"Prva je bila ona koja će se pamtiti, druga je došla kao šok jer je nijesam očekivao, trećom sa stao uz rame nekim velikanima, četvrta 'Zlatna lopta' je rekord. Ali, svejedno, kada zatvorim oči i razmišljam o karijeri ne dolaze mi te scene da dodjele u misli, već pobjede, prije svega ona u Rimu protiv Junajteda. Individualna priznanja nijesu toliko važna, fudbal se igra za klupske trofeje", objašnjava Argentinac.
"Nikada nijesam bio opsjednut priznanjima, jednostavno jer su ona posljedica, dolaze na kraju. Nije da ne uživam, ali mislim na teren", dodaje Mesi.
Svake godine mu se dešava isto.
"Nekako me sva ta pažnja iznenadi, preplave me neke emocije, nemam ni podsjetnik, niti spremim govor. Trebalo je da pomenem Kristijana, trebalo je da poželim oporavak i Titu i Abidalu, toliko toga sam imao da kažem, ali svake godine je isto, zbunim se", otkrio je Mesi.