Kako je Pobjedi kazao konsultant u oblasti klimatskih promjena i energetike Đorđije Vulikić prosječna globalna temperatura je u konstantnom rastu, i u ovom trenutku veća je za jedan stepen Celzijusa u odnosu na period prije industrijske revolucije. Klimatske promjene u Crnoj Gori, ukazuje naš sagovornik, povećale su padavine tokom zime, a smanjile u ostalom periodu godine. Evidentan je rast nivoa mora pa Vulikić poručuje da su ove promjene zabrinjavajuće i upućuju na hitnost prilagođavanja na promjene klime koje se odnose na ekstremne događaje.
Temperatura
- Trend rasta je neumoljiv i u periodu do kraja vijeka, ukoliko globalna zajednica ne preduzme potrebne korake, predviđanja su da će ona rasti u intervalu od dva do 6,5 stepeni Celzijusa u zavisnosti koji se scenario posmatra. Prirodni sistemi još uvijek uspijevaju da amortizuju ove promjene, šumski ekosistemi još daju svoj doprinos u apsorpciji ugljen dioksida, mora i okeani još preuzimaju veći dio viška toplote iz atmosfere, ali bližimo se trenutku kada ove ekosistemske usluge više neće biti dovoljne da nas zaštite - kazao je Vulikć.
On navodi da su klimatske promjene, nažalost, samo jedan od problema sa kojima se priroda suočava, a tu su i ubrzani gubitak biodiverziteta, degradacija zemljišta, urbanizacija i ostali pritisci koji su doveli do toga da su gotovo svi prirodni sistemi, od čijih funkcija u krajnjem zavisi i sam opstanak ljudske vrste, ugroženi do tog nivoa gdje bi svaki dalji trend degradacije uslovio nepovratne negativne posljedice ugroženih ekosistema, njihovih funkcija i granica održivosti.
- U tim uslovima klimatske promjene djeluju kao multiplikator pritiska i nažalost sve više i češće će ugrožavati naš dosadašnji način života - kazao je Vulikić.
On smatra da je na pitanje da li se klimatske promjene zaista događaju lakše dati odgovor danas nego prije recimo 10 ili 20 godina.
- U međuvremenu je svjetska naučna zajednica kroz niz značajnih dokumenata, kao što su recimo izvještaji Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), nedvosmisleno potvrdila negativan ljudski uticaj na klimatski sistem i rekao bih zauvijek razriješila dilemu u vezi sa uzrokom promjene klime koja je evidentirana u posljednjim decenijama. Pazite, hiljade renomiranih naučnika iz svih krajeva svijeta, svakih šeset ili sedam godina sublimiraju svoja saznanja kroz rigorozne procedure koje podrazumijevaju pripremu jednog izvještaja IPCC-ja a svaki od njih do sad ukazuje na jedan zaključak – naše (ljudsko) djelovanje ugrožava stabilnost klimatskog sistema - tvrdi Vulikić.
U tom smislu, njegova preporuka bi bila da se razgovor o tome da li su klimatske promjene realan problem ili ne, vodi što manje, ili čak uopšte ne vodi, a da se društvena energija usmjeri na traženje rješenja koja bi sa jedne strane doprinijela sprečavanju uzroka nastanka klimatskih promjena a sa druge prilagođavanju na one promjene koje su već nastale ili su neminovne.
Konvencija UN
- Globalna zajednica je problem klimatskih promjena prepoznala još prije 40-ak godina, dok se na sistematičan način ovim problemom bavi od uspostavljanja Okvirne konvencije UN o promjeni klime (UNFCCC) 1992. godine. Konvencija još uvijek predstavlja glavni mehanizam u okviru koga se sa više ili manje uspjeha tretira ovaj problem. Svakako da najsvijetliji trenutak u ovom procesu predstavlja usvajanje Pariskog klimatskog sporazuma 2015. godine, kada su se sve zemlje članice obavezale da zajednički rade na ograničavanju rasta prosječne globalne temperature na značajno ispod dva stepena Celzijusa sa dodatnim naporima da se on ograniči na 1,5 stepeni - kaže Vulikić.
Uprkos istupanju Sjedinjenih Američkih Država, kako dodaje, i dalje je ovo najvažniji klimatski sporazum i smjernica za buduće djelovanje u ovoj oblasti.
- Upražnjeno mjesto globalnog lidera u klimatskoj akciji spremno je popunila EU. Naime, EU je već predstavila strategiju kojom je trasirala svoj put ka klimatsko neutralnoj ekonomiji do 2050. godine dok se ubrzo očekuje i revizija svih energetsko-klimatskih ciljeva i relevantnog zakonodavstva kojim će se postići puna usklađenost sa ciljevima Pariskog sporazuma - kazao je Vulikić.
Ovako odvažan i odgovoran stav EU u odnosu na problem klimatskih promjena je, tvrdi on, od velikog značaja za buduće procese jer, nažalost, emisije gasova staklene bašte su u konstantnom rastu uprkos pregovorima koji se vode – porasle su 62 odsto od 1990. godine, 52 odsto od usvajanja Kjoto protokola (1997) pa čak i 4 odsto od usvajanja istorijskog Pariskog sporazuma (2015).
- Ovi podaci ne ukazuju na nedostatnost globalne zajednice da pruži neophodan odgovor u borbi protiv klimatskih promjena, čime primjer koji uspostavlja EU dobija još više na značaju - ističe naš sagovornik.
U svijetlu ovih saznanja, postavlja se pitanje da li bi građani Crne Gore trebali biti više zainteresovani za ovu temu i da li bi trebali biti zabrinuti.
- Osmotreni i budući trendovi promjene klime na regionalnom i nacionalnom nivou ukazuju na to da bi svi zajedno trebali posvetiti više pažnje ovom problemu. Referenti izvor podataka i saznanja u pogledu osmotrenih i očekivanih trendova promjene klime u Crnoj Gori su prije svega Nacionalni izvještaji Crne Gore o klimatskim promjenama prema Okvirnoj konvenciji UN o promjeni klime. U posljednjem, Drugom nacionalnom izvještaju iz 2015. godine, ukazano je na kretanje ključnih klimatskih indikatora na nacionalnom nivou i njihovog uticaja. Zabilježen je konstantan rast prosječne temperature u periodu nakon 1990. godine u odnosu na klimatsku normalu za period 1961-1990. sa najvećom promjenom u planinskom regionu u iznosu od +1,40 stepeni Celzijusa - kazao je Vulikić.
Dekada 2001-2010. je do sada, kako tvrdi, najtoplija od početka sistematskih mjerenja (tj. od 1949/1950 u nekim krajevima Crne Gore).
- Značajnijeg odstupanja prosječnih padavina od normale još uvijek nema, dok analize ukazuju na promjenu režima prosječnih padavina - povećanje padavina tokom zime, a smanjenje u ostalom periodu godine. Zapažen je rast temperature površine mora u iznosu od 0,02 stepena Celzijusa uz takođe evidentan rast nivoa mora. Promjene koje su zabrinjavajuće i koje upućuju na hitnost prilagođavanja na promjene klime se odnose na ekstremne događaje. Trendovi osmotrenih i projektovanih ekstremnih događaja se poklapaju što ukazuje da će se isti dešavati i u narednom periodu - kazao je Vulikić.
Ekstremni događaji u Crnoj Gori su, kako dodaje, karakterisani učestalijim ekstremno visokim maksimalnim i minimalnim temperaturama, češćim i dužim toplotnim talasima, većim brojem vrlo toplih dana i noći, manjim brojem mraznih dana i vrlo hladnih dana i noći, češćom pojavom suša praćenih brojnim šumskim požarima, jakim padavinama nakon suše, češćim pojavljivanjem oluja tokom hladnije polovine godine, smanjenjem broja uzastopnih dana sa kišom, smanjenjem broja dana sa jakim padavinama i povećanjem intenziteta padavina.
- Shodno tome, klimatske promjene će nesumnjivo negativno uticati na ljudsko zdravlje, infrastrukturu, važne privredne grane kao što su između ostalih poljoprivreda i turizam, kao i na prirodne sisteme i njihove funkcije - kazao je Vulikić.
Kako je kazala direktorica Svjetske zdravstvene organizacije za Crnu Goru Mina Brajović klimatske promjene negativno se odražavaju, direktno i indirektno, na ljudsko zdravlje.
- Naglo povećanje temperature, učestali toplotni udari i poplave direktno i dramatično utiču na zdravlje stanovnika planete, odnoseći na desetine hiljada života. Ekstremno visoke temperature rezultiraju povećanom stopom smrtnosti. Od sredine 90-ih godina prošlog vijeka, toplotni talasi su najsmrtonosniji ekstremni vremenski događaji u SZO regionu Evrope, uzrokujući više od 100.000 preuranjenih smrti - kazala je Brajović.
Smrtnost
Ona navodi da visoke temperature potenciraju i koncentraciju zagađivača u vazduhu i pogoršavaju zdravstveno stanje kod osoba sa kardio-vaskularnim i respiratornim oboljenjima.
- Prema posljednjim podacima SZO, zagađenost vazduha je bila uzrok smrtnosti u sedam miliona slučajeva. Zagađen vazduh je drugi po redu riziko faktor i uzrok umiranja od hroničnih nezaraznih bolesti poslije pušenja, a 2018. godina je uvrštena i kao jedan od ključnih riziko faktora epidemije hroničnih oboljenja uz alkohol, pušenje, isranu i fizičku neaktivnost. Takođe, u okolnostima ekstremno visokih temperatura povećana je koncentracija polena i drugih aeroalergena, koji pogoršavaju stanje asmatičara - kazala je Brajović.
Klimatske promjene su, kako je istakla, sinonim za dramatične promjene u matrici kišnih sezona, kao i za poplave i suše.
- Poplave registrovane od 1991. godine prouzrokovale su više od 2.000 smrtnih slučajeva, dok je 8,7 miliona pogođeno poplavama u region Evrope. Raspoložive procjene i iskustva upućuju da će klimatske promjene doprinijeti i značajnoj izmjeni vremenske i prostorne distribucije oboljenja koja se prenose vodom, hranom i vektorima. Usljed klimatskih promjena povećava se potencijal vektorskih oboljenja da se šire van granica nekih egzotičnih predjela, mijenjajući time epidemiološku sliku Evrope - kaže Brajović.
Raspoložive procjene, kako navodi, ukazuju da će trend učestalih, intenzivnih i prolongiranih ekstremnih vremenskih prilika rezultirati povećanjem rizika umiranja i obolijevanja, naročito u populaciji starih, hroničnih bolesnika, djece i pripadnika socijalno marginalzovanih grupa, ali da će i doprinijeti produbljivanju socijalnih i zdravstvenih nejednakosti.
- Procjene upućuju da bi do kraja ovog vijeka, dvije trećine Evropljana mogle biti izložene katastrofama koje su povezane sa vremenskim uslovima, u poređenju sa samo pet odsto tokom perioda od 1981. do 2010. godine - ukazuje naša sagovornica.
Adaptacija imperativ
- SZO je izradila studiju i procijenila stope smrtnosti usljed povećanja temperature vazduha i ukazala da će 10.000 stanovnika izgubiti život do 2100. U periodu od 1991. do 2015. procjenjuje se da je 8.000 osoba bilo pogođeno tokom četiri velike poplave koje su se desile u Crnoj Gori, ne uključujući najnovije poplave od jeseni 2019. Crna Gora je rangirana sa indeksom rizika 2,5, koji predstavlja integrisani alat za monitoring ključnih kapaciteta zemlje za pripremljenost na zdravstvene prijetnje - kazala je Brajović dodajući da od naših susjeda u regionu, jedino Hrvatska ima manji indeks (2,2) dok su indeksi rizika veći u Srbiji (3,4), Albaniji i Makedoniji (2,7) i Bosni i Hercegovini (3,7).
Adaptacija na klimatske promjene je, smatra Mina Brajović imperativ.
- U protivnom bićemo suočeni sa povećanim obolijevanjem u populaciji i pritiskom na zdravstveni sistem. Uspješna adaptacija na klimatske promjene pretpostavlja široki spektar aktivnosti na različitim nivoima, počevši od operativnog meteorološkog sistema za rano javljanje, blagovremene, kvalitetne i efikasne zdravstvene usluge, unapređenja uslova stanovanja, poštovanje standarda urbanističkog planiranja. Neophodno je integrisati zdravlje kao komponentu u politike za mitigaciju i adaptaciju na klimatske promjene u drugim sektorima i integrisati klimatske promjene u zdravstvenu politiku - zaključuje Brajović.
Crna Gora treba da se bazira na klimatski neutralnim tehnologijama
Vulikić smatra da kao zemlja koja je kandidat za članstvo u EU, Crna Gora treba da usaglasi politike razvoja sa onima u EU.
- To konkretno znači da budući model ekonomskog razvoja treba bazirati na niskoemisionim i klimatski neutralnim tehnologijama. Potrebna je nova vizija sveukupnog društvenog razvoja koja će dovesti do klimatsko neutralne ekonomije u periodu do 2050. godine. Tehnologije koje su potrebne za ovu tranziciju su već uveliko na raspolaganju samo ih je potrebno integrisati, prvo kroz planska i strateška dokumenta a onda i kroz konkretne razvojne projekte. Dodatno, važan i prioritetan aspekt za Crnu Goru je strateški pristup u prilagođavanju na negativne uticaje klimatskih promjena, kome je potrebno pristupiti bez odlaganja.
Nama prijete poplave
Kako ističe Brajović od svih prirodnih katastrofa, rizik od poplava u Crnoj Gori je najviše rangiran.
- Postoje dva problema koji su naročito istaknuti i čine Crnu Goru izuzetno podložnom poplavama: veliki broj gradova i naselja se nalaze na obalama velikih rijeka, što ih čini potencijalno ranjivijima na izlivanje vode iz korita; takođe, postoje problemi oko Skadarskog jezera i rijeke Bojane, kao i u ravnicama u Podgorici i Nikšiću, gdje velike površine poljoprivrednog zemljišta, materijalna dobra i urbane zone mogu lako biti ugroženi - kazala je Brajović.
