Dragan Radulović, pisac iz Budve i kandidat za najbolju evropsku priču, jedan od „najupečatljivijih glasova nove crnogorske književnosti“, govori za „Novosti“ o tome kako on vidi da Crna Gora i dalje ima „sveta“ dvojstva: dva udruženja književnika, dva novinarska, dvije akademije, dvije crkve i odgovara može li bar literatura da popravi stvari, da ih izmiri i kako?
- Postoji jedno istovremeno opasno i naivno shvatanje budućnosti crnogorskog društva, koje počiva na pretpostavci da bi nam svima svanulo i sve procvjetalo ukoliko bismo bili jedinstveni i saborni, jer je samo postojanje onoga drugoga i različitog stvarni izvor naših problema. Tako zamišljeno jedinstvo je moguće samo u totalitarnim režimima, a iskustvo nas uči da je to ustvari najveća od svih velikih laži koje se u takvim režimima proizvode. Zbog toga je demokratija u redu, ona uči razumijevanju razlika. Čak je razradila i društvene mehanizme da te razlike postoje jedne pored drugih, a da se ne pokolju međusobno.
Vjerujem da je uloga pisca da izbjegava bilo kakvu misiju, i da ne nasjeda na priču kako je to što piše od posebnog društvenog značaja, jer se iza toga najčešće krije pokušaj političke manipulacije.
