Vujičićevo reagovanje na saopštenje Dinoše prenosimo u cjelosti:
„Zbog šire javnosti i istine, želimo da naglasimo da smo se udružili u Savez kako bi zaštitili, zastupali, očuvali i unaprijedili suštinske elemente našeg identiteta, tačnije vjeroispovjesti, jezika, tradicije, kulture i sveukupnog položaja i interesa u okvirima kosovskih institucija.
Savez u potpunosti podržava vanjsku politiku Crne Gore prema Kosovu i u cjelosti je opredijeljen da Kosovu pruži punu podršku u ključnim unutrašnjim i spoljnopolitičkim ciljevima. Zalažemo se, između ostalog, i za promociju Crne Gore na Kosovu i Kosova u Crnoj Gori, jačanje dobrosusjetskih odnosa između Kosova i Crne Gore i Kosova sa zemljama u regionu.
Naša podrška Srpskoj listi je podrška obnovi dijaloga i potpisivanju pravno obavezujućeg i sveobuhvatnog sporazuma o trajnoj normalizaciji odnosa Beograda i Prištine. Naša podrška Srpskoj listi je podrška kompromisu između Beograda i Prištine, istorijskog pomirenja između Srba i Albanaca, trajnom miru, ekonomskom razvoju i prosperitetnom Zapadnom Balkanu. Zar sve navedeno nije interes Crne Gore, Kosova i Srbije, zar to nije interes svih dobronamjernih ljudi u našem okruženju?
Želimo da Vas podsjetimo da je Srpska pravoslavna crkva dio ustava Kosova i ne mislimo da ima išta lošeg u tome što smo pozvali da se pravoslavni živalj okuplja oko nje, jer se u njoj vjekovima krštavamo, vjenčavamo i molimo Bogu, pa nam valjda nećete to braniti. Dalje, srpski i albanski su po Ustavu Kosova ravnopravni jezici na čitavoj teritoriji Kosova, tako da se i u tom smislu vodimo po zakonu i u ustavu Kosova.
Širom dijaspore se formiraju savezi Bošnjaka ili Albanaca ili se okupljaju oko vjerskih organizacija, to nama nikada nije smetalo kao ni Crnoj Gori, pa je samo Vaša potajna želja da matična država može imati išta protiv ovog saveza.
Sto se konkretno crnogorske zajednice tiče, Vi dobro znate da nijesmo ustavno-pravno priznati ni institucinalno zaštićeni krivicom institucija Kosova, a ne Srbije.
Da Vas interesuje znali bi da se naša đeca školuju po obrazovnom sistemu Srbije, da smo u gotovo 100 odsto slučajeva državljani i Srbije i Kosova i korisnici zdravstvene usluge institucija koje finansira Srbija. Isti je slučaj i sa zapošljavanjem, socijalnim i penzionim davanjem, kosovskim dodatkom i mnogim drugim vidovima pomoći koje država Srbija pruža kako Srbima, tako i Crnogorcima bez odvajanja i razlike. Da nije pomoći od institucija Srbije, najveći broj crnogorskih porodica ne bi mogao da se izbori sa golim životom, no Vas to mnogo ne dotiče, jer Albanci u Crnoj Gori imaju sve. S druge strane, nezaposlenost, neprepoznavanje naše posebnosti na centralnom i opštinskom nivou institucija Kosova, kao i status neustavne kategorije, te nezakonito zauzimanje (ili nezakonita upotreba) našeg poljoprivrednog zemljišta, ili komercijalne imovine, dodatno doprinosi našem sveukupno lošem socijalno-ekonomskom stanju i sve vidljivijem nestajanju sa ovih prostora.
Na kraju, kao ambasadora Crne Gore na Kosovu, pitamo Vas, šta ste za Vašeg mandata konkretno učinili da se naš nerimjereno težak položaj promjeni, koliko ste Crnogoraca/ki zaposlili, vratili, pomogli na bilo koji način? Kada počnete da se bavite životima naših porodica, onda dajte sebi za pravo da nam dijelite lekcije.“
