Bože, koliko nam samo u posljednje vrijeme fali dobrih, old skul filmova i serija o mafiji. Znate već kojih: onih sa mesarama u kojima se kriju paketi heroina, podrumima u kojima se čereče neuspjeli plaćenici obješeni naglavačke i opuštenim porodičnim večerama čiju idilu prekidaju udarci kuršuma o staklene izloge restorana. Fale nam, mnogo nam fale takvi mafijaški epovi i korleoneovske figure, da ne dišemo i ne znamo gdje smo dok ih posmatramo kako smišljaju rješenje za jedan, stvarajući usput još pet nemogućih problema.
Srećom, neponovljivi Forest Vitaker je tu za one koji su željni ovakvog mafijanja. Njegova nova serija „Godfather of Harlem“ koju su kreirali Kris Brankato i Pol Ekstajn, tvorci čuvenog „Narcosa“, a čije su dvije epizode emitovane na američkoj kablovskoj mreži Epiks, neće utoliti žeđ samo zaljubljenika u oktanske gangsterske storije inspirisane stvarnim događajima, već i onih koji vole pametno skockane priče o borbi za građanska prava.
Kvrgava vremena
Harlemski kum jeste Elsvort Bampi Džonson (Vitaker) - istorijska ličnost, opasni i visoko poštovani gangster koji je vladao ovim dijelom Njujorka sredinom 20. vijeka. Nadimak Kvrgavi dobio je zbog velike čvoruge na potiljku, a tvrdi rispekt od ostalih mafijaša zahvaljujući perfektnom poznavanju njihovih zakona i preziru prema cinkarenju, čak i onda kada je zasluženo.
Priča o Bampiju počinje 1963. godine, tik nakon njegovog izlaska iz Alkatraza u kojem je služio desetogodišnju kaznu zbog šverca narkotika. Vremena su se znatno promijenila od dana kada je završio iza rešetaka. Ali, kao što kaže i sam Bampi, za njega to ništa ne znači. Jer, on se nije promijenio.
Bampiju ne pada na pamet da se povuče pred novim gangsterima u Harlemu. U vrlo mesnatoj sceni u mesari u kojoj Italijani pakuju pakete heroina, smješta metak u mrtvu kravu koja visi sa plafona jasno stavljajući do znanja Vinsentu Činu Giganteu (sjajni Vinsent D'Onofrio) da će njegovo čelo biti iduće na repertoaru ako nastavi da se opire njegovom povratku u biznis.
Prva i druga jednočasovna epizoda prate poteškoće sa kojima se Bampi suočava dok pokušava da izbjegne kršenje dogovora sa ostalim mafijaškim porodicama, a da se pritom izvuče iz heroinskog biznisa sa Italijanima i liši života one među njima koji su ga najviše uvrijedili. Njegovu situaciju istovremeno otežavaju očekivanja supruge Mejm (Ilfneš Hadera, najneuvjerljivija glumačka karika koja znatno remeti humanizovanje Bampijevog lika) da se primiri, patnja zbog heroinske zavisnosti kćerke Elis (Antoanet Krou-Legasi) i posttraumatski sindrom koji vuče iz zatvora.
Suprotni pastori
Ovo je samo dio mozaika raznih priča koje su servirane na početku desetodjelne prve sezone. Imamo tu i harlemske Romea i Juliju (ili, kako Bampi kaže, dvoje glupih klinaca koji na kraju završavaju mrtvi), i jednu epsku, skoro već kultnu eliminaciju gologuzog Italijana oštricom brijača, i policajce toliko korumpirane, da se ne libe da stave kese na glave sopstvenih kolega... I što je najvažnije, imamo i izuzetno bitan rukavac priče posvećen Malkolmu Iksu (upečatljivi Najdžel Tač) i borbi za građanska prava Afroamerikanaca.
Poznato je da je Bampi poznavao Malkolma još dok se jedan od najčuvenijih boraca za afroamerička prava potpisivao kao Litl. No, scenaristi su otišli nekoliko koraka dalje usko uvezujući njihove totalno različite životne puteve i mišljenja o sudbini „crnog čovjeka“. Malkolmov i Bampijev odnos, što radi izvanredne glume Vitakera i Tača, što zbog odličnog scenarija u kojem je jasno potcrtano da borba za prava Afroamerikanaca i dalje traje u modernoj Americi - pretvoren je u žilu kucavicu serijala.
Da bi publika osjetila kako šezdesetih godina prošlog vijeka Afroamerikanci ipak nijesu birali samo između mafijaškog puta, heroinske zavisnosti ili građanskog aktivizma, kreatori serije uveli su i Adama Klejtona Pauela Džuniora (razigrani Đankarlo Esposito, najpoznatiji po seriji „Breaking Bad“), lokalnog pastora koji šuruje sa lokalnim političarima. On je Malkolmov totalni opozit – i to ne samo zbog toga što pripada baptističkoj, a ne islamskoj vjeroispovijesti. Adamov pragmatični duh toliko je drugačiji od njegovog idealizma.
Kultne njuške
Osim ove vibrantne trojke i D'Onofrijevog ubjedljivog Čina, harlemskim ulicama, džez klubovima i tajnim prostorijama koje služe za sve samo ne za ono za što su namijenjene – šetaju neke od najpoznatijih sporednih mafijaških njuški u istoriji filma i televizije.
Kad je riječ o kastingu i kvalitetu glume, može se reći da za „Godfather of Harlem“ nema zime. Ulogu Bampijevog mentora Frenka Kostela, Italijana koji je bio toliko otvoren da je zavolio i prihvatio crnog štićenika, dobio je legendarni Pol Sorvino. Ništa manje čuveni Čaz Palminteri kojeg, doduše, još nijesmo vidjeli, uskočio je u cipele ćaknutog Džoa Bonana.
U nastavku ćemo vidjeti i Muhameda Alija, kojeg će odigrati Derik Augustin, kao i Elajdžu Muhamada, Malkolmovog mentora i vođu Islamske nacije u tumačenju Kliftona Dejvisa. Srećom, već se osjeća da je „Godfather of Harlem“ osmišljavan i građen sa velikim strpljenjem i razumijevanjem vrlo kompleksnih istorijskih događaja iz šezdesetih godina prošlog vijeka, tako da nema razloga da se plašimo da će ovoliko gomilanje likova unijeti konfuziju. Naprotiv. Čini se da kreatori „Narcosa“ ponovo i te kako znaju što rade i koji je to najbolji način na koji mogu da približe gledaocima Bampijevo vrijeme.
Glumački prekidač
Bilo bi pretjerano reći da je „Godfather of Harlem“ važan i velik kao „Boardwalk Empire“, ali činjenica je da Vitakerov šou i nema takve ambicije, posebno u estetskom smislu. Epiks, koji je tek posljednje dvije godine počeo da radi na ozbiljnijim originalnim projektima, za sada razumljivo mora i treba da cilja na komunikativnost i gledljivost, a kasnije se može baviti ganjanjem etikete „prestižni šou“.
Bampijeva priča zbog toga žonglira sa mnogo više mafijaških opštih mjesta nego što ih ima u serijama kao što je „Boardwalk Empire“. Opet, lako je zaboraviti na njih čak i kada servirani materijal djeluje više nego poznato - najviše zbog vrlo vještog uvezivanja gangsterske i priče o građanskim pravima i hipnotišuće glumačke ekipe sa Vitakerom na čelu.
Vitaker pripada posebnoj sorti glumaca koji se najpreciznije mogu nazvati „prekidačima“. U jednom trenutku je miran, staložen, neprimjetan kao muva na zidu. Njegovo lice je tamno jezero bez trunke nabora. U drugom, Vitaker postaje orkan koji divljački nosi sve pred sobom - i to često ne podižući glas. Samo pokretima brade. Čela. Ili onih često uznemirujuće vodnjikavih očiju.
A kada Forest podigne glas... Euf. Spašavaj se ko može. Vitaker jeste fizički sličan Bampiju, ali to sigurno nije presudilo da dobije ulogu glavnog glumca i koproducenta ovog šoua. Teško je zamisliti nekog drugog kako uspijeva da izvede toliko korleoneovskih prelaza iz totalne mirnoće u neiživljenost tigra.
Muzička paralela
Ništa manje snažnu energiju nema ni D'Onofrio. Iako ovdje još nije dobio priliku da je emituje kao, na primjer, u već kultnoj ulozi Kingpina, koji je možda najbolja stvar u vezi sa serijom „Daredevil“ – glumac već gospodari svakim kadrom i pretvara klišeiziranu ulogu italijanskog mafijaša u nešto neponovljivo. Najdžel Tač takođe briljira u repriznoj roli Malkolma Iksa, kojeg je već igrao u filmu „Selma“ (Ava Duvernej, 2014), a savršeno odabrani, sjajni Đankarlo Esposito izgleda kao da se odlično zabavlja u roli njegovog suparnika Adama.
Od kvaliteta serijala valja još izdvojiti i muziku koju potpisuje Swizz Beatz. Možda se ni u jednom aspektu kao u muzičkom toliko ne osjeća paralela između turbulentnih šezdesetih godina prošlog vijeka i sadašnjosti. Dok se stare trake miješaju sa novim soul kompozicijama (koje zvuče baš kao da su iz datog vremena) i hip-hop bitovima, lako je osjetiti koliko je i dalje sve isto u Americi... Samo Malkolma i Bampija nema.
Stoga, ako volite mafijaške epove, ništa vas neće više obradovati na malim ekranima ove sedmice kao „Godfather of Harlem“. Srećom, za razliku od serija kao što je „The Loudest Voice“ sa Raselom Krouom, nezvanični prikvel filma „American Gangster“ (Ridli Skot, 2007) ima da ponudi mnogo više od samo odlične igre glavnog glumca - a takve gangsterske supernove se ne odbijaju, zar ne?
(FOTO: imdb.com/ youtube.com/ screenshot)
