Jedan od najvećih zločina protiv naše civilizacije jeste činjenica da Kirsten Danst nikada nije imala dovoljno dobrih uloga da se glumački razmaše. No, čim bi ih dobila, kao u apokaliptičnom remek djelu „Melancholia“ (Lars fon Trir, 2011) ili antologijskoj seriji „Fargo“ (2015), odmah bi oborila čitavu planetu na dupe. Zbog toga je vrijedilo radovati se njenom novom projektu „On Becoming a God in Central Florida“.
Šoutajmova crnohumorna serija je već u najavi djelovala kao nešto što se ne propušta makar zbog „pogonskog motora“. Taj isti utisak ostaje i poslije tri emitovane od deset planiranih epizoda. Kirsten Danst je sila prirode koja pokreće ovu nesavršenu i pretjerano razvučenu, ali i zanimljivu satiru o (ne)održivosti američkog sna.
Recept za milione
- Bog je napravio Ameriku da biste Vi i Vaš biznis mogli da prosperirate – uvjeren je Travis Stabs (sjajni Aleksandr Skarsgard), „niskoguzi“ prodavac osiguranja koji stalno sluša kasete sa koeljovskim motivacionim porukama, uvjeren da kriju recept za hiperbrzo bogaćenje u ludim devedesetim godinama na Floridi.
Travis je u braku sa Kristal (Danst) koja je prozrela laži sistema po kojem rade piramidalne trgovinske organizacije kao što je Founders American Merchandise (FAM), kojom je njen suprug opsjednut. Ona tvrdi da im za pristojan život sa kćerkicom Destini nijesu potrebni ni helikopter, ni džinovski bazen, ni skupocjeni automobil. No, u Travisovoj glavi oni jesu „milioneri u izgradnji“.
Sve te kapitalističke đinđuve moraju da im budu važne. Bitnije od toga što je Travis izgubio seksualnu moć zbog izrabljivanja na poslu („Radim za tebe i Destini, trebalo bi da mi se zahvališ svaki put kad ne može da mi se digne!“)... Ili što Kristal baš ne želi da sjedi kući i izigrava čirlidersicu (njegovog) američkog sna.
Mekana ruka
Nećemo otkrivati što se tačno događa Travisu zbog toga što nije spreman da se odrekne bolesne opsesije koju dijeli sa još inficiranijim kolegom Konijem Bonarom (ubjedljivi Teodor Pelerin). Pokvarili bismo vam jednu od najboljih scena. Dovoljno je da znate da je njegova sudba toliko bizarna, da će donijeti vreću glavobolja sluđenoj Kristal: od neplaćenih računa i hipoteke, do jednog od najgotivnijih nadimaka u istoriji moderne televizije.
Serija Roberta Fankea i Meta Lackija obara s nogu kada je sarkazam na vrhuncu, a gluma Kirsten Danst u punom povoju. Tada je toliko dobra, da lako zaboravite koliko je mogla da profitira od kraće minutaže (25-30 umjesto 45-50 minuta), ispeglanijeg scenarija i čvršće režije.
Budite sigurni, da je u igri ostao režiser Jorgos Lantimos, bila bi ovo mnogo ubjedljivija serija. Grčki doktor za sarkazam ne bi pustio sjajne sporedne glumce (Mel Rodrigez, Da'Vin Džoj Rendolf, Džuli Benz) da lutaju, niti bi se ustručavao da očeliči najsuvlji humor ili „izmakaza“ scenarističke viškove.
Limuni za život
S druge strane, ni isporučeno nije toliko loše. Dovoljno je dobro da shvatite princip po kojem funkcionišu FAM i njoj slične piramidalne prevare, zbog čega ljudi preko „velike vode“ tako lako padaju na njih i zašto ne postoji veće noćne more od one koju zovemo „američki san“. Teško je pobjeći od takvih kapitalističkih infekcija. Jer, svi mi želimo Ameriku, čokoladu, sreću i ostale „lepe stvari“ – i recept da brzo i lako dođemo do njih.
Znate već onu premisu da je život beskrajna komedija koja se pretvara u tragediju u posljednjem činu? E, ovdje je stvar obrnuta. Suština serije „On Becoming a God in Central Florida“, zbog koje nećete odustati od ove satire uprkos njenim manama, vrti se oko toga da je život tragedija koju morašda pretvoriš u komediju ako želiš da preživiš.
Naravno, nikako cijedeći limune i ispijajući limunadu, već gađući život pravo u njegovu prljavu njušku tim istim žutilom koje je servirao... Sa aligatorskim osmijehom Kirsten Danst!
M. I.-N.
