Kultura

"Fantomi" Enkija Bilala u dvoranama Luvra

Fantomi-Luvra-2
Č
uveni pariški muzej Luvr dao je „carte blanche“ crtaču stripova Enkiju Bilalu da boravi u ovom muzeju u vrijeme kad je zatvoren za posjetioce, i da reinterpretira neka od najvećih djela istorije likovne umjetnosti.

"Fantomi" Enkija Bilala u dvoranama Luvra
Portal AnalitikaIzvor

Kako prenosi Dojče vele, umjetnik je s fotografskim aparatom u ruci tri mjeseca lutao salama muzeja, u kojima je koncentrisano 4.000 godina stvaralaštva, razgledao remek djela, zbližavao se s njima, naslućujući i odgonetavajući njihovu tajnu i suštinu, fotografišući ih iz neobičnih uglova i zamišljajući osobe i okolnosti koje su bile u osnovi njihova nastanka.

Rezultat tog boravka je knjiga „Fantomi Luvra“ i istoimena izložba, koja će u jednom od najpoznatijih muzeja svijeta biti otvorena tri mjeseca. Od 400 fotografija remek djela koje je snimio, Bilal je izabrao samo 22, izradio ih u velikim formatima, a zatim im pridružio svoja 22 pastelna „fantoma“.

Ti fantomi su žene, muškarci, djeca, umjetnici sami, njihovi modeli, muze ili savremenici, koji su u blizini slikarskih i vajarskih djela zalebdjeli pred Bilalovim očima ili u njegovoj imaginaciji i sugerisali priču koja ima neku relaciju s njima.

ENKI_BILAL_FANTOMI_LUVRA

Bilal je istakao da mu nije bio cilj novo viđenje ili tumačenje remek djela u najvećem muzeju na svijetu, nego otkrivanje „fantoma njihova nastanka“, koji, nevidljivi, lebde oko njih. Bilal ih je „hvatao“ za svog tromjesečnog boravka u dvoranama u kojima su djela Leonarda da Vinčija, Goje, El Greka, Delakroa, antičke i persijske i skulpture. Onako kako ih je uhvatio ukomponovao ih je u portret Mona Lize, bistu egipatskog faraona, Direrov autoportret i druga remek djela da bi se na kraju s njima i sam uselio u jednu od sala Luvra, gdje će ostati sve do 18. marta.

- Izložba i knjiga su određena evokacija moje prve posjete Luvru, u koji me je odveo otac kad mi je bilo manje od deset godina. Taj davni doživljaj ostao mi je u sjećanju do dana današnjeg pomalo fantomski. Nisam znao ni riječ francuskog, ništa nisam razumio oko sebe, i sam sam bio fantom - sjeća se umjetnik.

Enki Bilal, rođen 1951. kao Enes Bilalović, sin Bosanca i Slovakinje, došao je u Pariz 1960. godine. Već oko 1970. počinje objavljivati stripove u francuskim listovima i časopisima, da bi 1975. štampao i prvi samostalni album „Zov zvijezda“. Od tada napravio je desetke albuma, koji su mu osigurali slavu u svijetu strip umjetnosti.

Portal Analitika