Nakon gotovo 300 mečeva u istoriji, ostvarili su prve dvije takmičarske pobjede, preksinoć su u Lihtenštajnu prvi put u istoriji napravili preokret i dali čak tri gola (1:3), a kruna svega je plasman u diviziju "C". Možda će 'titani' sa Apenina u toj diviziji biti upravo naši suparnici.
Informacija koja zvuči još nevjerovatnije je sljedeća - San Marino, kao pobjednik grupe Lige nacija, mogao bi na kraju učestvovati u evropskom plej-ofu za plasman na Svjetsko prvenstvo. No, tu će zavisiti od toga koliko će pobjednika grupa iz "A", "B" i "C" divizije uspjeti da izbori direktan plasman kroz kvalifikacije za SP.
Na pitanje kako je San Marino odjednom počeo da živi višedecenijski fudbalski san, potencijalnih je odgovora mnogo. Možda je za to zaslužno podmlađivanje selekcije, a možda i promjena pristupa.
Prilično nevjerovatan put prešla je ta reprezentacija u posljednjih godinu.
Prošlog decembra, na mjesto selektora stigao je italijanski stručnjak Roberto Ćevoli, kojeg pamtimo iz devedesetih kao prvotimca Torina i Ređine.
Na njegovom prvom spisku, 16 od 27 reprezentativaca bili su mlađi od 23 godine. Od tada do danas, Ćevoli je dominantno ukazivao šansu mladima, no u nacionalnom timu imao je tek jednog profesionalnog fudbalera - Nikolu Nanija, dvadesetčetvorogodišnjeg napadača koji nastupa u italijanskoj Seriji C, u ekipi Toresa sa Sardinije.
Pritom, Ćevolijev debi baš i nije najavljivao mnogo toga dobrog. San Marino je u prijateljskom susretu pred svojim navijačima poražen od ne baš jake selekcije Sent Kitsa i Nevisa - 1:3.
"Nijesam na početku bio uplašen. Zapravo, bio sam siguran da možemo do uspjeha. Ali, ni ja se nijesam nadao da će on doći ovako brzo. Najveći izazov bio je mentalne, a ne taktičke prirode. Jer, morali smo ubijediti mnogo mladih igrača da mogu igrati napadački fudbal i izgledati mnogo fleksibilnije na terenu", kaže Ćevoli.
I tako je počela priča iz snova.
"Liga nacija nam je pomogla. Ranije smo samo igrali u kvalifikacijama i tu su naši suparnici bili uglavnom mnogo jači. I tako dugo vremena nijesmo mogli shvatiti da li uopšte posjedujemo neki kvalitet. Tada je i postizanje pogotka za nas bilo epohalni uspjeh", kaže kapiten reprezentacije Mateo Vitajoli, inače prvotimac amaterske La Fjorite.
Iz Fudbalske federacije San Marina navode kako je progres evidentan na svim poljima.
"Do prije nekoliko godina, u našem fudbalskom savezu bilo je zaposleno ukupno četvoro ljudi. Sada je taj broj četiri puta veći, a naš budžet je narastao sa pet na 14 miliona eura godišnje", kaže predsjednik te organizacije Marko Tura.
Vitajoli je veteran lokalnog fudbala u San Marinu, a zanimljiv je njegov pogled na to što sada u nacionalnom timu igra i sa gotovo upola mlađim fudbalerima.
"Mnogi od njih su zauzeti zbog posla ili studija", kaže on.
Jedan od tih igrača je i 18-godišnji Nikola Đakopeti, koji uglavnom radi selidbe, a školuje se kako bi bio grafički dizajner.
"Imamo gradskog službenika, računovođe, skladišne radnike, ja sam dizajner", objašnjava on.
Ipak, i kao amateri, igrači San Marina imali su prilike da igraju sa najvećim zvijezdama. Makar oni stariji - poput Vitajolija.
"Posebno pamtim utakmicu protiv Švedske u gostima. Jedan moj saigrač startovao je na Zlatana Ibrahimovića i odmah je počeo da mu se izvinjava. Ibrahimović ga je pitao - zašto se izvinjavaš, ovako i treba da igraš fudbal", zaključuje Vitajoli.
Komentari (1)
Lijepa priča i zadnji pasus je lijep. 👍👏
