"Naravno, ne odričem se činjenice da je moj identitet svojevrsna rezultanta regionalnih, nacionalnih, rodnih, generacijskih, kulturalnih i tko zna još kakvih odrednica, da je prema tome dinamičan, po mnogo čemu pluralan i - premda nisam znao za Morenovu formulaciju -koncentričan. Osim toga, pridodajem kako svaka od tih komponenti može imati svoju važnost, a posebnu vrijednost zadobijaju one koje bi mogle biti uskraćivane ili nijekane. Primjerice, ako se dovodi u pitanje legitimitet mojega nacionalnog identiteta, mojega hrvatstva, ono za mene - čak s određenim prkosom - samo uvećava obavezu da ga se ne odričem. Izabirući metaforu „ljuštenja" sjetio sam se i Grasove samoanalize, premda u vlastitom iskustvu nemam nikakvih sličnih taloga ili trauma popuit njegovih, kazao je Maroević.
Na pitanje zašto su se u ime identiteta činili zločini, hrvatski akedemik je odgovorio:
- Doista, u ime vjere, nacije, jezika - kod nas i u svijetu - učinjeno je mnogo zla, ali iza toga su uvijek bili zapravo drugi interesi. Nijedno ime, nijedna vjera, nijedan jezik sam po sebi nisu zločinački, a razlozi ekspanzije prikrivaju se imenima koja mogu asocirati na ideale, na tradiciju, na dug duhovima predaka. Svakako, postoje razlike i nijanse među nacionalnim ideologijama, među vjerskim programima, među jezičnim izborima - posebno u odnosu prema drugima, sličnijima ili različitijima - no nadam se da su ti uglavnom iscrpili svoje militantne zahtjeve i danas bi- u skladu s osjećanjem epohe i prijetnjama sveopćega uništenja - trebali biti prisiljeni na međusobnu toleranciju, pluralnost, ekumenizam, kazao je Marojević.
foto: arhiv.sanjamknjige.hr
