Kao što je hibridni pogon, združeni električni i benzinski pogon, pozitivno ekološki konotiran, tako i u državnim suparništvima i prijeporima hibridno, posebno kada se označava kao djelovanje kao djelomična ili potpuna zamjena za oružano sukobljavanje treba isto takav kreativan i pozitivan tretman, jer zasigurno može značajno zamijeniti klasično sukobljavanje sve do ratnog. Zato i možemo reći kao neku državno suparničku zakonitost, kako danas, a i gledajući prema budućnosti na globalnoj i regionalnijoj razini - Sredstva za masovno uništavanje, ustupaju mjesto sredstvima za masovno uvjeravanje.
Informacija je postala i sredstvo od strategijske važnosti za nacionalnu sigurnost. Savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika SAD-a, William P. Clark izjavio je 1982. godine, kako postoje četiri elementa kojima država ostvaruju nacionalne ciljeve i to: diplomacija, informacija, vojska i gospodarstvo, a 1984. godine predsjednik Ronald Regan, potpisao je direktivu o informacijskoj politici SAD.
UPRAVLJANJE INFORMACIJAMA
Velike države su i danas velike upravo zbog dobrog upravljanja informacijama, od kojih je jedna sastavnica i javna diplomacija, osiguravajući tako dosizanje ciljeva i zaštitu svojih interesa zajedno sa ostalim polugama svoje moći. No, sasvim pogrešno bi bilo zaključiti kako srednjim, a posebno manjim državama kao što je Crna Gore, ali i Hrvatska, ne trebaju efikasno organiziranje kvalitetnog komuniciranja, kao zaštite od malicioznih informacijskih djelovanja, protiv njihovih interesa.
Upravo male države moraju imati velike i čvrste principe, kao što je to nedavno rekao bivši slovenski predsjednik Milan Kučan, te promicati i štititi svoje vrijednosti, osmišljavati i snažiti svoj identitet, brendirati svoju naciju i državu kao prepoznatljivu marku, sve kako bi dosegnule svoje nacionalne interese. Ovdje se primarno radi o sposobnosti informacijskog i medijskog zagovaranja javnog interesa i obrane javnog znanja.
U analizi informacijskog okruženja, korisno je komparativno analizirati zemlje u regiji, a Crna Gora i Republika Hrvatska u sličnoj su poziciji i više nego što se to čini. I CG i RH, i kao republike bivše savezne države SFRJ i SRJ, a i prije toga u Kraljevinama SHS i Jugoslaviji, kao i poslije toga bile su izložene državnoj propagandi i snažnom informacijskom djelovanju. Ne treba zanemariti utjecaj državnog ideološkog totalitarnog propagandnog djelovanja u prošlosti iz razloga što je najpogubniji utjecaj propagande, njen pogubni utjecaj na tumačenje povijesti. Osnovni cilj takvog propagandnog djelovanja, bilo je obeshrabriti i onemogućiti stvaranje kritične mase državotvornih potencijala za stvaranje samostalnih država u republikama SFRJ. Preko 100 godina Crna Gora je pacificirana forsiranjem usmjerenog diferenciranog ponosa na državu, zajedničku državu i njenu nasljednicu (SFRJ) zbog koje je Crna Gora morala, iako je bila na strani Antante i saveznica Srbije izgubila svoju državnost.
Vaterpolo je uistinu zanimljiva igra jer ima svoj nevidljivi dio pod vodom i onaj iznad vode. No, za higijenu i snagu nekog društva, bitno je da nitko ne topi loptu.
REFERENDUM
Od samog referenduma za samostalnosti 2006. godine, je u Crnoj Gori svojevrsno izvanredno stanje. Ovdje se treba sagledati pokušaj prevrata na dan parlamentarnih izbora 2016 godine, kako bi se spriječio ulazak CG u NATO savez, a gdje se prema presudi imalo namjeru upasti u skupštinu i zarobiti ili likvidirati predsjednika, gdje su uz domaće, regionalne aktere optuženi i državljani Rusije. Nedavni neredi uporabom pirotehnike, uništavanjem inventara, uvredama i prijetnjama pokušali su prekinuti rad crnogorske Skupštine i odgoditi donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kao i kasnija okupljanja iz razloga što se SPC oduzimaju crkve, koje su i tako najvećim dijelom i dobili.
Pritvaranje i istraga urednika portala koji su prenijeli lažnu vijest, kako je u predsjedničkoj rezidenciji došlo do eksplozija, što je snažno pronošeno i u Srbiji i tako mogli dovesti do panike i nereda, pokazuje kako vlast u Crnoj Gori shvaća vrijednost i snagu informacija, ali na reaktivnoj i represivnoj razini, što je ponekad i potrebno. No, za adekvatnu i snažnu obranu, tj. imunost od učinaka lažnih vijesti i informacijskog djelovanja, treba proaktivno komuniciranje, konceptom strateškog komuniciranja. Za organiziranje smislenog informacijskog djelovanja valja to izraziti i u strateškim i doktrinarnim dokumentima. Za projektiranje strateškog komuniciranja u informacijskom javnom prostoru neke zemlje treba imati sačinjenu nacionalnu informacijsku strategiju, što su preporučivali vodeći informatolozi u Hrvatskoj.
Strategija treba objediniti sve komunikacijske sposobnosti u državi, po sadržaju ali i organizaciju sposobnosti za strateško komuniciranje, ali i medijsku regulaciju posebno u koregulacijskom segmentu. Zatim kao prilog ovoj strategiji može biti i priručnik ili naputak za novinare u izvještavanju kod slučajeva kriza, katastrofa, terorizma i u tijeku terorističkih akcija. Sposobnosti za strateško komuniciranje mogu biti u obliku informacijske komunikacijske agencije; ojačanog ureda vlade za javnu komunikaciju i organiziranjem namjenskih koordinacijom komunikacijsko-informacijskih sposobnosti u ministarstvima.
Ovdje bi osim Agencije prema svojoj veličini za Crnu Goru i Hrvatsku bio bi optimalan koncept Mobilnih komunikacijskih timova MKT, bilo u sklopu Agencije, bilo neovisno. Ovi timovi mogu biti formirani u slučaju kriza i katastrofa od tehnoloških do prirodnih. Kako su CG i RH, saveznice u NATO-u, one mogu organizirati zajednički mobilni komunikacijski tim. To bi stvorilo mogućnosti za snažnije informacijsko djelovanje prema unutrašnjim kao i vanjskim javnostima, kao i onih pod vanjskim utjecajem i osnove za prave informacijske operacije i to kreativno i proaktivno. Oni narodi ili akteri koji imaju komunikacijske klijenutosti (slabosti), osuđeni su na to da netko drugi oblikuje mišljenja o njima i njihov javni prostor biti će zagađen nebitnim događajima i aferama koje nikako ne prolaze, bilo da ih u naš javni prostor šalju naši oponenti i protivnici ili da se stvaraju uslijed izostanka i informacijskog vakuuma u javnom prostoru i kada se ne uzimaju u obzir komunikacijska očekivanja javnosti.
IZBORNA GODINA
U ovoj izbornoj godini očekuju se u Crnoj Gori razne ometačke aktivnosti i sl., tako se u medijima prenosi informacija kako će zbog toga biti upućen ili je on već stigao NATO protu hibridni tim, kao dio projekta StratCom COE (NATO Strategic Communications Centre of Excellence), na što se ne može jednoznačno odgovoriti. Primarno ovaj koncept još je u povojima, okrenut u svom djelovanju prema zemljama članicama, tj. defanzivno.
Ovdje treba reći kako su rubnim zemljama Saveza kao što su u regiji Crna Gora i Hrvatska, potrebne komunikacijske sposobnosti prema zemljama u okruženju i vanjskim akterima, jednako kao i baltičkim zemljama i zemljama istočne Europe koje su bile izložene totalitarnom propagandnom djelovanju. Kako se RH i CG nalaze na obodu luka nestabilnosti od Crnog mora, do Sahare, gdje se sudaraju interesi velikih i malih hegemona, a još su i uz ili na Balkanu, obje zemlje trebaju nacionalne informacijske sposobnosti. Informacijske sposobnosti RH i CG, posebno njihov istraživački i analitički dio može ih stvoriti svojevrsnim informacijskim povjerenicima za regiju, kao što su to sada Švedska, Finska, Estonija, Latvija i dr., zemlje u blizini velikog propagandnog aktera u povijesti kao što je to bio SSSR. RH i CG bi tako bile i najefikasnije kao saveznice za i u zajednici kao NATO, a sve u skladu sa principima sigurnosne zajednice sa specijaliziranim sposobnostima, jer razumiju stanje u regiji i kvalitetnije iščitavaju djelovanje pojedinih geopolitičkih aktera u njoj. Osim toga NATO gotovo nema zajedničkih sposobnosti osim sposobnosti zemalja saveza.
Poučan je slučaj male Estonije koja je također desetljećima bila pod udarom propagande. Sada je u Estoniji osnovana državna agencija Enterprise Estonia, koja pruža potporu Vladi Estonije u brendiranju (pravljenju prepoznatljive marke), kako Estonije tako i njenih proizvoda i usluga. Estonci su početak svog brendiranja temeljili na pobjedi koju su 2001. ostvarili na Eurosongu. Naime, još 2000. utemeljili su posebnu državnu agenciju nazvavši je “Enterprise Estonia” EAS koja ima 250 ljudi i budžet od 81 milijun eura.
Crna Gora mora snažno komunicirati Zakon o slobodi vjeroispovijesti, kako u zemlji, tako i sukobljenim i neutralnijim zainteresiranim stranama, jasno i shodno kanalima i to podacima tiskano i emocionalno videom i to ne treba prestati ni sada kada je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio kako imovina Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori pripada državi Crnoj Gori. Zato jer su kritike ili napadi na Zakon, tako dimenzionirani da je to napad državu Crnu Goru. Isto tako je i sa napadima na vlasti, jer i tada je državnost cilj. Posebno je bitna komunikacija prema Srbiji, gdje ima značajan broj Crnogoraca, a tu su i tradicionalne dobre višekanalne veze Crne Gore i Srbije koje ne treba zanemariti. Jednostavno treba, analizirati i mapirati informacijski i medijski prostor iz onog dijela regije iz kojega uvijek iznova dolazi do proliferacija destabilizacije i relativizacije državnosti zemalja susjeda gdje spadaju i Crna Gora, ali i Hrvatska.Informacijsko djelovanje i njegova najzahtjevnija inačica strateško komuniciranje djeluje na političke kapacitete vodstva, a time i na nacionalnu sigurnosti. Politički akter ili javni političar koji poništava svoju vjerodostojnost koruptivnim ili drugim radnjama, ruši svoje komunikacijske sposobnosti. Tu ne pomažu ni sve PR agencije svijeta. Svaka složenija komunikacijska kampanja moguća je isključivo razvojem sposobnosti za stratešku komunikaciju, razgradnjom predrasuda, pojašnjavanjem stavova i suradnjom, kao oblikom informacijske strateške dubine.
HIBRIDNI NAPADI
Zato nije kreativno, ali ni čojstveno, kukati kako smo hibridno napadani. Oni narodi ili akteri koji imaju komunikacijske klijenutosti (slabosti), osuđeni su na to da netko drugi oblikuje mišljenja o njima i njihov javni prostor biti će zagađen nebitnim događajima i aferama koje nikako ne prolaze, bilo da ih u naš javni prostor šalju naši oponenti i protivnici ili da se stvaraju uslijed izostanka i informacijskog vakuuma u javnom prostoru i kada se ne uzimaju u obzir komunikacijska očekivanja javnosti. Jednostavno treba razviti sposobnosti strateškog komuniciranja i komunicirati.
Još nije viđeno kako se „Ajkule“ ili „Barakude“ žale na to da neki tamo stalno plivaju prama njihovom golu pa prijete da će ga gađati, pa i bacaju loptu prema njihovom golu. Oni jednostavno nastoje obranom i napadom nadigrati svoje protivnike, u što više elemenata igre. Vaterpolo je uistinu zanimljiva igra jer ima svoj nevidljivi dio pod vodom i onaj iznad vode. No, za higijenu i snagu nekog društva, bitno je da nitko ne topi loptu. (Autor je hrvatski analitičar)
