Ali kad sleti, dobija poruku od njega u kojoj joj kaže da će je zbog nepredviđenih poslovnih obaveza pokupiti prijatelj.
Za sada to nije ništa neobično.
Kasnije, dok se Anastazija približava stambenoj zgradi u prijateljevim kolima, minibus sa zatamnjenim staklima iskače ispred njih i zagrađuje im put. Naoružani maskirani ljudi iskaču iz vozila i odvode njenog prijatelja vozača.
Anastaziju vode do zadnje strane kola u kojima je doputovala. Ljudi počinju da preturaju po njenim stvarima u gepeku i pronalaze paketić pun bijelog praha.
Okružena ljudima u crnim uniformama specijalnih snaga, detektivka u civilnoj odjeći okreće se ka njoj: „Osumnjičeni ste za krijumčarenje zabranjenih supstanci."
Boja brzo nestaje iz Anastazijinog lica.
„Sigurno ste pogriješili. To nije moje", kaže ona, smiješeći se nervozno.
„Čije je onda? Dosta glupiranja!", grmi jedan čovjek.
Ispitivanje se nastavlja, sve dok čovjek ne otvori paket u kom se nalazi mala ružičasta kutija.
„A što je ovo?", pita on.
„Nemam pojma!", odgovara ona, dok je glas lagano izdaje.
Odjednom se muškarac spušta na jedno koljeno, svlači masku i viče: "Udaj se za mene!"
To je Sergej, a ispostavlja se da je on jedini ovdje koji zaista radi za snage reda i zakona. Drugi rade za službu „ekstremne prosidbe" - dio industrije koja je pokrenuta u Rusiji posljednjih godina.
Sergejev prijatelj vozač je bio upoznat sa čitavom šaradom - pravio se da je preplašen kad su ih presreli maskirani ljudi.
Skupo „zadovoljstvo"
Ekstremne prosidbe mogu da koštaju svega 700 rubalja (10,50 dolara) za polusatnu foto-sesiju sa „pripadnikom snaga bezbjednosti", pa sve do oko 60.000 rublja (900 dolara) za čitavu predstavu sa pripadnicima obezbjeđenja.
Sergejeva ekstremna prosidba koštala ga je 30.000 rubalja. Razmišljao je da se obrati pravim kolegama, a pričao je i sa ljudima iz Federalne službe bezbjednosti (FSB), ali su ga oni odbili - zbog čega mu je sada drago.
„Ljudi iz posla znaju da pretjeraju i da vam polome nešto - umiju da budu stvarno strašni!"
Tvorac Specnaz šoa (specnaz - specijalne snage) Sergej Ridkin kaže da ne postoji gornja granica kad je u pitanju cijena ukoliko klijenti žele malko da se zanesu.
Ovaj tridesetšestogodišnji biznismen kaže da je 2010. godine predstave organizovao besplatno za prijatelje.
„Stvari su se postepeno širile, a godinu dana kasnije počeli smo to da radimo za novac", kaže on za BBC.
Prva narudžba za ekstremnu prosidbu uslijedila je 2014. godine. Već 2015. pojavilo se nekoliko franšiza Spetsnaz šoua širom Rusije. Sada ih ima 14 - a i konkurencija je pokrenula posao.
Želja za realizmom
Među glumcima su bivši policajci i bivše vojno osoblje, da bi sve bilo što autentičnije. Oni rade honorarno jer još nema dovoljno potražnje da bi radili puno radno vrijeme.
Sergej kaže da njegovi klijenti uvijek žele istu rutinu zaplijene krijumčarene droge.
„Nemaju mašte! Svi žele specijalne snage, oružano hapšenje, droge", žali se on.
Jedan skorašnji vrlo stvarni slučaj uključivao je policiju koja je tvrdila da je pronašla drogu kod ruskog istraživačkog novinara Ivana Golunova.
U to vrijeme, novinar je insistirao da su mu drogu podmetnuli policajci koji su ga uhapsili. On je ubrzo poslije toga pušten, nakon što je policija odustala od optužnice protiv njega zbog nedostatka dokaza.
Psihološkinja Polina Soldatova kaže da su pojava Specnaz predstava i drugih ekstremnih vjeridbi dokaz kakvu ulogu policajci igraju u svakodnevnom životu Rusa.
„Humor je način da društvo reaguje na ono što mu se dešava", kaže ona za BBC.
„Te neslane šale… način su da se prihvati činjenica da specijalne snage u svakom trenutku mogu da banu da vas pokupe. Ljudima je potreban način da se pomire s tom realnošću."
Anastazija kaže da se nije dugo ljutila na Sergeja, ali da joj je čitava stvar prvobitno bila šokantna.
„Bilo je zaista strašno. Nikad mi se nije desilo ništa slično."
Sergej je pita zna li koliko ju je godina zatvora očekivalo da je racija bila prava. „I do 20 godina za tu količinu droge", kaže on.
A u stvarnosti takve ekstremne prosidbe nijesu svakom smiješne.
Aleksander iz Penze kaže da je njegova buduća vjerenica briznula u plač kad je bila učesnik jedne od tih „predstava". Optužila ga je da je pokušao da joj izazove srčani udar.
Julija iz Rijazana reagovala je mnogo manje pristojnim rečnikom kad je njen muž organizovao ekstremno iznenađenje da bi obilježio njen 30. rođendan.
Udarila ga je i po glavi buketom cvijeća koji je dobila.
Polina Soldatova, psihološkinja, kaže da su jedini ljudi koji uživaju u tom iskustvu oni u poziciji moći.
„Buduće vjerenice se smiju i smiješkaju zbog olakšanja što ljudi nijesu pravi policajci", kaže ona.
„Nije nimalo smiješno onima koji su izloženi stresu, a potom treba da se osjećaju zahvalno što imaju tako kreativnog partnera."
Štaviše, BBC je video snimke „predstava" koje su izveli regionalni ogranci Spetsnaz, u kojima se ljudima stavljaju lisice i guraju se na pod glava pritisnutih uz zemlju ili haubu kola.
Soldatova kaže da postoje oblici nasilja i poniženja koji ljude čine spremnim da urade bilo što samo da bi se distancirali od te scene, a to uključuje i prihvatanje prosidbe njihovog partnera.
Ali Sergej kaže da je za pet godina koliko radi njegov moskovski ogranak samo jedna buduća vjerenica odbila partnera.
