Organizacija u kojoj su uticajni evropski pojedinci, akademici, političari ukazala je u dokumentu „Moć perspektive: Zašto je članstvo u EU i dalje važno na Zapadnom Balkanu“ da bi potencijalna tačka usijanja mogla biti Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori i na Kosovu.
Upozorava se da zbog slabljenja uticaja Evropske unije, ili u slučaju da se taj proces zaustavi, posljedice mogu biti ugrožavanje sigurnosti Zapadnog Balkana, kao i budućnosti Prespanskog sporazuma Sjeverne Makedonije sa Grčkom.
Navodi se da su Srbija i Crna Gora tradicionalno imale bliske odnose, te da u tim državama postoje „preklapajući etnički i religijski identiteti“.
Narušeni odnosi
Podsjeća se da je do razmirica između dvije države došlo nakon što je Crna Gora priznala nezavisnost Kosova, kao i nakon što su crnogorske vlasti ograničile svoje državljane da ne mogu imati i srpsko državljanstvo.
– Djelovanje SPC prouzrokovalo je najviše sporenja – naglašava se u izvještaju, kao i da „Srbija vidi svaku politiku kroz pitanje Kosova“, što se odražava na međudržavne odnose.
Srbija, kako piše, ne priznaje demarkaciju Crne Gore i Kosova „smatrajući da je to kršenje njenog teritorijalnog integriteta“.
U izvještaju se naglašava da crnogorske vlasti brine uloga SPC nakon što su se podigle tenzije kada je Vlada predstavila 2015. godine Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti „koji bi efektivno izmjestio vlasništvo nad većinom crkava na državu“.
– Vlada je 2015. pokušala da usvoji zakon, ali ga je povukla poslije negodovanja SPC – piše u izvještaju.
Zakon
Objašnjava se da je Zakon, koji je izmijenjen u skladu sa preporukama Venecijanske komisije, usvojen krajem 2019. i da se njim precizira da vjerske zajednice, uključujući i SPC, moraju ponuditi – kako bi zadržale vlasništvo nad crkvama – dokaz o vlasništvu za objekte sagrađene do 1918. godine. Objašnjava se da je tada uspostavljeno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca i da je ta država preuzela imovinu i u Crnoj Gori.
Piše i da su srpski mediji optužili crnogorsku vladu da pokušava da opljačka SPC, dok srpski „patrijarh Irinej prijeti crnogorskom predsjedniku Milu Đukanoviću anatemom (formalnom kletvom)“.
– Srpska vlada je takođe upozorila crnogorsku o mogućnosti pogoršanja diplomatskih odnosa – ističe se u analizi.
Podsjećaju da je Venecijanska komisija pozdravla prijedlog zakona jer „donosi značajne pozitivne promjene“ u odnosu na raniji, koji „je zastario“, te da je Zakon usvojen uprkos „snažnim protestima i u Srbiji i u Crnoj Gori“.
Crkva i politika
Ukazuje se i da, iako je „Crnogorska pravoslavna crkva osnovana 1993. godine, većina pravoslavnog stanovništva ide u SPC, koja ima veliki uticaj na javno mnjenje“.
– Mnogo sveštenika koji pripadaju SPC, među kojima je mitropolit crnogorski, imaju jake nacionalističke i društveno-konzervativne stavove uključujući negiranje srpskih ratnih zločina u jugoslovenskim konfliktima, protiv su prava LGBT zajednice, negiraju postojanje crnogorskog nacionalnog identiteta, NATO nazivaju „četvrtim rajhom“ i šire govor mržnje protiv muslimana koji su manjinski narod u Crnoj Gori – upozorava se u analizi, kao i da je SPC „usko povezana sa Rusijom i često je viđena kao ruski zastupnik“.
U analizi su podsjetili i da je manastir SPC bio jedna od lokacija gdje je pripremana akcija pokušaja terorizma 2016. godine u Crnoj Gori.
– SPC nije registrovana u Crnoj Gori, ne plaća porez i vlasti ne znaju koliko sveštenika aktivno služi u državi – piše u dokumentu.
Objašnjava se i da Zakon o slobodi vjeroispovijesti „neće istjerati SPC iz Crne Gore i ako ne bude mogla da dokaže vlasništvo nad nekretninama u kojima služi“, te da ta crkva „neće izgubiti nekretnine u funkcionalnom smislu“, ali da će „crnogorske vlasti dobiti kontrolu“.
