Od ukupno 11 arhijereja septembra 1766. obnovljene autokefalne Mitropolije crnogorske – Crnogorske pravoslavne crkve njih 5 rukopoložila je za episkopa Ruska crkva. Među njima i Mitrofana Bana.
Sava Petrović-Njegoš, Arsenije Plamenac, Visarion Ljubiša su za episkope rukopoloženi u Crnogorskoj crkvi; Vasilije Brkić-Jovanović i Gavrilo Dožić hirotonisani su u Vaseljenskoj patrijaršiji; Petra I Petrovića-Njegoša, nakon što ga je Ruska crkva odbila, rukopoložila je za episkopa po odobrenju austrijskoga cara Karlovačka mitropolija; Ruska crkva hirotonisala je za episkope: Petra II Petrovića-Njegoša, Nikanora Ivanovića, Ilariona Roganovića, Mitrofana Bana, Kirila Mitrovića.
Hirotonije crnogorskoga episkopata obavljene u sestrinskim crkvama, između ostaloga, svjedoče i o njihovome liturgijskome jedinstvu sa autokefalnom Mitropolijom crnogorskom - Crnogorskom pravoslavnom crkvom…
Mitrofan Ban za episkopa je, dakle, rukopoložen aprila 1885. godine u Petrogradu o čemu, tačno dvije i po decenije kasnije, „Церковныя Вѣдомости” (br. 15, 10. april 1910, str. 710) pišu:
„По издавна установившемуся обычаю архипастыри св. Черногорской Церкви принимаютъ архіерейское рукоположеніе въ Россіи, и архимандритъ Митрофанъ возведенъ былъ въ санъ архіепископа Цетиньскаго и митрополита Черногорскаго, Бердскаго и Приморскаго 6 апрѣля 1885 г. въ Исаакіевскомъ соборѣ въ Петербургѣ митрополитомъ С.-Петербургскимъ и Новгородскимъ Исидоромъ въ Высочайшемъ присутствіи Государя Императора Александра III и членовъ Царской фамиліи”.
Iako je u Petrogradu rukopoložen za episkopa – tek odlukom Knjaza Gospodara, a u skladu sa kanonskim pravilima, Mitrofan je oktobra iste godine imenovan i intronizovan za poglavara naše autokefalne Crkve.
Po crkvenome običaju, kada novi poglavar neke pomjesne crkve stupi na tron, kanonskim pismima obavještava predstojateljstva sestrinskih crkava o tome. Mitrofan je krajem 1885. tako postupio.
Ruska crkva, poznato je, de facto od 1700. a de iure od 1727, pa sve do 1917. godine, nije imala patrijarha, nego je Sinod najviše crkveno predstojateljstvo. I Mitrofan, dakle, obavještava Sinod Rusije o svome stupanju na tron poglavara Crnogorske crkve.
Običaji nalažu da se novome poglavaru neke autokefalne Crkve uzvrati kanonskim pismom sa čestitkom – takvo kanonsko pismo Sinod Rusije je početkom 1886. poslao Mitrofanu.
O svemu tome, slava Bogu, sačuvani su dokumenti.
Sinodski zvanični organ, „Церковныя Вѣдомости”, službeno bilježi:
„U januaru 1886. godine Sveti Sinod pozdravio je poslanicom crnogorskoga mitropolita Mitrofana (Bana) povodom njegova postavljanja na dužnost prvosveštenika autokefalne Crnogorske crkve, o čemu je preosvećeni Mitrofan obavijestio Sveti Sinod krajem 1885. godine”.
U originalu:
„В янврѣ 1886 года Святѣйшій Сѵнодъ привѣтствовалъ посланіемъ Черногорскаго митрополита Митрофана (Бана) по случаю утвержденія его въ должности первосвятителя автокефальной Черногорской церкви, о каковомъ утвержденіи первосвященный Митрофанъ извѣстилъ Святѣйшій Сѵнодъ въ концѣ 1885 года”.
Evo i faksimila „Церковныя Вѣдомости” (br. 35, 26. avgust 1889), kompletne naslovnice i uvećanoga dijela sa službenom informacijom o razmjeni kanonskih pisama predstojateljstava autokefalne Crnogorske i Ruske crkve…
