mi pod hitno bude vraćeno pravo raspolaganja privatnom imovinom, u čije sam sticanje uložila život da bih obezbijedila "sigurnu" egzistenciju porodici'', zaključuje Vučković.
