Zaboravite na slatkog Vinija Pua, vrcavog Fozija iz „Mapet šoua“ ili Tedija u blentavom zagrljaju Mister Bina... Ovo nije tekst o takvoj vrsti plišanih medvjeda, iako su bez sumnje zauzeli važno mjesto u pop kulturi. Kada je riječ o filmskoj umjetnosti, ipak su nam mnogo interesantniji oni plišani četvoronošci kojih se nije lako sjetiti na prvu loptu, a imaju mnogo mračniju simboliku od one koju, na primjer, nude dva dijela Mekfarlanovog infantilnog „Teda“.
U susret 9. septembru, kada se obilježava Dan plišanih medvjeda, prisjetili smo se 12 filmova u kojima su ovi simboli nevinosti i topline djetinjstva poprimili malo ozbiljnije uloge i čak uspjeli da nam ukradu taj neprocjenljivi osjećaj bezbrižnosti koji vezujemo za najmlađe dane.
Povod za osvetu
Oh, kako samo modernoj filmskoj industriji fali maestralni Toni Skot... Njemu nikad nije falilo dobrih režiserkih rješenja. Jedno od najinteresantnijih primijenio je i u obožavanom trileru „Man on Fire“ (2004) ubacujući u priču simboličnog plišanog medvjeda po imenu Krisi.
Igračka, koju je sa sobom nosila slatka djevojčica (sjajna Dakota Faning), dobila je ime po njenom tjelohranitelju (fenomenalni Denzel Vošington). Skot se pobrinuo da medvjedić dobije značajnu ulogu u raspletu. Zahvaljujući Krisiju osvetoljubivi Denzelov lik saznao je da je djevojčica živa. Kojem bi drugom režiseru ovo palo na pamet?
Božićni poklon
Prije nego što je postao heroj Džejka Peralte („Brooklyn Nine-Nine“) i miliona ljubitelja akcionih filmova, Džon Meklejn (Brus Vilis) bio je obični njujorški policajac koji je samo želio da provede božićne praznike sa djecom i suprugom od koje se odaljio. No, sticajem sad već kultnih okolnosti završio je na drugom mjestu, pretvorivši džinovskog plišanog medvjeda sa crvenom mašnicom i Nakatomi Plazu u glavne simbole jednog od najboljih akcionih klasika svih vremena.
Nestali Lanselot
U periodu kada se posvetio filmskim komadima za djecu, američki režiser i scenarista Džim Henson snimio je muzičku poslasticu „Labyrinth“ (1986). Većina filmofila pamti je po vizuelnim efektima i Kralju goblina - legendarnoj ulozi Dejvida Bouvija.
Pored kultnog kameleona, tu je i predivna Dženifer Koneli u ulozidjevojčice Sare, koja će zbog toga što je njen brat ukrao plišanog medvjeda Lanselota, da bi ga vratila, morati da prođe kroz komplikovani lavirint Kralja goblina. „Labyrinth“ će zauvijek biti upamćen kao jedan od filmova koji su katastrofalno prošli na premijeri, a onda su brzo postali kultni.
Poetska krhkost
Iako mu nije baš najbolje išlo na domaćem terenu, francuski režiser Marsel Karne zatvorio je usta skepticima isporučujući filmove koji su ga pozicionirali kao jednu od ključnih figura često zaboravljenog francuskog „poetskog realizma“.
Jedan od takvih je bez sumnje legendarna drama „Le Jour se Leve“ (1939). Nju je napisao ni manje ni više nego Žak Prever, sa kojim je Karnesarađivao više puta. U ovom poetskom komadu o čovjekovoj destrukciji, lik Žaka Gabina prisjeća se koliko je život bio jednostavan prije nego što je postao ubica. Tipično francuski, Prever i Karne u tom talasu sjećanja, daju glavnom junaku igračku koja u mnogim segmentima simbolizuje njegovu krhkost.
- Imaš jedno tužno i jedno sretno oko - govori mu ljubav njegovog života, aludirajući na plišanog medvjeda.
Prijesto sobe
Stvaralaštvo italijanskog maestra Bernarda Bertolučija uvelo nas je u različite sfere i obezbijedilo nam neprocjenjivu edukaciju. No, pored scenarističkog, tu je i vizuelnoobrazovanje koje se ne smije zaboraviti. To je bar očigledno u legendarnom ostvarenju „The Dreamers“ (2003) koje je Bertolučijevo miješanje istorije, erotike i drame pretvorilo u „kompletan paket“.
U ovoj pariskoj kvaziromansi, najinteresantniji lik je Izabel (Eva Grin).Slobodarski, ali i prilično dječački um zavodljive djevojke najbolje je odslikan kroz Bertolučijevu fotografiju njene sobe. Pored očekivanih ženskih ukrasa, Izabel čuva dva plišana medvjeda koji su vješto postavljeni na jednoj od stolica, poručujući da njeno djetinjstvo zaslužuje takav „prijesto“.
Kvar u Meksiku
Da Bertlučijeva erotska drama ne samuje na ovoj listi potrudio se maestralni meksički režiser Alfonso Kuaron. Iako se koncepcijski razlikuje od većine navedenih filmova, „Y Tu Mama Tambien“ (2001) takođe ima zanimljiv kadar sa plišanim medvjedom.
Sjetićete se, Kuaronova putujuća poslastica sa razočaranom Luisom i dva zavodljiva momka, krajnje je eksplicitna. Toliko, da se zapitate odakle tu tako nevina igračka.
Ipak, kada se famoznom triju pokvari auto u malom meksičkom selu, Luisa pronalazi medvjedića na kojem piše njeno ime. Taj zanimljivi obrt i razgovor sa starom gospođom natjerali sujeda razmisli o sljedećim koracima.
Partner i drug
Možete li povjerovati da je jedan plišani medvjed odigrao čudnjikavu ali važnu ulogu u filmu Džima Džarmuša?U postmodernističkoj vestern bombonici „Dead Man“ (1995) miljenik američke nezavisne produkcije pretvorio je igračku u partnera jednog od likova, iz više razloga.
Konvej, kojeg igra Majkl Vinkot, ne odvaja se odplišanog prijateljai čini se da je ova veza ključna za njegov karakter. U jednom od kadrova, dok spava, pokušavaju da mu ga otmu. Kao odgovor dobijaju revolver.
Džarmuš se pobrinuo da ovaj kultni vestern dobije brojne elemente „modernizma“, pa se i ovaj plišani medvjed može posmatrati kao dodatak tom talasu.
Trijezni svjedok
Preslatki Aloišus je plišani njuškavac od kojeg se ni na univerzitetu, ni u kafani ne odvaja jedan od glavnih junaka TV filma „Brideshead Revisited“ (Čarls Staridž, 1981).
Kao jedini trijezni svjedok beskrajnih alkoholnih otupljivanja lorda Sebastjana Flajta (Endrju Endrjuz) i njegovog prijatelja Čarlsa (Džeremi Ajrons) ovaj medvjedić postao je simbol petarpanovske želje preraslih dječaka da nikada ne odrastu i suoče se sa životnim problemima.
Interesantno: Aloišus je postao toliko popularan tokom emitovanja TV filma podijeljenog na 11 djelova, da je proglašen glavnim krivcem za „renesansu plišanih medvjeda“. Poslije ostvarenja „Brideshead Revisited“, svi su željeli jednog za sebe!
Zbunjujući robot
Godine 2001. kada je premijerno prikazano, SF ostvarenje „A.I. Artificial Intelligence“ nije dobro prihvaćeno. Niti je bilo dovoljno lepršavo za mejnstrim publiku, niti dovoljno intrigantno za fanove autorskog filma, naročito Stenlija Kjubrika, koji je radio na ovom projektu od sedamdesetih, ne bi li ga 1995. predao Stivenu Spilbergu i umro četiri godine kasnije, ne vidjevši konačni rezultat.
Opet, voljeli ga ili mrzjeli, uzdizali ili oštro kritikovali Spilberga zbog toga što je omekšao priču kao stvorenu za kjubrikovsku ambivalentnost i cinizam, svima je teško da kažu da medvjed Tedi, robotizovani kompanjon čudnjikavog Dejvida (Hejli Džoel Osment), nije pun pogodak. Postoji nešto žestoko zbunjujuće i uznemirujuće u vezi sa načinom na koji njegovo ponašanje kvari sliku o plišanim četvoronošcima sa kojima smo drugovali u djetinjstvu.
Simbolika žice
Martin Skorseze baš voli da radi rimejke... Srećom, većinomuspješne. Godine 1991. lansirao je jedan od njih, „Cape Fear“ koji je u originalu radio Džon Li Tompson, uzevši ga od Alfreda Hičkoka!
Skorseze je čak uspio da obezbijedi uloge trojki iz originala – Robertu Mičamu, Gregoriju Peku i Martinu Balsamu. No, kada govorimo o glumačkoj ekipi, pošlo mu je za rukom i da spoji Roberta de Nira, Nika Noltija, Džesiku Lang i Džulijet Luis! Sa ovakim talentima vjerovatno ne bi omanuo ni anonimus.
„Cape Fear“ ima mnogo „opasnih“kadrova, među kojima su i oni sa jednim medom. Plišana igračka dobila je krajnje antagonističku ulogu s obzirom na to da je spretno vezana žicama. Znajući Skorsezea i igru simbolike u njegovom stvaralaštvu, ovo nije bila nikakva slučajnost.
Skrivena kamera
Plišano spadalo dobilo je sjajnu ulogu ujoš jednom Skorsezeovom filmu, satiri „The Wolf of Wall Street“ (2013). U kultnoj sceni „What's wrong, daddy?“, zavodljiva Naomi (Margo Robi) u kratkoj haljinici bez donjeg veša širi noge izazivajući, a potom odbijajući nevjernog supruga Džordana Belforta (Leonardo Dikaprio). No, igra u kojoj je dama mogla da odnese laku pobjedu promijenila se u sekundi nakon što je shvatila da je njeno maženje između nogu sve vrijeme snimala kamera skrivena u desnom oku plišanog medvjeda.
Bizarni felacio
Za kraj liste ostavili smo jednog od najbizarnijih medvjeda u istoriji sedme umjetnosti. Iako nije riječ o igrački već o plišanom kostimu, budite sigurni da je zaslužio počasno mjesto makar zbog ogromnog broja i dan-danas gorućih teorija o remek djelu „The Shining“ (Stenli Kjubrik, 1980). Recimo samo da smo u trenutku kada smo spazili čovjeka u medveđem odijelu na koljenima, kako oralno zadovoljava muškarca u smokingu, svi postali Vendi (Šeli Duval) – i poželjeli da otrčimo u suprotnom pravcu glavom bez obzira.
L. MURSELJEVIĆ/M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
