Proces rehabilitacije informbirovaca započeo je 1957. godine. Od 1957. do 1961. u SKJ je primljeno 872 bivša informbirovca, veliki broj je društveno angažovan, a neki su se nalazili na odgovornim dužnostima. Pridržavajući se načela o ravnopravnosti naroda i država, jedinstvo KPJ i naroda omogućili su Jugoslaviji da iz sukoba sa Informbiroom izađe kao pobjednik. Koliko je bilo teško raskinuti odnose sa Sovjetskim Savezom, nije bilo ništa lakše prihvatiti pomoć zapada. Jugoslavija je morala da vodi borbu na dva fronta, protiv IB-a i protiv pokušaja da se iznudi prelazak Jugoslavije u drugi blok. Od 1950. godine počinje proboj Jugoslavije iz ekonomske i političke blokade.
Njena politika aktivne i miroljubive koegzistencije prihvaćena je širom svijeta. Staljin je umro u martu 1953, što je bila pretpostavka poboljšanja odnosa sa Sovjetskim Savezom i svim socijalističkim zemljama. Prilikom posjete Beogradu, Nikita Hruščov (generalni sekretar KP Sovjetskog Saveza) priznao je da je Staljin pravio greške, i da Jugoslavija nije izdala principe socijalizma. Beogradska deklaracija (2. jun 1955) označila je uspostavljanje odnosa između Jugoslavije i SSSR-a zasnovanih na međusobnom poštovanju, suverenitetu, ravnopravnosti u međusobnim odnosima i odnosima sa drugim državama.
PETI KONGRES KPJ
Peti kongres KPJ održan je 20 godina poslije Četvrtog kongresa u Drezdenu. Na Petom kongresu održanom u Beogradu od 21-28. jula 1948, prisustvovalo je 2.344 delegata u ime 468.175 članova KPJ. Tako je rukovodstvo CK KP riješilo da sve sporne probleme sa Sovjetskim Savezom i drugim socijalističkim zemljama postavi otvoreno pred cjelokupno partijsko članstvo i pred sve jugoslovenske narode. Po riječima Kardelja, to je bio početak „idejne ofanzive“ KPJ. Rad kongresa su prenosile radio-stanice i štampa. Na kongresu je prvi put izvršena detaljna analiza razvojnog puta KPJ od njenog osnivanja 1919, s posebnim akcentom na ulogu KPJ u NOB-i i poslijeratnoj socijalističkoj izgradnji. Referate su podnijeli: Tito – Politički izvještaj CK KPJ, Aleksandar Ranković – Izvještaj o organizacionom radu KPJ, Milovan Đilas – Izvještaj o agitaciji i propagandi, Edvard Kardelj – Izvještaj o borbi KPJ za novu Jugoslaviju, za narodnu vlast i socijalizam, Boris Kidrič – Izvještaj o izgradnji socijalističke ekonomike FNRJ, Moša Pijade – Projekat programa KPJ i Blagoje Nešković – Nacrt statuta KPJ.
Prvi kongres u socijalističkoj Jugoslaviji je prošao u znaku kritičke analize svog revolucionarnog puta i početka socijalističkog preobražaja. I podnijeti referati i diskusije izabranih delegata, predstavljaju svjedočanstvo ispravnosti politike rukovodstva KPJ koje je dobilo plebiscitarnu podršku delegata, najvećeg broja partijskog članstva i jugoslovenskih naroda. Opovrgnute su i odbačene sve optužbe Informbiroa kao neosnovane. U Rezoluciji Petog kongresa je konstatovano da je kritika SKP (b) „netačna, nepravilna i nepravedna“. Iako je ideološko-politički pritisak SKP(b), odlučno odbijen, rukovodstvo KPJ je ispoljilo spremnost da radi na stvaranju uslova za prevazilaženje postojećeg stanja.
U završnoj riječi Tito je ukazao na teškoće i kritični trenutak i svoje upozorenje završio riječima: „Samo ako budemo sačuvali veliku budnost, jedinstvo i monolitnost u našoj partiji, ako nećemo gubiti nerve, naša pobjeda biće zagarantovana“. U prvom dijelu programa KPJ govori se o neravnomjernom razvitku kapitalizma, o zaoštravanju suprotnosti između vodećih kapitalističkih država koje su prouzrokovale ratove koji su se vodili radi nove podjele svijeta, novih tržišta, kolonija i sirovina.
O imperijalizmu se kaže da predstavlja surovu eksploataciju radničke klase, da je doveo do masovnog upropašćavanja srednjih slojeva i gospodstva nekoliko najkrupnijih kapitalističkih država. Na jednoj šestini zemljine kugle Oktobarska socijalistička revolucija je srušila kapitalizam i uspostavila vlast radničke klase u savezu s seljaštvom (diktatura proleterijata). Oktobarska revolucija je svim radnim masama pokazala put borbe za socijalizam. Buržoaska Jugoslavija bila je jedna od najslabijih tačaka kapitalističkog sistema. Bezdušna eksploatacija radničke klase bila je povezana sa surovim ugnjetavanjem velikosrpskih hegemonista na čelu sa monarhom.
Porobljena od stranog kapitala još više je zaoštravala unutrašnje suprotnosti. KPJ preko 20 godina u ilegali, stalno proganjana podigla se u idejno-političkom i organizacionom pogledu, učvrstila svoje jedinstvo i stala na čelo borbe ogromne većine radničke klase, tijesno povezana s međunarodnim radničkim i revolucionarnim pokretom.
U vrijeme izbijanja Drugog svjetskog rata, radnička klasa predvođena KPJ nalazila se na čelu opštenarodne borbe za odbranu nacionalne nezavisnosti za demokratske slobode i za nacionalnu ravnop r av n o s t s v i h n a r o d a Jugoslavije. Samo je KPJ bila sposobna da povede narode Jugoslavije u oslobodilački rat i da oslobođenje Jugoslavije poveže s uspostavljanjem demokratske vlasti. Uspostavljanjem narodne vlasti riješena su sva pitanja demokratskih sloboda, sloboda zbora, udruživanja, štampe, izbornosti svih organa vlasti neposrednim i tajnim glasanjem.
Crkva je odvojena od države. U poslijeratnom periodu, bez prekida, uz jasnu perspektivu, ukinute su sve prepreke na putu socijalističkom razvitku zemlje. Izvršena je agrarna reforma, nacionalizovana su materijalna dobra, čime je stvoren moćan privredni socijalistički sektor.
Petogodišnji plan je imao zadatak da likvidira zaostalost i učvrsti ekonomsku i odbrambenu snagu zemlje. KPJ je imala zadatak mobilizacije svih narodnih masa u izgradnji, jačanju i razvijanju socijalističkog sektora narodne privrede u formi državne i zadružne svojine. Isto tako KPJ je imala zadatak učvršćivanja i izgradnje nove narodne vlasti preko narodnih odbora, narodnih skupština, zborova birača, savjeta građana, radi likvidiranja svih kapitalističkih elemenata i izgradnji socijalističkog društva. Rukovodeća uloga radničke klase u narodnoj vlasti obezbjeđuje da ova ima sve karakteristike diktature proleterijsta.
Ravnopravnost naroda i nacionalnih manjina, bratstvo i jedinstvo svih naroda Jugoslavije, zagarantovana ustavom FNRJ, još više se učvršćuje u borbi za obnovu i izgradnju zemlje. Svaki kongres ima svoje značenje i svoju istorijsku ulogu. Peti kongres je ušao u istoriju našeg i međunarodnog radničkog i komunističkog pokreta po tome što je potvrdio pravo svake zemlje i partije da izabere sopstveni put razvoja.
POZIV KPJ
Na kraju programa, KPJ poziva u svoje redove sve trudbenike koji su spremni da se aktivnim radom založe za ostvarenje programa, programa pobjede, izgradnje socijalizma u našoj zemlji, programa ostvarivanja boljeg i srećnijeg života, programa učvršćivanja ravnopravnosti bratstva i jedinstva, programa obezbjeđenja slobode i ravnopravnosti i tijesne saradnje s međunarodnim radničkim pokretom i demokratskim antifašističkim frontom. KPJ poziva sve masovne narodne organizacije da prigrle ovaj program kao svoj i da založe svoje snage za njegovo puno ostvarenje.
STATUT KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE
Komunistička partija Jugoslavije jeste vodeći, organizovani odred radničke klase Federativne Narodne Republike Jugoslavije, najviši oblik njene klasne organizacije. On se u svojoj djelatnosti rukovodi teorijom marksizma – lenjinizma. Komunistička partija Jugoslavija, kao avangarda najnaprednije društvene klase, radničke klase, tijesno se povezala s najširim masama radnog naroda grada i sela, pokazivala put i vodila radni narod i ugnjetene nacije u borbi za oslobođenje ispod jarma kapitalističkih eksploatatora i ugnjetača, za oslobođenje ispod ropstva stranih zavojevača, za obaranje vlasti kapitalističkih eksploatatora i ugnjetača, za stvaranje vlasti radnog naroda na čelu s radničkom klasom.
Zbog toga su narodne mase Jugoslavije prihvatile Komunističku partiju Jugoslavije kao svoju, narodnu partiju. Komunistička partija Jugoslavije jeste inicijator, organizator i rukovodilac borbe naroda Jugoslavije za izgradnju socijalizma.
Ona je predvodnik čitavog radnog naroda – radničke klase, radnog seljaštva, narodne inteligencije i ostalih trudbenika, združenih u ogromnoj većini u Narodnom frontu – u borbi za izgradnju socijalističkog društva u Jugoslaviji i za pobjedu komunizma.
