"Draga profesorice" je predstava koja govori o sukobu generacija i sistema vrijednosti, a koja je rađena kao koprodukcija Centra za kulturu Tivat i Kraljevskog pozorišta Zetski dom, nedavno je premijerno izvedena u Tivtu i na Cetinju.
Utisci nakon premijere su odlični, kaže Femić-Šćekić, posjećenost je bila jako dobra, i, dodaje ona, ljudi koji su gledali nose snažne i pozitivne utiske, jer je, kako kaže, takav komad.
"To je predstava puna strasti, puna dramskih obrta, i možda blizu i nekom tragičnom kraju, tako da podsjeća, ja volim da kažem, male nepretenciozne forme britanskih predstava. Prostor je jedinstven, sve se dešava u stanu profesorice, u koji dolaze njeni učenici i puno je emocija, emotivno je jako nabijena i mislim da je to, osim teme, što ističe publika kao najveću vrijednost", rekla je Femić-Šćekić.
Isključivost i surovost mladih, objašnjava Femić-Šćekić, je ono što je dominantno u priči, a situacija se može izmjestiti i u realan život, ističe ona, jer po saznanju od mladih ljudi, kako kaže, takvo iskustvo, nasilja nad profesorima, nije rijetkost.
Sagovornica Emisije Srećan dan kaže da pamti samo fantastične pedagoge iz vremena svog školovanja, ali, ističe ona, imala je iskustava i sa profesorima koji su htjeli, kako kaže, silom da stiču autoritet.
"Autoritet nikad nije mogao neko kod mene steći silom, mogao je znanjem sposobnostima, i nekim časnim ljudskim odnosima. Čini mi se, ako se sjećamo nekih nastavnika, onako s pijetetom, sjećamo se onih koji su umjeli da nas uvaže, i koji su umjeli da nas inspirišu da učimo, a to je tako teško! Činjenica je da su ekstremi najgori, i da su profesori danas u jako nezavidnoj situaciji, zato što djeca sama ne poznaju granice, odnosno nijesu ih dobili kod kuće, pa onda ne mogu da ih dobiju ni u školi, niti da ih poštuju u školi. Ja se sjećam, i mnogo.sam zahvalna, čak nekad pomislim da sam tako imala sreće sa dobrim pedagozima, i dobrim profesorima, u toku svog školovanja", istakla je Femić-Šćekić.
U predstavi je zanimljivo, kaže Femić-Šćekić, što učenici kažu da poštuju i vole profesoricu, ali, sve što rade ne rade na ličnoj osnovi, nego, kako kaže, da ostvare cilj.
"U predstavi je isplivala ta surovost, čak taj ljudski plan, i taj pedagoški plan, potpuno se potire, samo da bi djeca ostvarila cilj koji su sebi zacrtala. U predstavi je to cilj dobre ocjene. Formalno ocjenjivanje, odnosno petice, koje im onda dalje uslovljavaju školovanje", zaključila je Femić-Šćekić.
