Deveti februar 2020. godine, tri sata ujutro, nikada veće uzbuđenje na prostoru bivše Jugoslavije kad je riječ o uručenju Oskara. Prvi put u najužem krugu, među pet nominovanih za najbolji međunarodni film ušli su sve sami naslovi s prostora bivše Jugoslavije.
Crnu Goru predstavlja „Između dana i noći“ Andra Martinovića, Srbiju „Kralj Petar I“ Petra Ristovskog, Hrvatsku „Mali“ Antonija Nujića, Bosnu i Hercegovinu „Sin“ Ines Tanović, a Sloveniju „Istorija ljubavi“ Sonje Prosenc. Nažalost, Sjeverna Makedonija s dokumentarcem „Zemlja meda“ Tamare Kotevske i Ljubomira Stefanova, koji je trijumfovao na Sandensu i Kosovo sa „Zanom“ Antonete Kastrati nijesu se probili među pet.
Na ulicama je fešta, organizovano je javno gledanje 92. ceremonije uručenja Oskara u Dolbi teatru... Samo se čeka trenutak kada će jedan od domaćina izgovoriti rečenicu „And the Oscar goes to...“, pa da sve proključa.
Trnovit put
Ovo zvuči super, kao početak nekog romana alternativne stvarnosti, ali istina je malo drugačija. Teško da će ijedan od navedenih ovogodišnjih kandidata ući čak i u širu, a kamoli u finalnu konkurenciju za nagradu.
Mnogo toga treba da se posloži da bi balkanski film bio nominovan za Oskara. Nije bitan samo kvalitet, već i tema koja interesuje članove Američke filmske akademije, poput holokausta, prava manjina, rodne ravnopravnosti... Ali, fakat je i da mogućnost nominacije najviše zavisi od lobiranja i promovisanja na američkom tržištu. Vrlo je važno naći dobrog agenta i distributera, jer bez njih, kao i bez učešća na festivalima i pozitivnih kritika u medijima koje čitaju članovi Akademije, filmovi iz regiona nemaju šansu.
Ove godine 93 zemlje prijavile su kandidate, a osim zvaničnog naziva kategorije (međunarodni umjesto film van engleskog govornog područja) promijenjeno je i pravilo da dato ostvarenje ne mora da bude prikazano u bioskopu, već ga je moguće pogledati i onlajn ili na DVD-ju. Uslov da neka zemlja prijavi film jeste da je prikazan u domaćim bioskopima od 1. oktobra 2018. do 30. septembra 2019. najmanje sedam dana zaredom i da većina autorske i glumačke ekipe potiče iz zemlje kandidata.
Dva osvajača
Zanimljivo je da su do sada samo dva filma s prostora eks-Ju osvojila zlatne kipove. Riječ je o „Ničijoj zemlji“ Danisa Tanovića iz BiH i „Surogatu“ Duška Vukotića, koji je 1962. godine branio boje Jugoslavije.
Mnogi će reći da Oskar nije mjerodavan, da je to politička nagrada i da svi članovi Akademije uopšte ne gledaju filmove. Zlatni kip jeste izgubio na kredibilitetu, ali nije na publicitetu, pa će film koji bude nominovan ili koji dobije zlatnog čovječuljka svakako završiti na bioskopskom repertoaru i imati dobru gledanost, što se ne bi moglo reći ako to ne uspije.
U Crnoj Gori i BiH komisije nijesu imale previše zahtjevan posao s obzirom na to da godišnja produkcija u ovim zemljama nije velika i da obično broji dva do tri filma. Pritom, pojedini autori uopšte nemaju volje da se uključe u trku za Oskara. Tako je ove godine na oskarovski konkurs u Crnoj Gori prijavljen samo Martinovićev naslov.
Za predstavnika BiH imenovan je „Sin“ čijom je svjetskom premijerom otvoren ovogodišnji Sarajevo film festival. To je priča o Armanu koji je usvojen dok je bio beba i njegovoj porodici u kojoj dolazi do problema nakon što roditelji dobiju i biološkog sina. Drama o slomljenoj familiji koja se bori da preživi prošla je prilično nezapaženo i bez nekih međunarodnih priznanja, tako da će teško privući pažnju Amerikanaca.
Jedini kandidat
S druge strane, većini filmofila i dalje djeluje čudno to što je Crna Gora kandidovala Martinovićev film umjesto drame „Ti imaš noć“ Ivana Salatića, koji je osvojio mnoge nagrade, a prikazan je i u Veneciji na jednom od najprestižnijih svjetskih festivala.
Iako je Martinovićev film takođe imao svjetsku premijeru na velikom festivalu u Montrealu i mnogo je komunikativniji, njegova poetika s tri različite vremenske priče o odnosu očeva i sinova i odlukama koje će promijeniti njihov život, ne može se mjeriti sa Salatićevim autentičnim minimalističkim prikazom beznađa. Nažalost, autor filma „Ti imaš noć“ nije učestvovao na konkursu, pa nije ni mogao da bude izabran. U svakom drugom slučaju, odluka da se za oskarovskog kandidata predloži film „Između dana i noći“ bila bi besmislena.
Uticajni Ristovski
Vezivno tkivo između crnogorskog oskarovskog kandidata i srpskog naslova predloženog za priznanje Akademije jeste Lazar Ristovski. Ovaj vrlo uticajni filmski radnik, u dobrim odnosima sa vladajućom strukturom u Srbiji, mogao je vrlo lako da lobira i utiče na izbor oba kandidata čiji je producent i u kojima igra glavnu ulogu. U svakom slučaju, ako ništa drugo, oba filma imaće američku distribuciju, što je odlično za njegovu producentsku kuću „Zillion film“, a sa Oskarom što bude.
Nemoguće je zanemariti činjenicu da film „Kralj Petar I“ koji se u najvećoj mjeri obraća lokalnoj publici i nije učestvovao na velikim festivalima, privuče američku publiku, a sjajni „Teret“ Ognjena Glavonjića, koji je nagrađivan na gotovo svim festivalima gdje je prikazivan, imao je američku distribuciju i dobio je vrlo pozitivne ocjene od kritičara iz SAD-a, dobije samo jedan glas od komisije.
Politika je ponovo upetljala prste tamo gdje joj nije mjesto, pa je „nepodoban“ film, koji se bavi prevoženjem tijela ubijenih Albanaca u hladnjačama s Kosova na nepoznate lokacije u Srbiji, sklonjen radi patriotskog ratnog spektakla o kralju i junaštvima srpskog naroda u Velikom ratu, od kojeg su svi filmovi u trci za kandidata bili kvalitetniji.
Hrvatski krimić
Hrvatska komisija je natpolovičnom većinom od deset filmova izabrala ostvarenje „Mali“, prošlogodišnjeg pobjednika nacionalnog festivala u Puli, koji su lijepo dočekali i publika i kritika.
Ovo je drugi put, nakon „Kenjca“ (2009), da je Nuićev film izabran da predstavlja Hrvatsku. Riječ je o simpatičnoj crnohumornoj krimi-drami koja prikazuje kolaps društva u kojem vlada kriminal, a gdje su u središtu priče četiri kvartovska prijatelja.
Ova odluka nije iznenađenje, jer je Nuićev film zadovoljio sve kriterijume, a neki noviji naslovi, koji su mu mogli da budu glavni protivkandidati, poput „Dnevnika Diane Budisavljević“ nijesu ispunili uslove zbog toga što nijesu ušli u distribuciju na vrijeme. „General“ Antona Vrdoljaka o Anti Gotovini takođe jeste mogao biti izabran, ali ostao je uskraćen za kandidaturu zbog veoma lošeg dočeka i publike i kritike.
Makedonske pčele
Makedonci su ove godine morali da donesu veoma tešku odluku i izaberu jedan od dva vrlo dobra filma. Dokumentarac „Zemlja meda“, priča o posljednjoj ženi-lovcu na pčele u Evropi, koja mora da ih sačuva nakon što porodica nomadskih pčelara zauzme njenu zemlju, uhvatio je voz u posljednjoj sekundi s obzirom na to da je u domaću distribuciju krenuo krajem septembra.
S velikim uspjehom na američkom tlu i dobrim prijemom od struke, ali i umjetničkim kvalitetom, poput magičnih prizora impresivnog svijeta satkanog od trenutaka intime i zanimljive dramatične narativne strukture, nije bez razloga svrstan u favorite iz sjene. Nažalost, izuzetna drama „Bog postoji, njeno ime je Petrunija“ Teone Strugar Mitevski koja je, između ostalih, osvojila i publiku na ovogodišnjem Montenegro film festivalu u Herceg Novom, tako je ostao kratkih rukava.
Male šanse
Film „Istorija ljubavi“, slovenački kandidat nagrađen na festivalu u Karlovim Varima, donio je priču o gluvoj djevojci Ivi i njenom bratu i sestri koji su izgubili majku u nezgodi. Njihova familija pada u agoniju nakon što se sazna da je majka krila tajne od ostatka porodice.
Kosovski predstavnik „Zana“ priča je o Lume, Albanki koja živi sa mužem i svekrvom, izgubila je sina u građanskom ratu i sada je progone noćne more. Okreće se tradicionalnoj medicini u selu u nadi da će ponovo zatrudnijeti, što će dovesto do zanimljivog razvoja situacije. Kao što i sami možete da zaključite, bez obzira na to da li ste ih gledali, ni jedan ni drugi film ne nude teme, niti imaju festivalski pedigre koji može da bude primamljiv Akademiji.
Uzevši u obzir stavke neophodne za nominaciju, kvalitet navedenih filmova i njihovu konkurenciju, poput kanskog pobjednika - južnokorejskog „Parazita“, filma Pedra Almodovara „Bol i slava“, zanimljive francuske adaptacije „Jadnika“, kao i brazilskog i norveškog kandidata „Nevidljivi život“ i „Konjokradice“, regionalni kandidati za Oskara zaista imaju minimalne šanse da se nađu na široj listi kandidata koji će biti objavljeni 16. decembra. Da ne govorimo o užoj, koja će biti objavljena 13. januara 2020. godine.
Ali, kako je olimpijsko geslo da je važno učestvovati, tako za najprestižniju filmsku nagradu postoji izreka da odnijeti kući trofej ne mora uvijek biti pobjeda. Često se u samoj trci nalazi umjetnost. Pa, neka je sretna trka...
