„Ono što je jako važno je da nisu svi štetni i to zavisi od koncentracije“ istakao je ministar zdravlja Miodrag Radunović, na jučerašnjoj konferenciji za novinare posvećenoj aktuelnoj temi.
Mikotoksini predstavljaju produkte metabolizma nekih vrsta plijesni i gljivica koji nastaju tokom njihovog rasta na različitim supstratima. Nekih 200 do 300 različitih vrsta plijesni su sposobne da stvaraju mikotoksine. Postoji više različitih vrsta mikotoksina u odnosu na vrste plijesni koje ih luče, kao i klime u kojoj nastaju, tako da nisu ni svi podjednako štetni.
„Pomenuću da je Fleming, davne 1928. godine, upravo analizirajući efekte plijesni Pencilijum notatuma, otkrio prvi antibiotik - Penicilin. Za to je dobio 1944. dobio titulu Sera, a 1945. Nobelovu nagradu“ kazao je Radunović.
Mikotoksini se nalaze na svim mjestima na planeti i to kao kontaminenti stočne hrane i namirnica. Zaražene mogu biti: žitarice, kikiriki, pasulj, šećerna trska, susam, začini, ali i pršuta, kobasice, naročito zbog loših uslova čuvanja.
„Pod povoljnim uslovima plijesni se lako razvijaju, a lučenjem mikotoksina kontaminiraju hranu na cijelom putu od proizvodnje do krajnjeg konzumenta: na žitnim poljima, tokom žetve, skladištenja, tokom prerade i čuvanja. Relativna vlažnost od 85%, T 25°C i vlažnost supstrata od 30% su idealni uslovi za razvoj plijesni, naročito za plijesni roda Aspergilus koje luče najopasniji Aflatoksin B1“ kazala je za Portal Analitika doktorica Zorica Đorđević, specijalista higijene, iz Instituta za javno zdravlje.
Izloženost veoma malim koncentracijama najčešće ne izaziva tegobe. Češće obolijevu životinje i to zbog loših uzgojnih uslova.
„Važno je znati da sami aflatoksini mogu svojim efektima u dugotrajnom trajanju i povišenoj koncentraciji dovesti do oštećenja zdravlja. Posljednjih pet godina nismo imali slučaj tzv. akutnih posljedica ili oboljenja od upotrebe mikotoksina“ rekao je ministar zdravlja.
Trovanje mikotoksinima se manifestuje u početku „padom opštih odbrambenih snaga, zatim krvarenjem iz digestivnog trakta i na kraju smrću“imunog sistema.
Ono što treba da brine jeste dugotrajna izloženost malim količinima jer se neki akumuliraju u organizmu, a neki mikotoksini se povezuju sa pojavom malignih oboljenja jetre. Kontaminacija hrane nastaje nakon što mikotoksini prodru u dublje djelove namirnica.
„Hrana zagađena mikotoksinima ne mijenja senzorne karakteristike, ukus, miris, boju. Konzumiranjem takve hrane dolazi do razvoja mikotoksikoze, a u zavisnosti od ulaska mikotoksina u lanac hrane razlikuju se primarne i sekundarne mikotoksikoze“ saopštila je doktorica Đorđević iz Instituta za javno zdravlje.
Primarne mikotoksikoza nastaje konzumiranjem plijesnive biljne hrane ili mesnih proizvoda na kojima se razvila plijesan, dok sekundarna nastaje konzumiranjem hrane životinjskog porijekla zaražene mikotoksina.
„Smatra se da nakon konzumiranja 65 jedinica aflatoksina u stočnoj hrani, jedna jedinica se može očekivati u mlijeku“ objasnila je doktorica Đorđević.
Zakon dozvoljava određeni nivo mikotoksina u hrani, a „maksimalno dozvoljene koncentracije su ona količina kontaminenta za koju se smatra da pri normalnoj upotrebi određene vrste hrane, za sedamdesetogodišnji prosječni životni vijek, neće doći do obolijevanja ljudi“.
Za sada jedini efikasan način u borbi protiv mikotoksina predstavlja prevencija njihovog javljanja. Pod prevencijom se podrazumijevaju: higijenske mjere u proizvodnji, preradi, skladištenju i transportu namirnica, korišćenje fungicida, tj. sredstava za uništavanje plijesni, izbjegavanje uslova koji pogopduju razvoju plijesni. Ukoliko se poštuju osnovni principi dobre proizvođačke i dobre higijenske prakse u proizvodnji hrane može se postići zdravstveno bezbjedna hrana a samim tim i spriječiti obolijevanje ljudi.
„Srovođenje prevencije na poljoprivrednim površinama i pravilno skladištenje žitarica jedan je od prvih koraka smanjivanja količina mikotoksina u hrani. Postoje načini za uklanjanje i već formiranih mikotoksina, ali nijedan nije u potpunusti efikasan, a neki su potencijalni izvor drugih kontaminenata hrane“ pojasnila je doktorica Đorđević.
Sličnog mišljenja je i klinički toksikolog Dragan Joksović koji smatra da aflatoksin ima akutnu toksičnost koja dovodi do kancerogenih promjena, ali da su za to potrebne godine konzumiranja mlijeka.
„On je kancerogen na dugačkom štapu. Treba uzimati mlijeko ilii hranu koja ga ima nedjeljama ili mjesecima da proizvede kancerogeno dejstvo. Interesantno je da jedine zemlje koje ne dozvoljavaju ni trunku aflatoksina u mlijeku su Ruminija i Egipat“ kazao je Joksović za Portal Analitika.
Kada je u pitanje kuvanje kao prevencija od štetnosti mikotoksina, dokazano je da različite temperature i načini obrade utiču na različite stepene uništenja mikotoksina. Tako se kuvanjem na 100°C smanjuje jedva 10 do 20 odsto mikotoksina, pečenjem od 10 do 17%, prženjem od 40 do 50%, a autoklaviranjem preko 60 odsto mikotoksina.
Foto: preuzeto sa - referati.org
